FOTO: Jurčić objema rukama i na Rabuzinovu suncu

Modri su ponovili identičnih 3:0 kao i prošle sezone poslije prve utakmice finala, ali ove im je to uspjelo uz dva igrača više.

Finale hrvatskog Kupa između Dinama i Hajduka svakako je nešto najbolje što naš nogomet može ponuditi jer gledati dva najveća rivala kako se međusobno bore za titulu izniman je doživljaj. Posebno iz razloga što je Hajduk htio spasiti sezonu, a Dinamo dokazati kako može pobijediti Splićane. Poslije jednostrane utakmice modri su dokazali da mogu, ali bilo im je zapravo i lako.

Uvertira derbiju bile su rasprave Uprava klubova, Splićani su tvrdili da Dinamo nije toliko jak kao što je pokazao rezultat dok su Zagrepčani tvrdili da im dvostruka kruna neće izmaknuti iz ruku. No, dvojica karakternih trenera odbili su takve igre i pripremali momčad najbolje što su mogli. Ante Miše ostao je bez kapetana Andrića, a Jurčić bez Slepičke i Kovača.

DINAMO  -  HAJDUK  3:0  (Mandžukić 13', 56', Sammir 29' - 11m)

Kako bi se sve upriličilo na dodatan način pobrinuli su se navijači, koji su popunili sva slobodna mjesta na stadionu Maksimir. Sve je moglo početi nakon intoniranja nacionalne himne i minute šutnje za tragično preminulog igrača Zadra Hrvoja Ćustića, čije će ime nositi natjecanje Kupa.

Moglo je početi! Modri su se odmah nametnuli na terenu, ali Hajduk je pokazao kako se nije došao braniti već izboriti rezultat za uzvrat. Ali, minute su protjecale, a napadači Dinama bili su sve bliže. Najbliže već u devetoj minuti, kada Sivonjić ulazi pred Subašića, ali promašuje cijela vrata. Potom je malo prijetio Kalinić, ali nije se uspio namjestiti na udarac. I tada je uslijedilo ono Zagrepčanima najbitnije, rani pogodak.

Mandžukić je pobjegao obrani Hajduka, čija ofsajd zamka nije prošla zahvaljujući Pandži i sjajnim lobom najbolji strijelac Dinama doveo je u 13. minuti svoju momčad u vodstvo. Simbolična je ta minuta jer 13. svibnja 1990. godine bio je događaj koji su danas poslije 19 godina navijači Dinama obilježili.

Izgledalo je mirno i nakon toga, ali Senijad Ibričić radi prvi teži prekršaj, na Hrgoviću. Sudac Bruno Marić ga opominje i da misli ozbiljno ubrzo je pokazao. Naime, Ibričić čini prekršaj nad Tomečakom i odmah dobiva žuti karton. I tu je počelo ono o čemu će se pričati. Poslije jednog kornera Pandža povlači Vrdoljaka, sudac pokazuje na bijelu točku i zahvaljujući Sammiru od 29. minute je 2:0. Zanimljivo je da se niti jedan igrač Hajduka nije bunio zbog odluke. Ili ih je Miše prisilio da ne reagiraju na odluke ili je uistinu bilo i igračima splitske momčadi jasno kako je to kazneni udarac.

Kazneni udarac, dva crvena kartona i dva gola

Photo javno192

Ali, nije to bilo sve od suca Marića. Jurica Buljat ušao je u 30. minuti umjesto indisponiranog Pandže, da bi već nakon četiri minute dobio crveni karton jer je udario Mandžukića rukom posred lica. Činila se ta odluka iznimno strogom, ali pravila su stajala iza njega. Ta odluka daruvarskog suca natjerala je Mišu da zamijeni Tomasova i uvede Maloču, kako bi pojačao obranu. No, nije se niti uspjela konsolidirati obrana bijelih i Linić je napravio nepotreban i glup prekršaj na Mandžukiću i zaslužio crveni karton. Značilo je to da će u svlačionici Miše pričati devetorici.

Vjerojatno su strepili od onoga što bi moglo biti igrači Hajduka, a Dinamovi jedva čekali početak nastavka. Naravno, primijetilo se koliko nedostaju igrači Splićanima, odmah je Sivonjić ušao dva puta i natjerao Subašića na intervenciju, i to sjajnu. No, niti sjajni vratar nije mogao obraniti Mandžukićev udarac u 56. minuti. Bilo je 3:0 i izgledalo je iznimno loše za Hajduk.

Ali, probudio se dišpet, poznat za južne krajeve i Kalinić, usamljenik u napadu, radio je probleme modroj obrani, čak je nekoliko puta bio sam unatoč činjenici da igra u osakaćenoj momčadi. On i Ibričić dobro natjerali su Butinu da se dobro protegne i spasi mrežu. Odmah se u Jurčiću probudio alarm, primijetio je opuštanje tako da je morao uvesti Chagu umjesto Badelja, kako bi ojačao sredinu terena.

Hajduk se ima pravo nadati

Unijelo je to mirnoće malo, ali Hajduk je i dalje bio konkretniji iako ima dva igrača manje. Gabrić je mogao zabiti da je bio mrvicu precizniji, a Kalinić je lako prolazio i po trojicu igrača. Može to itekako oraspoložiti trenera Mišu jer ako je mogao protiv Dinama s devetoricom, zašto ne bi mogao u Splitu sa svih 11?

Jurčić će pak morati ući u poljudski derbi 28. svibnja nešto opreznije, kako bi se oslobodio početnog naleta Hajduka jer Splićani se sigurno poslije 0:3 neće pomiriti s eliminacijom i gubitkom trofeja. Prošle godine bilo je jednako u Maksimiru, da bi završilo 0:0 na Poljudu, ali bile su to dvije potpuno različite utakmice i situacije. Sigurno još ništa nije gotovo, iako je Jurčić stavio i obje ruke na Rabuzinovo sunce.

DINAMO: Butina, Tomečak, Lovren, Sammir (Ibanez od 90.) Badelj (Chago od 77.), Mandžukić, Hrgović, Barbarić, Vrdoljak, Bišćan, Sivonjić (Tadić od 84.). Trener: Krunoslav Jurčić.

HAJDUK: Subašić, Šerić, Vejić, Linić, Kalinić, Ibričić (Bartolović od 89.), Tomasov (Maloča od 37.), Gabrić, M. Buljat, Skoko, Pandža (J. Buljat od 30.). Trener: Ante Miše.