8. STUDENOG 2011. 16:00h

Znamo koliko stvari koštaju, ali nemamo pojma koliko one vrijede...

Tekst

Komentari

"Zlo putuje zemljom", u prijevodu akademika Zvonimira Baletića i s naslovnom ilustracijom Marine Leskovar, potiče čitatelja da se suoči s društvenim boljkama i preuzme odgovornost za svijet u kojem živi. Autor knjige Tony Judt udahnjuje novi život u političke razgovore, omogućujući sva potrebna sredstva kako bismo mogli zamisliti novu formu vladavine, novi način života.

Judt je jedan od vodećih svjetskih povjesničara i mislioca, otkriva kako smo došli do sadašnjeg opasno zbunjujućeg trenutka. U posljednjih 30 godina ljudi potragu za vlastitim materijalnim interesom doživljavaju najvećom vrlinom: doista, ta je potraga sve što ostaje od našeg osjećaja za kolektivni smisao. Znamo koliko stvari koštaju, ali nemamo pojma koliko one vrijede. Više ne pitamo za sudsku presudu ili za zakonodavni akt: Je li to dobro? Je li pošteno? Je li pravedno? Hoće li to pomoći da postignemo bolje društvo ili bolji svijet? To su nekad bila prava politička pitanja, čak i kada nisu tražila lak odgovor. Moramo ih ponovno naučiti postavljati.

Materijalističko i sebično svojstvo suvremenog života nije nerazdvojiv dio ljudske sudbine. Mnogo od onog što se danas čini “prirodnim” potječe iz 1980-ih godina: opsesija stvaranjem bogatstva, kult privatizacije i privatnog sektora, sve veći raskol između bogatih i siromašnih. A prije svega, retorika koja ih prati: nekritičko divljenje nesputanom tržištu, prezir prema javnom sektoru, iluzija beskrajnog rasta.

Ne možemo nastaviti tako živjeti. Mali slom u 2008. podsjetio je da je neregulirani kapitalizam svoj najgori neprijatelj: prije ili kasnije on će postati plijenom svojih vlastitih pretjeranosti i ponovno pasti u stanje spašavanja. Ali ako ne činimo ništa više od skupljanja komadića i nastavimo dalje kao što smo činili ranije, možemo se nadati još većim potresima u sljedećim godinama. S ekonomskim kolapsom 2008. na vidjelo je izašlo da je društveni ugovor koji je definirao poslijeratni život u Europi i Americi – osiguranje minimalne razine sigurnosti, stabilnosti i pravednosti – više nije održiv; dapače, više nije niti dio javnog diskursa.