Jesmo li uopće svjesni štetnosti Regionalne lige?

Ukoliko se doista oformi i `igra` Regionalna liga, opast će kvaliteta 1. HNL. Mali klubovi će ostati na marginama hrvatskog nogometa.

Hrvatski nogomet u posljednjih nekoliko godine ne bilježi dobre rezultate na klupskom planu iako reprezentacija i dalje 'gura' dobro, ali problem je u klubovima. Jedna od ideja za poboljšanje nogometa u Hrvatskoj, a i u bivšim državama Jugoslavije je ideja o Regionalnoj ligi. Hoće li taj projekt ikad zaživjeti to se još ne zna, ali to je uvijek aktualna tema. Za jedne ova liga nema smisla, za druge ova liga je jedini spas, a istina je, kao i uvijek, negdje između.

Zbog čega bi Regionalna liga bila pozitivna za hrvatski nogomet i za klubove iz bivše države?

Zagovornici teze da bi Regionalna liga bila pozitivna za naš nogomet misle da bi se kvaliteta nogometa podigla. Djelomično su u pravu jer se u 1. HNL trenutno, ruku na srce, ne igra najbolji nogomet. Gledatelja na tribinama nema, nikoga ne zanima što se događa u ligi, osim onih malo 'zagriženijih', a i oni, malo po malo, gube interes za ligom. Utakmice u Regionalnoj ligi bi povećale gledanost, to je sigurno, ali pitanje je kojim klubovima. Utakmica između Dinama i Partizana sigurno bi napunila Maksimir do kraja, ali može li slovenski Maribor privući na tribine više ljudi od NK Rijeke? Čisto sumnjamo.

Kvaliteta lige bila bi upitna

Za klubove iz Bosne i Hercegovine je sigurno kako bi željeli igrati Regionalnu ligu, kao i za klubove iz Slovenije, jer su te dvije lige i u financijskim problemima, a i kvaliteta lige je dosta loša. U tom leži i dio problema, jer sigurni smo da, na primjer, Zrinjski nije kvalitetniji od Slaven Belupa, pa se postavlja i pitanje, koliko bi ta liga kvalitativno digla naše klubove. Definitivno je da bi se kvaliteta digla, ali je problem u tome što se ne bi digla na neku zadovoljavajuću razinu.

Problem je i u sigurnosnom aspektu lige ako znamo što se događalo prethodnih godina na prostorima bivše države, pa je upitno je li moguće osiguravati takve utakmice, osobito utakmice između klubova iz Srbije i Hrvatske. Navijači Dinama, Bad Blue Boysi, su se 1991. godine na Maksimiru sukobili s navijačima Crvene Zvezde, Delijama, i utakmica je morala biti prekinuta. To je jedan od posljednjih susreta između klubova iz te dvije države. Još su se Dinamo i Partizan susreli 1997. godine u okviru kvalifikacija za Ligu prvaka, ali tad nije bio moguć pristup gostujućim navijačima, pa nije bilo nikakvih nereda, ali čak i na prijateljskim (?) utakmicama između srpskih i hrvatskih klubova je bilo nereda, tako da nismo sigurni kako bi to sve izgledalo. Jedno je sigurno, ne bi bilo mirno.

Također, ima i onih koji bi željeli Regionalnu ligu, ali bez klubova iz Srbije. Pitanje je koga bi onda takva liga zanimala, ali ako se misli stvoriti ta famozna liga, onda je jedini način da se stvori bez klubova iz Srbije. U tom slučaju bi u njoj igrali klubovi iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske i Austrije. Mislimo da bi to bila jako dobra liga, ali je pitanje da li Mađari i Austrijanci žele igrati u takvoj ligi. Mađarski nogomet u posljednje je vrijeme u ekspanziji, Debrecen je igrao Ligu prvaka, a reprezentacija im je bila na korak do plasmana na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku. Austrijski nogomet nikad nije bio u financijskim problemima, stadioni su dosta dobro popunjeni, klubovi im ne igraju loše u Europi, naši igrači odlaze igrati u njihovu ligu jer je financijski moćnija od 1.HNL, a i bolji nogomet se igra u toj ligi.

Postoji i problem 'malih' klubova po nacionalnim ligama. Ukoliko 'veliki' klubovi odu u zajedničku ligu i ako se ostvari ta ideja, što će se dogoditi s klubovima koji egzistiraju s manje novca i kojima je nastup u prvoj ligi premija i izvor financija? Takvi klubovi žive od utakmica s Dinamom i Hajdukom, kad napune stadion i od novca od karata žive do iduće takve utakmice. Da li bi se njima isplatilo u takvim uvjetima, bez tri ili četiri najveća kluba u Hrvatskoj, uopće igrati prvu ligu? Uostalom, nemoguće je uskladiti dvije nogometne lige i uz to igrati i u europskim natjecanjima. Doslovno bi uništili 'male' klubove, što nikako nije cilj, ali to je 'cijena' koju bi hrvatski nogomet morao platiti ukoliko bi se formirala takva liga.

Košarkaši već igraju Regionalnu ligu

Većina navijača je protiv Regionalne lige

U košarkaškim dvoranama se od sezone 2001./2002. igra Regionalna liga te je zasad to samo djelomično uspješan projekt, i može se reći da se igra bolja košarka. No, postoji problem praznih dvorana u NLB ligi. Kad je liga krenula 2001. godine, dvorane su bile popunjene do posljednjeg mjesta, ali s vremenom gledanost je opala. NLB liga, tad se zvala Jadranska liga, nije više nudila dovoljno spektakla na terenima, a i mora se priznati da košarka ipak nije na razini na kojoj je nogomet. Ljudi manje prate košarku, a samim tim je smanjen rizik od nereda, što nije slučaj s nogometom. Isto tako mora se priznati da je Regionalna liga u košarci 'izbacila' par odličnih košarkaša, koji su se gradili kroz tu ligu, ali su na kraju ipak prodani u veće i financijski bogatije klubove. Kvaliteta je bolja nego u nacionalnim ligama i klubovi igraju puno više teških i jakih utakmica, što na kraju rezultira i dobrim rezultatima u europskim natjecanjima. Kad se pogleda NLB liga od početka do danas, mora se priznati da se očekivalo puno više od zajedničke lige. Očekivale su se pune dvorane i mnogo veća zarada, što se na na kraju ipak nije dogodilo.

Kad se sve 'zbroji i oduzme', Regionalna liga ne bi bila dobra za hrvatski nogomet. Možda bi bila dobra za neke klubove, ali za hrvatski nogomet u cijelosti ne bi bila najbolji izbor. Uništile bi se male sredine, neredi na sportskim terenima bi nam bili svakodnevnica. Pojedini klubovi dobili bi više jakih utakmica što bi im pomoglo u nastupanju u Europi, ali valjda nije potrebno uništavati nacionalnu ligu zbog zajedničke lige. Teško je vjerovati da je moguće kako će ova liga startati, ali 'gdje ima dima ima i vatre'. Bolje se pozabaviti problemima u vlastitom 'dvorištu', nego tražiti izlaz u spajanju s drugim.