TEKST: V.D.
FOTO: Pixsell


LOGIČAN POTEZ

8. LIPNJA 2009. 11:01h

Anderson se vraća u Cibonu, ako ne upadne u NBA

Tekst

Zašto ne bih ostao? Pa ja sam ovdje doživio svoje najsvjetlije trenutke otkako košarku igram profesionalno, rekao je Anderson.

Najbolji stranac u povijesti hrvatske klupske košarke, Alan Anderson, još uvijek kalkulira hoće li ostati u Zagrebu ili neće jer NBA je ipak najveći mogući izazov za svakog igrača, posebno za Amerikanca. Iako ponude još nisu konkretne, one postoje.

Prkačin u zadnjoj sekundi donio naslov Ciboni!

Naravno, igrač kao on ne želi sjediti na klupi tako da ne dolazi u obzir povratak i gledanje utakmice kao u vrijeme dok je bio u Bobcatsima. U Ciboni se itekako nadaju da neće uspjeti naći angažman koji mu osigurava konstantno igranje jer to bi značilo da ostaje kod njih, za što su spremni izdvojiti milijun dolara. 

Žao mi je što za takvu životnu odluku nisam imao više vremena. Jednostavno, zbilo se to u krivom trenutku. Rečeno mi je da bih se u Hrvatsku morao vratiti 20. srpnja, a ja bih tada trebao biti u Ljetnoj ligi. Ništa ne zamjeram izborniku Repeši što je odustao. Nije me mogao više čekati.
- Neću govoriti o svoti, no reći ću da je ponuda ozbiljna i dobra, inače je ne bih razmatrao. Neće novac biti moj jedini kriterij niti ja moram biti najbolje plaćeni igrač u momčadi. Uostalom, to ove sezone nisam ni bio - rekao je za Večernji list Alan Anderson.

Cibona, Hrvatska i Zagreb prirasli su mu srcu i napokon je sretan, što se i primjećuje na njegovoj igri. Teško da bi to htio promijeniti za išta osim velike uloge u najboljoj košarkaškoj ligi na svijetu.

- Zašto ne bih ostao? Pa ja sam ovdje doživio svoje najsvjetlije trenutke otkako košarku igram profesionalno. Osim toga, u Hrvatskoj mi je bilo daleko ljepše nego u Italiji i Rusiji. Zagreb je grad u kojem nama Amerikancima malo toga nedostaje - izjavio je i dodao kako bi mu odluku o povratku olakšao ostanak svih suigrača i trenera.

Cibona je uvjerljivo stigla do 15. naslova prvaka

Osvrnuo se detaljnije na suigrače i kazao kako su Kus i Prkačin odlični, kao i Andrić, ali da mu treba, kao i nekim drugim igračima u momčadi, više samopouzdanja za veće i konkretnije stvari. Njegove riječi odavale su karakter netipičan za odlične američke sportaše. Nije umišljen, iako ima za to razloga. Potvrdio je to i osvrtanjem na priču o hrvatskom državljanstvu.

- Žao mi je što za takvu životnu odluku nisam imao više vremena. Jednostavno, zbilo se to u krivom trenutku. Rečeno mi je da bih se u Hrvatsku morao vratiti 20. srpnja, a ja bih tada trebao biti u Ljetnoj ligi. Ništa ne zamjeram izborniku Repeši što je odustao. Nije me mogao više čekati - kazao je na kraju Anderson, a mi svi možemo reći kako bi bilo lijepo gledati ga sljedeće sezone u Ciboninom dresu.