Dinamo neriješenim rezultatom pred praznim tribinama postao prvak

Tekst

Dinamo je prvak, bio je to i prije utakmice sa Splitom. No, malo je ljudi koje to danas u Zagrebu zanima. U redu, besparica je, ne vole Mamića, stadion je grozan, kiša je sve dodatno pokvarila, ali nevjerojatno je da tako malo ljudi dođe pozdraviti prvake. I ne služi to na čast navijačima plavih, uza sve te otegotne okolnosti mogli bi misliti na klub za koji navodno navijaju.

No, i oni gledaju samo sebe i nisu ništa bolji od onih stanovnika Maksimira koje mrze.

Možemo samo zamisliti kakva bi fešta bila u Splitu da je Hajduk prvak s ovolikom bodovnom prednošću nad Dinamom. A plave su samo dva boda dijelila od rekordne prednosti koju su ostvarili nad Hajdukom, u vrijeme dok je trener bio Otto Barić.

Za kraj prvenstva plavi i splitski crveni priredili su dobru predstavu u kojoj je Dinamo bio dominantan. Napadački je krenuo i mnogo prijetio dobrim udarcima izvan šesnaesterca, dvaput Badelj, Tomečak, Sammir, svi su opasno prijetili, bilo je i gužve pred gostujućim vratima.

Sammir, koji je obećao da će dati sve od sebe nakon pijanstva kako bi se iskupio, bio je najbolji igrač prvih petnaestak minuta. S nekoliko driblinga "povaljao" je gostujuću momčad na natopljenom terenu. Već smo pomislili da mu treba dopustiti da izlazi i pije, napisati naslov – dajte mu da pije. No, onda je Badelj preuzeo glavnu ulogu, Sammir se ipak skrio.

Nije lako po skliskom terenu, nakon izgubljene noći i 2,13 promila alkohola izdržati dugo u visokom ritmu. Split je u jeku plavih napada imao jednu veliku priliku, Peharova lopta išla je pod prečku, no Ivan Kelava opet je bio sjajan. Šteta što Slaven Bilić ne gleda HNL već francusku, englesku i tursku ligu, u kojima mu brane aktualni reprezentativci. Mir je plavima donio Milan Badelj. Rukavina se prošetao rubom šesnaesterca i vratio Badelju, koji je sa 18 metara jakim prizemnim udarcem pogodio kut Vukovićeve mreže za vodstvo maksimirskog kluba.

Drugi dio susreta bio je nešto slabiji, premda ne nezanimljiv, Splićani su igrali otvorenije i u nekoliko navrata, da su bili mirniji u završnici, mogli su i opasnije zaprijetiti Kelavi. Bilo je i više nervoze, u jednom trenutku i naguravanja gotovo svih igrača, no sve to nije iskočilo iz sportskih okvira. A Rebić je u završnici donio bod Splitu. Plavi su na kraju dobili medalje za naslov prvaka, konfeti su poletjeli maksimirskim stadionom, popio se pjenušac i pala je zavjesa na još jedno prvenstvo. Obilježeno apsolutnom dominacijom plavih. No, za to nije zaslužan Dinamo, za to su krivi oni koji su toliko zaostali.

Dinamo - Split 1:1

Stadion u Maksimiru. Teren natopljen. Gledatelja 3500. Sudac Danijel Trampus (Osijek).

Dinamo: Kelava, Vrsaljko, Tonel, Ademi, Ibanez, Badelj, Calello,Tomečak, Sammir, Rukavina, Beqiraj.

Split: Vuković, Marčić, Milović, Vidić, Budiša, Šimić, Bućan, Pehar, Vitaić, Rašić, Golubović.