Juby Johnson: Razmišljam o povratku u svoju drugu domovinu- Hrvatsku

O Jubyju Johnsonu Zadrani će uvijek pričati sve najbolje. A bome i neke Zadranke, no one potajno. Bio je ljubimac navijačke skupine Tornado, ali i djevojaka koje su o njemu pričale legende.

Nakon utakmice u kojoj je njegov Gravelines pomeo Cibonu (101:71), čega se lijepoga sjeća iz Zadra. Lice mu se razvuklo u osmijeh od uha do uha.

- Ha-ha... Naravno da se sjećam lijepih Zadranki, no sada sam oženjen, a imam i jednogodišnju djevojčicu. Tada sam imao 21-22 godine, a oko mene bile su lijepe žene i lijep grad. Bio je to lijep život, no čovjek se s vremenom mora i uozbiljiti.

Pričao nam je o tome kako još uvijek održava kontakte s bivšim suigračima, Lalićem, Prostranom, Štembergerom, Banićem i još nekima, ali i da se čuje s bivšim trenerom Acom Petrovićem. Kada je u Draženovu domu pored njega prošao Cibonin ekonom Vlado Leko, i njega je srdačno pozdravio:

- U ovoj dvorani gubio sam i dobivao neke velike utakmice u tih pet zadarskih godina. Posebno pamtim kada je jedna utakmica odgođena za drugi dan zbog pokvarenog semafora.

Premda ima i hrvatsku putovnicu, Juby u Francuskoj igra s američkim dokumentima. Drži da hrvatski izbornik ima dovoljno dobrih igrača i da njega neće zvati.

- Hrvatsku putovnicu dobio sam već kada sam otišao iz Hrvatske, jer se govorilo da ću se vratiti. No, potpisao sam tada vrlo dobar ugovor pa sam ostao u inozemstvu. Premda mi je u Francuskoj jako lijepo, plaća stiže na vrijeme, razmišljam o povratku u svoju drugu domovinu. Prošlih godina kontaktirao sam s Cedevitom i Zagrebom.

Psujem na hrvatskom

Teško mu je slušati priče o tome u kako je teškom stanju njegov bivši klub, no osim lijepih sjećanja pamti i neke hrvatske riječi:

- Najlakše pamtim psovke, pa u svlačionici Gravelinesa psujem na hrvatskom da me nitko ne razumije.

Na kraju je poručio:

- Recite Zadranima da ih volim.