Biliću, navijajte za Australce, oni su Vas stvorili

Nema dvojbe da je Slaven Bilić najozbiljnije prionuo na posao u novome izborničkom mandatu. Ne samo da se, kao pravi vojnik HNS-a, u Južnoj Africi pod Markovićevim plaštom skriva od Liverpoolovih čelnika nego se sprema na SP-u "natanane" secirati igru Grka, budućih suparnika u kvalifikacijama za EP.

Bilićev je oprez opravdan ako se zna da je ta selekcija u dodatnim kvalifikacijama za SP izbacila Ukrajince, moćni stroj na kojemu je Slavenova konjica polomila zube. Uglavnom, frka zbog opakih Grka, pa je Slaven angažirao još jedan par očiju, Aljošu Asanovića. Imat će ih u malome prstu...

A za koga će Slaven u Africi navijati dok se u rijetkim trenucima bude opuštao? U neka bolja vremena vjerojatno bi njegov izbor bila Engleska, ali rane s Wembleya još su svježe. Neće Slaven biti ni za nekorektne Talijane i Argentince, jer su prošli mjesec odbili igrati s Hrvatima pa smo se morali tješiti Velšanima i Estoncima. Neće ni za Srbe i Slovence jer bi mu to "Uvijek vjerni" mogli zamjeriti.

U neka bolja vremena vjerojatno bi njegov izbor bila Engleska

Najprirodnije se, kao pravi domoljub, okrenuti – Australcima. Jedinoj selekciji na SP-u s čak četvoricom Hrvata, i to u skupini sa Srbima. Na kraju, Bilić je i dužnik Australaca, jer je zahvaljujući njima i postao izbornik nakon SP-a 2006. Iako je tadašnji australski vratar Kalac činio sve za "hrvatsku stvar", primivši urnebesno smiješan gol od Nike Kovača, Hrvatska je u Stuttgartu ostala nemoćna.

Slaven Bilić Photo Ivana Magdić

Sve je ostalo povijest: Cico je nestao, rodio se Bilić. Slaven je poslije tu uslugu Hiddinku vratio u veličanstvenom stilu. Pobijedio je Engleze na Wembleyu i otvorio Guusovim Rusima vrata Eura 2008. A onda su dva izbornička heroja s EP-a zajedno "poginula" u ciklusu za SP. Kao da su se dogovorili...

Neopisivo je važna i Vlatkova misija u Južnoj Africi. Mnogo važnija od prisutnosti u domovini u kojoj protagonisti domaće lige čame u zatvorima. Lige s kojom Vlatko Marković nema veze. Njezino sjedište nije u njegovoj kući, čak ni u istoj ulici. Predsjednik HNS-a ionako tu ligu već godinama ni ne gleda.

A ako u prosincu i odluči otići, njegova ostavština u posljednjem mandatu bit će dva uspjeha, plasman na SP '06. i četvrtfinale Eura '08., a potom nezabilježena serija teških poraza: Cardiff, Ćustić, SP 2010., licencije, "Offside", i na kraju, kao simbol Markovićeve desetogodišnje opsjene – kamp u Tuhlju.

U srcu Hrvatskog zagorja, naime, umjesto luksuzne baze za Real i Arsenal, na ledini već godinama ponosno stoji samo kamenčina na kojoj je uklesano "Nogometni centar Tuhelj". A za to vrijeme dobri Vlatko šeće Johannesburgom, tapše prijatelje sa svih kontinenata po leđima i svima čestita: "Svaka vam čast što ste na SP-u! I čuvajte nas se u Brazilu 2014.!"