Hajduk i Dinamo bore se na dva fronta po sedmi put

Rabuzinovo sunce je poslije finala naša dva najjača kluba u 20. stoljeću kitilo splitske vitrine, da bi se u 21. preselilo u zagrebačke.

Najjača dva nogometna kluba u Hrvatskoj sučelit će se u finalu Kupa po šesti put otkada je Prve HNL, što će biti prava poslastica jer ta dva kluba već su u napetoj borbi za naslov prvaka Hrvatske. No, Kup je druga priča, u kojoj u kratkom vremenu igrači moraju biti iznimno koncentrirani.

Kada bi se pogledala povijest, moglo bi se reći kako je 20. stoljeće proteklo u dominaciji Splićana, dok je 21. stoljeće pripalo Dinamu. Također, u svih ovih 17 godina susreli su se svega jednom prije finala, i to u polufinalu 2007. godine.

Ukupni rezultat njihovih dvoboja je 3:3, ali u pobjedama u finalu Hajduk vodi s 3:2. Dakle, ovo finale će biti bitno i u statističkom smislu. Ali, treba reći i kako je Splićanima bilo mnogo teže doći do titula jer su tri od četiri trofeja osvojili upravo preko Dinama,  a jedan protiv drugoligaša Uljanika.

Hajduk je pokazao nepobjedivom Dinamu što je dišpet

Kao što je poznato, prvo osvajanje Kupa pripalo je Interu, koji se tada zvao Inker, zbog čega je prozvan 'divom iz predgrađa'. No, već sezonu kasnije došlo je do 'finala svih finala'. Svi su očekivali pobjedu Zagrepčana, tada pod imenom Croatia, ali Hajduk je neočekivano slavio sa 4:1, nanio prvi poraz u sezoni modrima i pokazao im što znači dišpet. Svega dva tjedna kasnije, 2. lipnja 1993., Dinamo je pobijedio s 2:1, ali nije to bilo dovoljno da momčad Ćire Blaževića uzme trofej, on je završio u splitskim vitrinama.

Bilo je to tek zagrijavanje, ali dok se 1994. u finale 'prošvercala' Rijeka, već 1995. sve je ponovno došlo 'na svoje' i europski Hajduk sučelio se s Dinamom, ponovno na oba polja. Splićani su se ipak pokazali kao jači, a bili su i izraziti favoriti, ipak su tada došli do četvrtfinala Lige prvaka. Osvojili su prvenstvo s bodom prednosti nad Dinamom (Croatijom), a i u Kupu su slavili oba puta.

Nabrijavanje je bilo žestoko, Splićani su bili željni dvostruke krune, potpune dominacije nad omraženim im klubom, koji je, kako su smatrali, vodio prvi predsjednik Franjo Tuđman. Nije bilo šansi za Dinamo, Katalinić se pokazao kao iskusniji i mudriji od debitanta na klupi modrih, Zlatka Kranjčara. Splićani su slavili s 3:2 17. svibnja 1995., ali i 11 dana kasnije u Zagrebu s 1:0, te time potvrdili tko je te sezone kralj hrvatskog klupskog nogometa.

No, nisu bili ni svjesni da godine koje dolaze neće biti niti izbliza tako uspješne. Europska momčad se rasprodala, Dinamu je istekla kazna neigranja u Europi, Cico je stekao iskustvo koje mu je trebalo i moglo je početi. Prva dvostruka kruna smiješila se kao nikada dosad. Stigla je jednako dominantno kao i ona Hajdukova godinu dana prije, samo što nisu morali preći direktno preko Hajduka da bi došli do nje.

Povratak imena Dinamu nije donio rušenje tradicija

Hrvatska nogometna javnost čekala je punih šest godina do novog 'slatkiša', finala naša dva najjača kluba. Posljednja godina prošlog milenija donijela je svima taj prijeko potrebni užitak. Modre je zanimalo mogu li napokon razbiti kletvu i pobijediti Splićane u finalu, ali bijeli su odlučili završiti 20. stoljeće kao uspješniji u Kupu.

Ponovno je mjesec odluke bio svibanj, ponovno je prva utakmica odigrana u Splitu, i ponovno je pobjednik bio Hajduk. Uvjerljivih 2:0 dalo je za naslutiti kome će otići trofej. Zagrepčani su mislili da će osim prvenstva pod novim-starim imenom osvojiti i Kup, ali dišpet je bio jači - ponovno. Brzo su na Maksimiru 16. svibnja 2000., dva tjedna poslije poljudskog susreta, stigli do vodstva od 1:0, ali toliko je i ostalo. U vitrinama Hajduka po treći je puta zasjalo Rabuzinovo sunce.

No, napokon je stiglo i 21. stoljeće, modri su se poslije financijskog šoka nakon odlaska Canjuge i dolaska dugova na naplatu koliko-toliko oporavili i krenuli po drugu dvostruku krunu, ovoga puta preko Hajduka, spremni skinuti kletvu i novo stoljeće obilježiti na ljepši način.

Dok je u prvenstvu Hajduk lutao oko trećeg mjesta, a Osijek se prometnuo kao drugi na tablici, u Kupu je bio vrlo dobar i stigao do finala. Ali, ovoga puta nisu bili favoriti, bez obzira što se prva utakmica igrala na Poljudu. Finale su obilježili pogoci danas otpisanog Tome Šokote, najboljeg strijelca lige te sezone.

Posljednje godine prošle su dominacijom modrih

Također, poraz od 2:0 obilježili su neredi Torcide, koja je sa zapadne tribine pokušavala stići na južnu, gdje su bili smješteni BBB. Montažna ograda tresla se poput grane na vjetru, ali nije se slomila, do masovnije tučnjave nije došlo. Upravo je taj, 9. svibnja 2001. bio znak da se nešto promijeni u splitskom klubu. Uzvrat 23. svibnja bio je samo 'točka na i', Dinamo je slavio 1:0 i Kup je završio u Zagrebu, po prvi puta u dvobojima s najljućim rivalom.

Ljubitelji nogometa su poslije te 2001. opet morali čekati, i to duže nego ikada, kako bi pogledali dvoboj Hajduka i Dinama u Kupu. Tek su 2007. uspjeli dočekati jedan susret, ali polufinale. Tada moćni modri, predvođeni Ćorlukom, Eduardom i Modrićem bili su pretvrd orah za Vulićevu momčad. Iako su agresivnom igrom izgubili svega 1:0 u Zagrebu, a na Poljudu poslije prvih 45 minuta imali 2:0, nisu izdržali, Dinamo je jednostavno lakoćom pobjeđivao u to vrijeme. U finalu su poslije slavlja protiv Slavena Zagrepčani opet osvojili dvostruku krunu.

Jednako je bilo i godinu kasnije, odnosno prošle sezone, ali ovoga puta je Soldo slavio protiv Jarnija, i to mnogo uvjerljivije nego u prethodnim uspjesima Dinama nad Hajdukom. Sve je bilo riješeno u Zagrebu, gdje su modri slavili s 3:0 te s nedostižnom prednošću došli u Split, gdje je završilo 0:0. Nova dvostruka kruna u vitrinama Zagrepčana.

Ali, sada je stalo, od sezone 1994./1995. nisu ova dva kluba bila toliko izjednačena na oba fronta. Tko će pobijediti teško je reći, ali svakako će prednost imati onaj klub koji zaigra prvi na domaćem terenu, što je pokazala povijest.