Zlatko Vitez: Ovi prosvjedi su svojevrsni kabaret

– Kabaret se uvijek javljao u teškim vremenima, krajem 19. stoljeća kada su bili začeci modernih revolucija i između dva rata. Kada je bila velika kriza, kabaret je bio najživlji. Nije čudno da se danas u svijetu pojavljuje sve više kabareta i, da smo imali više novca, pozvali bismo više gostiju iz svijeta.

Ovi prosvjedi na ulicama također su svojevrsni kabaret. To je vrsta kazališnog događanja jer ima mnogo duhovitih poruka, pjesama, satire, to je čista kabaretska situacija. Bojim se da nas kabaret s ulice ne prestigne u angažmanu.

Dvije praizvedbe

Jedan od motiva pokretanja Gumbekovih dana bilo je pokretanje kabaretske scene.

– Između dva rata Zagreb je imao čak četrdeset kabareta. Danas, na žalost, nema nijednoga, ali ima Big Brother. I mi s kazalištem Kerempuh, koje je bilo domicilno Gumbekovo kazalište dok je svoju posljednju predstavu odigrao upravo u Histrionima, bavimo se oživljavanjem te forme u kojoj se može zabaviti publika, ispričati politički vic, gdje publika nije opterećena visokim estetskim dometima predstava, ali u prvom je planu glumac. Glumac je pokretač.

U razdoblju od 15. do 27. ožujka bit će odigrano četrnaest komada, s gostima iz BiH, Slovenije, Srbije, s nekoliko već dobro poznatih domaćih predstava (“Čudo u Poskokovoj Dragi”, “Amateri”) i dvije domaće praizvedbe. Jedna je histrionska predstava, pisana za otvaranje Gumbekovih dana, “Mjehur od sapunice” Ivana-Gorana Viteza, kozerija o glumcima iza kulise snimanja sapunice. Druga je praizvedba komada grupe Gemišt, Vida Baloga i Davora Dretara Dreleta, “V Remetinec V Remetinec”.

Ustati od stola

Vitez se lani, slaveći četrdesetogodišnjicu rada, oprostio od glume. Dobije li želju za povratkom?

– Neki me nagovaraju, ali ne. U životu nikada nisam igrao male uloge, uvijek sam igrao, na sreću, ali nekada i na žalost velike uloge i toga sam se zasitio. Kao što Charles Aznavour kaže u svojoj šansoni: "Ustati od stola treba znati kad smo pojeli ljubav". Nemam više erosa za to, nemam više nikakva ekshibicionizma pokazivati se ljudima. Ne mogu ujutro biti činovnik, a navečer umjetnik. To sam bio cijeli život i stajalo me zdravlja, posebno kada sam još uz to i ušao u politiku, u posao koji nije bio za mene.