Ja sam prvi Hrvat u reprezentaciji Belgije

Josip Weber, bivši nogometaš Hajduka i belgijske reprezentacije u razgovoru za Javno govori o karijeri, politici, školi nogometa i kulenu

Josip Weber (44), bivši nogometaš BSK-a (Slavonski Brod, današnja Marsonia, op.a.) bivši hrvatski i belgijski nogometni reprezentativac, nakon što je objesio kopačke o klin živi i radi u rodnoj Slavoniji, Slavonskom Brodu.

Svoju nogometnu karijeru nakon BSK-a nastavlja u Hajduku gdje je igrao dvije sezone i postigao 17 pogodaka, a nakon toga 1987. odlazi u Dinamo Vinkovci (danas Cibalia, op.a), iz kojeg je otišao 1988. godine u Belgiju. U Belgiji je igrao za Cercle Brugge te je bio najbolji strijelac lige tri sezone za redom. Za Belgiju je 1994. igrao na Svjetskom prvenstvu. Karijeru je završio u Anderlechtu 1997. godine.

- Nakon završene nogometne karijere u Belgiji vratio sam se u Slavonski Brod, ja sam odavde porijeklom, sagradio sam ovdje kuću, malo mirnije živim, direktor sam u školi nogometa, predstavljam neke belgijske tvrtke već jedanaest godina i dosta sam zadovoljan sa svojim životom.

Vi ste prvi Hrvat koji je zaigrao za neku stranu reprezentaciju?

- Spletom okolnosti postao sam Belgijanac. Za Hrvatsku sam nastupao na turneji u Australiji pod vodstvom Stanka Poklepovića, dao gol Australiji i poslije te turneje me nitko nije pozivao u reprezentaciju. Kako sam nakon tri godine igranja u Belgiji stekao uvjete za državljanstvo, pozvan sam u reprezentaciju i bio sam jedini Hrvat koji je igrao 1994. na svjetskom prvenstvu u Americi. Imao sam 30 godina i nisam imao više razloga čekati poziv iz Hrvatske. Iskreno mi je žao što nisam bio dio hrvatske reprezentacije u Francuskoj gdje smo postigli veliki uspjeh.

U Belgiji su igrali mnogi Hrvati, Vi i Branko Strupar ste nastupali za Belgiju, Ivica Vastić za Austriju.

- Recimo Stanić je igrao za hrvatsku reprezentaciju, mi za belgijsku, sve zavisi u kakvom se vremenu nađete. Belgija je uvijek vapila za napadačima, igračima koji mogu napraviti razliku i dati gol, koji mogu dosta trčati. Ja sam slučajno zaigrao za njih, a Branko Strupar je došao iz četvrte hrvatske lige i igrao sedam, osam godina da bi onda već u poznim nogometaškim godinama uzeo njihovo državljanstvo i zaigrao u reprezentaciji. Dok imaš priliku zaigrati na Svjetskom prvenstvu onda ne biraš državu nego iskoristiš priliku.

U belgijskom političkom životu poznate su netrpeljivosti između Valonaca i Flamanaca, kako ste Vi vidjeli te razlike dok ste živjeli u Belgiji?

- Flamanski dio je izuzetno bogat i industrijski jak, dok je valonski dio dosta slabo razvijen. Prije, u povijesti Belgije, Valonci su imali rudnike i većina je išla raditi u valonski dio. Sukob između njih traje desetljećima i uglavnom je ekonomske prirode tako da niti na izborima ne mogu doći do dogovora i suradnje. Dobar dio Valonaca govori njemački, a jedan mali dio živi uz njemačku granicu, tako mi je prilikom jednog primanja belgijski kralj rekao da bolje govorim flamanski od njega jer je on Valonac.

Kako gledate na događanja u hrvatskom nogometu, a i ovdje u Slavoniji, Slavonskom Brodu. Marsonija je od prvoligaša došla do treće lige, a Slavonac grabi prema prvoj. Pričalo se da netko želi uništiti Marsoniju i dignuti Slavonca do prve lige?

- Pa ne znam, ta priča je jednostavno teška za objasniti. Ima previše stvari koje su nepojmljive za sportaše, ja sam u školi nogometa jer mi imamo odvojenu upravu i financije, mi smo škola 'Mato Utvić', ali igramo pod Marsonijom zbog natjecanja. Što se tiče odnosa ljudi iz Marsonije i Slavonca, ne želim imati s tim nikakve veze, ali je sramota da jedan grad veličine Slavonskog Broda s takvom nogometnom tradicijom nema jak nogometni klub, to je stvarno teško objašnjivo.

Josip Weber zna raditi čvarke Photo javno192

- Fantastično je vidjeti pun stadion, sve ostalo je presiromašno u našoj ligi pa i na derbijima između Hajduka i Dinama. Teško objašnjivo je da se kod nas može dogoditi da utakmica kasni dvadeset minuta, pa imate tamo tone papira, baklje, a kvaliteta samog nogometa je izuzetno loša. Tenzije su previše naglašene u negativnom smislu, mi smo svi isti narod, ista zemlja i sve to bi trebalo u sportskim okvirima ostati. Hajduk je nastupio preagresivno, mislim da se treba isključivo igrom doći do rezultata. Nisam zadovoljan što sam vidio, ali me veselio pun stadion.

Imate li u svom radu s djecom problema s preambicioznim roditeljima, prvenstveno tu mislim na očeve?

- Nemam tih problema zato što mi nemamo tu razinu, to je vjerojatno u Dinamu i Hajduku više pritisaka sa svih strana, ja imam određenih problema da roditelji  idu na utakmice i gostovanja. Po pitanju svih ostalih stvari u školi nogometa imamo kontrolu nad svim, a utjecaj roditelja se apsolutno ne smije dopustiti. Ja ću vam dati svoj primjer: moj otac nije dolazio ni na utakmice, kamoli da bi me vozio na trening, on je bio protiv mog bavljenja nogometom, za sve sam se sam borio i izborio.

Vi kao Slavonac volite i domaće specijalitete. Kako Belgijanci zovu kulen i radite li kobasice?

- Taj proizvod ne postoji u Belgiji, za njih su to sve samo salame, kulena tamo nema. To je jedna tradicija kod nas, ja sam ove godine isključivo radio za sebe i svoje prijatelje, 90 posto stvari od suhomesnatih proizvoda koje napravim to poklonim svojim poslovnim partnerima, a kada mi nešto treba onda odem i kupim, najčešće kod Galovića, u glavnom se radi za sebe i za onaj domaći gušt.

Kao vlasnik dvije putovnice, Belgije koja je član Europske unije od početaka i Hrvatske koja je kandidat, jeste li za to da uđemo u Uniju ili ne?

- Europska unija DA, ali davno, davno prije, kad smo postali samostalni, da bi se napravio neki red, a ne zato što je Hrvatska specifična. Danas, kad je kod nas već sve posloženo, NE. Prije bih težio da Hrvatska krene putem koji su odavno izabrali Švicarska ili Norveška.