Hajduk grca u problemima i vapi za jednim vlasnikom

Rusi u Puli, Nijemci u Karlovcu, Talijani u Rijeci... A u Hajduku navijači. Poljud je kao prvi klub u Hrvatskoj preoblikovan u dioničko društvo, većinski vlasnik postao je grad Split, ali to se financijski nije osjetilo.

Grad klubu ne daje ni kune, čak ne daje ni onih milijun kuna godišnje za omladinsku školu. Split se prema Hajduku postavio kao prema nekom gradskom poduzeću, stavio ga na tržište po principu “potroši koliko zaradiš”.

Praktički, vlasnik je bez financijske obveze prema klubu. A onda je gradonačelnik Željko Kerum “oprao” ruke od Hajduka, dao udruzi “Naš Hajduk”, odnosno navijačima da izaberu Nadzorni odbor.

Formalno, Grad je i dalje vlasnik, čak donosi neke odluke, ali sve je to diktatu “Našeg Hajduka”. Jedina korist od Grada je da je Hajduk dobio tridesetogodišnju koncesiju na stadion. Ali, s obzirom na derutnost Poljuda i obvezno ulaganje, upitno je i kolika je ta korist.

Puno je onih, koji smatraju da je ovakav način u kojem navijači vode glavnu riječ loš izbor za upravljanje klubom i vape za jednim vlasnikom. Spominjali su se bogati šeici, pa i milijarderska obitelj Lukšić, u jednom trenutku za kupnju Hajduka bio je zainteresiran i Jako Andabak, najveći pojedinačni dioničar kluba. Ali, za sada ništa.

A Hajdukova realnost u ovakvom načinu poslovanja je grcanje bez novca, klub se zadužuje kod banaka i prijatelja da bi isplatio plaće, a mladi igrači potpisuju ugovore od 10 tisuća kuna mjesečno...