Bivši treneri: Ivano Balić nikad nije narušio hijerarhiju momčadi!

Ima jedan mali, bit će najbolji rukometaš svijeta - tvrdio je potkraj devedesetih prošlog stoljeća Željko Zovko, tada trener Splitovih rukometaša. Danas je taj "mali" najbolji rukometaš svijeta. I svaki potez Ivana Balića gleda se posebnim povećalom.

Posljednjih godina, kada su hrvatski rukometaši osvajali trofej za trofejom, puno je slova (nepotrebno) potrošeno u analizi zasluga. Pa se i stalno raspredalo o odnosu Line Červara i njegove najveće zvijezde. A oni su davali i štofa, na klupi je često bilo, najblaže rečeno, vrlo živo. No, obojica su mnogo puta rekla kako u takvom ozračju i najbolje funkcioniraju. Bilo je mnogo priča o tome tko je pravi šef, ali oni koji su bili u reprezentaciji i uz nju uvijek su tvrdili da hijerarhija nikad nije bila narušena.

– Bilo mi je prekrasno raditi s Ivanom na početku njegove karijere. Radili smo mnogo, često puta sve dok nas ne bi istjerali iz dvorane – prisjetio se Željko Zovko splitskih dana u kojima je već bila bjelodana Ivanova igračka genijalnost.

Svojedobno je i pokojni Velimir Kljaić ispričao kako je kao izbornik zvao mladog Balića, koji se nije odazivao pozivima pravdajući se bolnim leđima. Kljun je tvrdio da problem nisu bila leđa, već Ivanova želja da bude igrački vođa momčadi.

– Naša je suradnja bila profesionalna i korektna. Znali smo se razilaziti u mišljenjima, ali sukoba nije bilo. Ivano je osebujna osoba, veliki emotivac, koji iznimno snažno želi uspjeh, ali se uvijek i maksimalno podređuje kolektivu – kaže Ivica Obrvan, koji je Balića vodio gotovo četiri godine kao igrača Metkovića.

I tvrdi da je Balić ostao isti, da ga brojni trofeji i priznanja nisu promijenili. A medijsku pozornost, kaže Obrvan, Ivano nikad nije volio. I po tome je bio poseban.

– Balić je igrački genijalac i specifična osoba – potpisuje i Senjanin Maglajlija, bivši trener zagrebaša.

– Bilo je među nama i povišenih tonova, ali uvijek bismo našli zajednički jezik i nikada nije prijeđena granica u kojoj se zna tko je trener, a tko igrač – priča Maglajlija i ističe da je igrača teže voditi u reprezentaciji nego u klubu gdje igrač često u džepu osjeti kad je na krivom put:

– Nikada do takve situacije s Ivanom nisam došao, probleme smo uvijek riješili razgovorom. I uvijek je prednjačio radom i htijenjem, poštovao je dogovor. Tipičan je Ovan, često impulzivan, ne inati se, prihvaća kritiku. I nema ni trunke zloće.