`Ljubin` put od izbjeglištva do konačnog trijumfa

Ljubičić je 1992. godine pobjegao iz Banja Luke, u Opatiji je napravio prve prave teniske korake, a osvajanje Davis Cupa je kruna karijere.

Rodio se u Banja Luci 1979. godine kao drugo dijete oca Marka i majke Hazire. Kad mu je bilo devet godina počeo se baviti tenisom, dok se brat Vladan odlučio za nogomet. Ljubičićev izbor na početku se činio kao teži put prema uspjehu, no 'Ljubo' je na kraju uspio postati jedan od najboljih tenisača na svijetu. 

Iako, poslije su mnogi stručnjaci rekli da se Ivan krenuo baviti tenisom malo prekasno, jer devet godina je ipak malo previše, ali on je upijao svaki potez i riječi svojih trenera i već se u ranoj mladosti moglo primijetiti da bi mogao postati jako dobar tenisač. Prvi treneri su mu bili Vojin Sukala i Fahret Bahtijarević, koji su naučili Ljubičića prve teniske korake.

U Bosni i Hercegovini je na natjecanjima za državnog prvaka uvijek bio finalist, a svoj prvi međunarodni trofej digao je u Beogradu 1990. godine, te je zaradio tadašnjih 1500 DEM. To mu je bio prvi zarađeni novac u karijeri.

Bijeg iz Banja Luke

Godine 1992. 'Ljubo' bježi iz Banja Luke jer se vidjelo da će se ratno stanje u Bosni i Hercegovini uskoro razbuktati i jedini logičan potez bio je bijeg. Pobjegli su u Opatiju.

Na putu prema Opatiji imali su bezbroj problema, ali su se nekako dokopali jadranske obale i tamo se nastanili. Ono što je tad bio problem je to što otac Ivana Ljubičića nije krenuo s njima, jer je konvoj vozio samo žene i djecu te je otac Marko ostao u Banja Luci.

No, nakon što su šest mjeseci bili razdvojeni, obitelj je ponovno bila na okupu. Kad se otac Marko 'priključio' obitelji, ponovno je došlo do selidbe- ovaj put iz Opatije u Rijeku.

Obitelj se ponovno razdvojila 1993. godine, kad je Ljubičić napustio Hrvatsku i otišao u Italiju. Naime, poziv Carla Brucciera iz Italije nije se mogao odbiti. Tako je 'Ljubo' otišao u Italiju i tamo je ostao tri godine. On danas voli kazati da su to bile ključne godine za njegov tenisku karijeru, jer mu je Mirza Hrnjadović, s kojim je radio u Torinu, dosta pomogao u tom dijelu njegove karijere.

Prvi ATP bodovi na turniru 'Istarska Rivijera'

Svoje prve ATP bodove osvaja 1995. godine na turniru 'Istarska Rivijera', a iste godine osvaja i Winter Cup (Europsko dvoransko prvenstvo do 16 godina), a zatim u paru sa Željkom Krajanom osvaja neslužbeno prvenstvo svijeta, Orange Bowl. 

Ivan Ljubičić

Još jedno preseljenje obitelj je doživjela 1996. godine, ovaj put iz Rijeke u Zagreb te se učlanio u klub 'Mladost'. Te godine ostvaruje svoj najveći uspjeh u juniorskoj karijeri, a to je finale Wimbledona u kojem je poražen od Bjelorusa Volčkova, a 1997. godine igrao je polufinale Australian Opena te postaje drugi junior svijeta.

Te godine Ivan počinje raditi s Riccardom Piattijem, što se kasnije pokazalo kao sjajan potez u njegovoj karijeri. Godinu je Ljubičić završio na 289. mjestu, a 1998. godine je igrao samo challangere i satelite.

Iduća godina bila je prijelomna u njegovoj karijeri. Na početku godine osvaja dva featursa u Zagrebu, gdje je ostvario deset uzastopnih pobjeda. U Besanconu je ostvario svoje prvo slavlje na challangerima. Zaigrao je 1999. godine i turnire iz Masters serije. Tada pobjeđuje Andrea Medvjedeva u prvom kolu i Jevgenija Kafeljnikova u drugom kolu.

Godinu je završio na 77. mjestu, što je bio veliki skok u odnosu na prošlu godinu. 

Osvajanje Davis Cupa

U Lyonu 2000. godine ostvario je svoj najveći uspjeh u karijeri, kad je osvojio turnir vrijedan 800 tisuća dolara. Osvajanjem tog turnira skočio je na 30. mjesto na ljestvici, a godinu je završio na 37. poziciji. Bila je to najbolja godina Ivana Ljubičića u njegovoj dotadašnjoj sportskoj karijeri. 

Nakon Lyona sve je išlo uzlaznom putanjom i 'Ljubo' je samo napredovao. Igrao je i polufinale Roland Garrosa, kao i četvrtfinale Australian Opena i Wimbledona, ali ono što je sigurno zauzelo najljepše mjesto u njegovom srce je osvajanje Davis Cupa u Bratislavi.

Tu sezonu Ljubičić je imao savršen niz u Davis Cupu, sve do finala imao je deset pobjeda te niti jedan poraz. No, u finalu je bolji od njega bio Dominik Hrbaty, koji ga je svladao. No, Mario Ančić je spasio stvar te je tako Hrvatska osvojila 'salataru'.

Na kraju, kad su ga svi otpisali, osvojio je turnir iz Masters Serije, a do tog uspjeha pobjeđivao je same velikane tenisa, Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i na kraju Andya Roddicka. Pokazao je da nije 'staro željezo' i nadamo se da će nastaviti s ovakvim igrama.