ZOO - priča o smrti nakon seksa s konjem

Suprotno očekivanjima, osim scene od desetak sekundi, u kojoj nije ni moguće spoznati što se zbiva, film nema eksplicitnih prizora.

Društvo se okupilo na ranču prosječnog muškarca. Pića se miksaju, glazba trešti u pozadini, prepričavaju se šaljive zgode. Tulum, koji ničim ne odskače od ijedne slične zabave, u tijeku je. Scene nasmiješenih muških lica u kadru. Ništa što bi nas sablaznilo, šokiralo, emocionalno uzdrmalo. Sve do trenutka u kojemu slijedi seksualni odnos, ni više, ni manje, nego s konjem! No, ne nadajte se... Ipak ga nećete imati priliku vidjeti.

Ispitivanje subkulture zoofila (skupine ljudi koji osjećaju erotsku privlačnost prema životinjama) je tema kontroverznog dokumentarca 'Zoo' režisera Robinsona Devora. Prikazujući muškarce u filmu kao obične momke s običnim poslovima i običnim životima, Devor priča istinitu priču o Mr. Handsu, 45-godišnjem muškarcu koji je umro nedugo nakon što je ostavljen pred hitnom pomoći u ruralnom dijelu Washingtona 2005. godine. Policijska istraga, koja je potom pokrenuta, dovodi nas do obližnje farme konja gdje su pronađene brojne snimke muškaraca koji imaju odnose s konjima. Pošto zoofilija nije smatrana ilegalnom u to vrijeme u Washingtonu, nikakve sankcije nisu provedene, ali je skandal stigao do nacionalnih vijesti.

Skandal koji je uzrdmao SAD

Film se gotovo u potpunosti sastoji od rekonstrukcije prizora, a glumci zamjenjuju glavne igrače velikog skandala. Stvarne osobe su pristale samo na snimanje svojih nasnimljenih glasova.

Suprotno očekivanjima, osim scene od desetak sekundi, u kojoj nije ni moguće spoznati što se zbiva, film nema eksplicitnih prizora. Osim toga, psihološki uzroci zoofilije se ne pokušavaju razjasniti. Ništa što već nismo znali da postoji (otočani i koze) ne dobivamo gledanjem ovog dokumentarca. Film o zoofilima dominantno prikazuje artističke scene prirode. Uspjeh je pobran

zahvaljujući tabu temi koju 'obrađuje', no možda bi riječ 'dotiče' bolje odgovarala opisu. Motivaciju čina, um ljudi koji uživaju u 'nježnoj ljubavi' sa životinjama, anatomsku mogućnost same izvedbe, išta što bi gledatelja zanimalo vezano uz zoofiliju, režiser ne nalazi potrebnim pojasniti. Film o zoofiliji je obična navlakuša! Posjet zoološkom vrtu uzbudljivije je i poučnije iskustvo, a imate priliku iz prve ruke doživjeti čari prirode u Maksimiru, koje Devor tako vješto prikazuje. Samo što se u njegovom slučaju radi o krajolicima savezne države Washington.

Film koji ne daje odgovore

Pošto je moto režisera 'umjetnost ne mora dati odgovore' iz kina ćete izaći više zbunjeni, no što ste bili prije gledanja filma. Odgovore tražite negdje drugdje jer Devor vam ih ne misli dati! Utipkajte u google 'zoofilija' i više podataka ćete dobiti gledanjem u ispis rezultata, nego poslije odgledanog dokumentarca.