Za jedinstveni stil Mo Yanu Nobelova nagrada za književnost

Kineski pisac Mo Yan Nobelovu nagradu za književnost, prema ocjeni Švedske akademije, dobio je za djela u kojima "halucinatorni realizam" kombinira s narodnim pričama, poviješću i suvremenim životom svoje domovine.

Nobelov odbor za dodjelu nagrada objavio je u četvrtak da je Nobelovu nagradu za književnost dodijelio kineskom književniku Mo Yanu.

"Njegov je stil jedinstven. Dovoljno je pročitati pola stranice i odmah je jasno da je on autor", rekao je predsjednik Akademije Peter Eglund.

Mo Yan je vijest dočekao u društvu svojega oca. "Rekao je da je prekomjerno sretan i prestravljen", kazao je Eglund za švedsku televiziju.

Prema Akademijinu obrazloženju, Mo Yan je miješajući fantaziju i stvarnost, povijesnu i društvenu perspektivu u svojim djelima stvorio svijet koji složenošću podsjeća na djela Williama Faulknera i Gabriela Garcije Marqueza, istodobno pronalazeći polazište u staroj kineskoj književnosti i usmenoj predaji.

Mo Yan se rodio 1955. u gradu Gaomiju u pokrajini Shandong na sjeveroistoku Kine u seljačkoj obitelji. Pravo mu je ime Guan Moye, a pseudonim Mo Yan kojim potpisuje svoja djela znači "ne govori".

Kao dvanaestogodišnjak u vrijeme kulturne revolucije napustio je školu i počeo raditi, prvo na zemlji, a nakon toga i u tvornici. Godine 1976. pridružio se Narodnoj oslobodilačkoj vojsci i počeo studirati književnost i pisati.

Prvu pripovijetku objavio je 1981. u književnom časopisu, no proslavio se tek nekoliko godina poslije novelom "Touming de hong luobo" (Kristalna rotkvica).

Svoja djela Mo Yan temelji na iskustvima iz mladosti i smješta ih u svoj rodni kraj. To je očito u njegovu romanu "Hong gaoliang jiazu" (Crveni sijerak) sastavljenu od pet različitih priča koje se raspliću i isprepliću u Gaomiju tijekom nekoliko burnih desetljeća 20. stoljeća. Roman je 1987. uspješno ekranizirao Zhang Yimou. Roman "Tiantang suantai zhi ge" (Češnjakove balade) iz 1988. i satira "Jiguo" (Vinska republika) iz 1992. proglašeni su subverzivnima zbog oštre kritike suvremenoga kineskoga društva.

Njegovo djelo "Fengru feitun" (Velike grudi i široki bokovi) iz 1996. povijesni je prikaz Kine u 20. stoljeću kroz mikrokozmos jedne obitelji. U romanu "Shengsi pilao" (Život i smrt me iscrpljuju) iz 2006. Mo Yan crnim humorom prikazuje svakodnevni život i nasilnu preobrazbu u mladoj Narodnoj Republici, dok je roman "Tanxiangxing" (Smrt sandalovine) iz 2004. priča o ljudskoj okrutnosti u posrnulom carstvu.

Najnoviji Mo Yanov roman "Wa" (Žabe) iz 2009. rasvjetljava posljedice provođenja politike koja je odredila da obitelji u Kini ne smiju imati više od jednoga djeteta.

Osim romana, Mo Yan je objavio brojne pripovijetke i eseje o raznim temama, a unatoč društvenim kritikama, u domovini ga smatraju jednim od najvećih suvremenih autora. (Hina)