FOTO: Panathinaikos je uklet klub za Hrvate

Kranjčara se povezalo s najuspješnijim grčkim klubom, ali primjeri kolega mogli bi ga lako navesti da odustane od pomisli odlaska u Grčku.

Portsmouth je u teškoj krizi i Niko Kranjčar shvaća kako je vrijeme da ode dalje ako misli igrati europske utakmice. U mnoštvu klubova koji se povezuju s njegovim imenom stvorio se i Panathinaikos, veliki prijatelj hrvatskih nogometaša još od vremena kada je u njemu igrao Velimir Zajec od 1984. do 1988. godine.

Velimir Zajec je oduševio i otvorio vrata 

Zanimljiva je ta priča s najuspješnijim grčkim klubom i Hrvatima iz više razloga. Osim što je iznimno otvoren za razne ekshibicije, odnosno dovođenje igrača koji i nisu toliko blistali, jednako je tako i uklet za Hrvate. Naime, nakon što Hrvati stignu u Panathinaikos ne idu dalje, završavaju svoj put ili se vraćaju unazad.

Dakle, prvi je bio Velimir Zajec, koji je oduševio sve navijače i vodstvo kluba svojim igrama u te četiri godine, koliko je proveo u Ateni. Može se reći kako je bio cjenjeniji u Grčkoj nego u tadašnjoj Jugoslaviji, gdje ga se na reprezentativnoj razini prečesto ignoriralo. Kako je već bio u godinama i načet ozljedama kada je došla ta 1988. godina, rekao je zbogom nogometu i okrenuto se trenerskom poslu, kao i poslu sportskog direktora.

No, ostao je iznimno utjecajan u Grčkoj i otvorio je vrata Panathinaikosa mnogim našim igračima kada je tijekom 90-ih vodio taj klub. Inicirao je dolazak Aljoše Asanovića u klub 1998. godine, odmah poslije famoznog Svjetskog prvenstva u Francuskoj, gdje smo bili treći. Ali, iako je u prvoj utakmici koju je zaigrao u Ligi prvaka zabio dva pogotka Steaui, Asanović je većinu vremena provodio na klupi, da bi zatim otišao i skrasio se u Hajduku, gdje je ubrzo završio karijeru.

I tada je krenula, s 21. stoljećem, era Hrvata u Ateni. Izmjenjivali su se mnogi, od vrlo uspješnog Gorana Vlaovića pa do manje uspješnog Silvija Marića, sve do današnjih članova momčadi Marija Galinovića i Ante Rukavine. Zeleni su dres nosili manje uspješno nego što se očekivalo, ali svoj su posao odrađivali maksimalno korektno.

Anthony Šerić jedini izdvojeni primjer

Anthony Šerić Photo Pixsell

Ali, svim tim silnim igračima (njih čak 10 od 11, koliko ih je igralo za PAO) zajednička je jedna stvar - vrlo porazna, kada se bolje pogleda. Naime, u Grčku su dolazili završiti karijeru ili je učiniti plodnijom, ali nisu uspjeli. Već spomenuti Zajec završio je karijeru u Ateni, baš kao i Vlaović, Šarić i Jarni, dok su se ostali vraćali u Prvu HNL. Posebno je intrigantan primjer Igora Bišćana, koji je s Liverpoolom osvojio naslov europskog prvaka, došao u PAO, bio nezapažen i onda se vratio u Dinamo nakon što je već počeo pomišljati na kraj karijere.

Izdvojen primjer tek je Anthony Šerić, igrač kojeg će svi pamtiti po sjedenju na klupi gdje god je igrao. No, zaradio je mnogo novca za to, u svakom slučaju. Stigao je u PAO 2005. godine, izdržao do 2008. i onda otišao u Bešitkaš. Na prvu bi se pomislio kako je skinuo kletvu, ali zapravo i nije jer je odigrao svega tri utakmice u nekoliko mjeseci i potom na zimu završio u Hajduku, gdje će vjerojatno i završiti karijeru.

Nejasno je zašto se to događa s Hrvatima u Panathinaikosu jer imaju sve na dlanu, uvjeti su odlični, navijači konstantno pune stadione, temperament je sličan hrvatskom i igraju se velike europske utakmice iz godine u godinu. No, napretka nema. Zato je možda Kranjčaru bolje da dobro razmisli gdje će nastaviti karijeru. Izuzetak je tek vratar Galinović, odlični vratar koji već petu sezonu brani za PAO, čime je postavio rekord duljine boravka u Ateni.

Zašto ih uopće kupuju?

Dok će si mnogi 'razbijati' glavu pitanjem - zašto Hrvati odlaze u Grčku nakon silnih primjera onih koji nisu uspjeli, a imali su sve što igrač može poželjeti -vjerojatno će doći i do pitanja zašto uopće Panathinaikos kupuje hrvatske igrače. To je pravo pitanje.

Marić je u Engleskoj pokazao malo, potom još manje u Portu, vratio se već kao istrošeni igrač u Dinamo, ali to nije smetalo Panathinaikosu da ga kupi i koristi u momčadi. Također, Jarni je već bio na zalasku karijere, ali uzeli su ga, baš kao i Asanovića, te mnoge mlade koji nisu pokazali sve što znaju i svejedno otišli put Grčke.

Za kraj bi se moglo kazati kako u ovom slučaju vrijedi ona stara - 'samo prvi se pamte'. Itekako se pamte, jer da nije bilo Zeke, teško da bi se PAO odlučio na sve te silne bezuspješne akrobacije iz godine u godinu.