Autor: Vanja Deželić AUTOR Vanja Deželić



JUŽNA AFRIKO, STIŽEMO

12. VELJAčE 2009. 17:20h

Hrvatska ponovno može parirati Englezima

Tekst

Igrači su prekritični prema prikazanoj igri, što je znak da žele više. Svjesni su snage koja se unutar momčadi nalazi, a želi izići van.

Hrvatska nogometna reprezentacija odradila je teško gostovanje u Rumunjskoj i upisala novu pobjedu koja nije bila od većeg značaja u smislu približavanja Svjetskom prvenstvu koje se 2010. godine održava u Južnoj Africi, ali je bila od velikog značaja za cijelu momčad.

FOTO: Eduardo se vratio asistencijom za pobjedu

Povratak Eduarda

Posljednji nastup za reprezentaciju upisao je protiv Nizozemske u Split 6. veljače prošle godine, kada smo poraženi uvjerljivo s visokih 3:0.
Iako se iz Rumunjske rijetki vraćaju neporaženi, a kamoli kao pobjednici, ''vatreni'' su uspjeli. Bez obzira što će mnogi kazati da to nije ista momčad dok u njoj nema Mutua ili Chivua, te da je stadion brojao svega četiri tisuće duša. Pobjeda je pobjeda, a Rumunji su u vrhu europskog nogometa.

No, više od pobjede sigurno je značio povratak strijelca koji će zaprijetiti rekordu Davora Šukera što se tiče broja zgoditaka za reprezentaciju. Naravno, riječ je o Eduardu da Silvi koji je navukao kockasti dres poslije godinu i pet dana neigranja.

Ušao je u 61. minuti susreta i odmah dao do znanja da nema nikakvih psihičkih problema zbog preboljene ozljede. Uklizavao je, ulazio u duele, a poslije jedne lopte koju je oteo protivniku i sjurio se u kazneni prostor dokazao je kolika je klasa i kako bi u Austriji i Švicarskoj s njim sve izgledalo drugačije, bolje.

Još da je prvu njegovu prijetnju, u obliku asistencije, Ivan Rakitić iskoristio na prisebniji način, Dudu bi bio i igrač utakmice. Ovako se morao zadovoljiti ''samo'' jednim od najboljih igrača jer način na koji se ''izmigoljio'' u gužvi i asistirao Niki Kranjčaru za naš drugi pogodak bilo je fascinantno, i u njegovu stilu.

Ali, na terenu je bilo još igrača, točnije još njih 16, od toga dvojica debitanata, Ivan Jurić i Hrvoje Čale. Obojica su i više nego zadovoljili, ponajviše Jurić koji je odigrao cijeli susret. U početku je bio prilično u grču, jer iako ima 33 godine trema ga je malo sputala, ipak je dobio veliku zadaću pokrivanja Modrićevih leđa, odnosno mijenjanja velikog Nike Kovača.

Čale se u Turskoj preporodio i izrastao u igrača

Rješenje za lijevu stranu

Hrvatska od oproštaja Roberta Jarnija ''muku muči'' s lijevim bočnima, ali dolaskom Danijela Pranjića i sada Hrvoja Čale problem je riješen.
Tu je zadaću napravio iznimno sigurno, možda i presigurno jer nije preuzimao veći rizik u igri, a svi znaju kako je za to sposoban. No, postoje igrači koji će ofenzivno biti jači, njegova je primarna zadaća u obrani i nju je odradio izvrsno.

Što se tiče Čale, dečko se preporodio u Turskoj, nema više blokade u glavi zbog koje bi se u ofenzivnom dijelu gubio, a potom griješio u obrani. Djelovao je sigurno, probijao lijevu stranu i zapravo nije izgledao ništa lošije od Pranjića kojeg je zamijenio.

Sve u svemu, igra je bila solidna, iako su reprezentativci nepotrebno kritični prema sebi. Nisu u top formi, dugo nisu igrali zajedno i naravno da se nije mogla očekivati veća pobjeda, bez obzira što je Rumunjska bila zrela za primanje nekoliko pogodaka, bez obzira na sigurnost koju u defenzivnim zadaćama pokazuju.

I tu dolazimo do naše obrane, koja nije bila loša, ali je nekoliko puta, posebno kod pogotka Marice, ostavila previše prostora u sredini, što će biti problem u susretima s Ukrajinom i kasnije s Engleskom. Bilić će morati poraditi na tome, ali kada se vrati kažnjeni Kovač ne bi trebalo biti nikakvih problema.

Hrvatski reprezentativni nogomet čekaju ''sunčani dani''

Razlog za osmijeh

Hrvatskoj predstoje lijepi dani, probila je prokletstvo poraza i loše igre u veljači, vratio se Eduardo o pronađena je zamjena za Niku Kovača.
I to je ono što raduje - Niko Kranjčar, Dario Knežević i Eduardo da Silva u lipnju će biti u pravoj formi, ''skrpani'' i spremni na izazove, tako da će izbornik moći kazati da je sve pokriveno u potpunosti te da se ne može dogoditi niti jedno neugodno iznenađenje.

Naravno, pri tome se ne smije zaboraviti na Klasnića koji je odlučan vratiti se u dres Hrvatske, a to će uspjeti ako se dokaže i pokaže u Francuskoj, gdje njemu i Nantesu ne cvjetaju ruže.

Također, iako je Modrić odigrao ''pod kočnicom'' ne treba ga kritizirati, za razliku od Mutua, zajedno s Ćorlukom i Kranjčarom stigao je na okupljanje reprezentacije i odigrao susret. Nije to bilo pravo njegovo izdanje, ali poslije one bitke s Arsenalom, pa kasnije i puta u Hrvatsku te Rumunjsku, velika je stvar što je i nastupio.

Hrvatskoj predstoje lijepi dani, probila je prokletstvo poraza i loše igre u veljači, vratio se Eduardo, pronađena je zamjena za Niku Kovača i napokon imamo i adekvatnu zamjenu na lijevom bočnom. To sve, uz već dokazanu snagu koju imamo, recept je za uspjeh i znak za optimizam.