Kako otići bez da si se dokazao? Reći će Mandžukić

Najbolji napadači lige u kojoj zabijaju tek svaku drugu utakmicu žele svim silama otići u inozemstvo. Jesu li nogometno spremni za to? Nisu.

Mario Mandžukić je nakon fenomenalnih 16 pogodaka u Prvoj HNL shvatio neizbježno - prerastao je ove okvire! Nije to ništa čudno, iza njegove statistike mogu se sakriti najbolji napadači u Europi i samim time logično je da mora otići iz Dinama u neki jaki inozemni klub i nastaviti zabijati ''kao iz šale''.

Kalinić i Mandžukić još nisu prerasli Prvu HNL

Bilo bi lijepo kada bi ovom uvodu itko vjerovao osim Mandže samog. Napadač Dinama odlučio je otići i to će sigurno uspjeti, na ovaj ili na onaj način. To što je Eduardo da Silva zabio 18 (!) pogodaka više od njega prilikom odlaska nije bitno, ne govori mu to ama baš ništa.

Ali, za napadača tako skromne statistike i ogromnih pluća odlična bi bila zarada od desetak milijuna eura, koliko traži izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić za njega. Bila bi to apsolutna zarada jer stigao je za nešto više od milijun eura iz Zagreba.

No, na stranu zarada i posao, treba postaviti pitanje što dolazi u glavu Mariju Mandžukiću ili Nikoli Kaliniću da nakon što ih menadžeri i mediji prozovu zvijezdama oni misle da to stvarno i jesu te odluče napustiti klub, odnosno ligu, a da nisu pritom ostavili dublji trag.

Možda će Mandžo i Kalinić procvjetati u inozemstvu, kao što je primjerice Danijel Pranjić, ili Ivica Olić. Ili neće, ova dva primjera i nisu najbolja iz nekoliko razloga. Pranjić je iz Dinama otišao za pola milijuna eura, kao ''škart''. Nije bio zvijezda i svojim je radom u Heerenveenu, klubu nimalo većem od Dinama, u ligi mnogo jače od Prve HNL, dosegao zvijezde. Zato je sad u Bayernu.

Baš kao što je i Ivica Olić, napadač koji je ostavio trag u Marsoniji, Zagrebu, Dinamu, CSKA i HSV-u. Nikada nije uživao status zvijezde, posebno ne kada je odlazio iz Hrvatske, ''ubijen'' lihvarskim transferima od kojih nije dobio ni lipe, a drugi (Z.M.) su se pritom fino obogatili. Ali, svojim radom zaradio je novac, slavu, uspjeh.

Romantičarima nema mjesta u stvarnom svijetu

Neki upravo Mandžukića, također dijete Marsonije, uspoređuju s Olićem, ali pritom dodaju i kako zna više. Ako zna više zašto zabija manje? Upravo se Oliću zamjeralo da osim trke i zalaganja na terenu nema onaj killer instinkt, a zabija više od Mandžukića.

Mario Mandžukić i Nikola Kalinić Photo Pixsell

Nebitno je čak u cijeloj priči i to sve skupa, nitko ne može kazati kako Kalinić ili Mandžukić nisu sjajni igrači, ali jednako tako nitko ne može kazati kako su spremni za odlazak iz svojih klubova. Posebno ne u situaciji u kojoj Dinamo i Hajduk čine iskorak u Europi, ulažu u momčad više nego ikada prije.

Baš bi to u nekoj romantičnoj predodžbi nogometa trebalo biti najbitnije, otići tek kada dostigneš vrhunce. Za Dinamo je vrhunac prezimiti u Europi, a ove godine to bi trebalo biti lakše nego ikada i Mandžukić bi morao dati priliku klubu jer prezimljavanje u Europi znači i veći interes inozemnih klubova. Što se Kalinića tiče, ne bi li mu trebao biti najveći motiv podići trofej s Hajdukom, matičnim mu klubom koji nije četiri sezone osvojio ama baš ništa?

Romantizam je za knjige i filmove, stvarnost je nešto drugačija, Kalinić i Mandžukić će otići prvom prilikom, ali neće biti ništa čudno ako se ubrzo i vrate, kao mnogi prije njih koji su otišli bez da su prvo postali dominantne persone Prve HNL.