Mamić nikada nije ispunio obećanje i otišao

Zdravko Mamić nekoliko je puta pokušavao zauzeti važnu funkciju u Dinamu, a to mu je omogućio Velimir Zajec koji je kasnije napustio klub.

Zdravko Mamić je nogometni dužnosnik i izvršni dopredsjednik zagrebačkog Dinama. Rođen je u Bjelovaru 1959. godine, a u ranim danima bio je junior Dinama. S braćom Stojanom i Zoranom doselio se iz Bjelovara u Sesvete gdje su živjeli bez oca koji je radio u Njemačkoj i tako ih uzdržavao. Kada je imao 23 godine bio je trgovački putnik u jednoj tvrtki iz Vranja. Njegova dva brata bila su uspješnija u nogometu od njega. Iako više nije igrao nogomet često je dolazio na stadion kao navijač.

Prijateljstvo s Miroslavom Blaževićem

U Dinamo je ušao preko Miroslava Blaževića koji je 1980. godine došao u klubu Dinamo. Mamić se ubrzo sprijateljio s Ćirom i već su postali kumovi nakon što ga je Zdravko pozvao na vjenčanje s prvom suprugom Nadom. Dvije godine kasnije Blažević je donio naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine, a već godinu dana kasnije napustio je klupu Dinama i otišao u Švicarsku, no ni to nije spriječilo njihovo druženje. Tri godine kasnije Ćiro se ponovno vraća na klupu modrih, a godinu dana kasnije iz kluba tjera Roberta Prosinečkog. Iste godine iz kluba je skoro izletio i Marko Mlinarić kojem je istjecao ugovor, a Uprava mu iz nekog razloga nije htjela produljiti ugovor. Tada je na scenu došao Mamić koji je po Zagrebu sakupljao novac za novi ugovor. Akcija je bila uspješna te je od poduzetnika uspio izvući 100.000 njemačkih maraka. Tu se pokazala Mamićeva snalažljivost i sposobnost.

U vrijeme Domovinskog rata Dinamo je doživio neke promjene te je promijenio i naziv te se tada zvao HAŠK Građanski na čijem čelu je bio Josip Škorić, direktor Komercijalne banke. Mamić se skoro fizički obračunao s njim nakon što je Škorić, prema nekim navodima, prekršio obećanje da će ga imenovati sportskim direktorom. Direktor Komercijalne banke morao je preskakati ograde po Maksimiru kako bi izbjegao Zdravkove šake. Miroslav Blažević 8. travnja 1994. godine postaje predsjednik dioničarskog društva, većinski dioničar i trener HAŠK Građanskog te na mjesto direktora imenuje Mamića. No, ljubav dvojice vizionara nije dugo trajala te ga je Ćiro 1994. godine potjerao iz kluba zbog svađe oko 300.000 njemačkih maraka.

Nakon dolaska Canjuge, za Mamića nije bilo mjesta

Ma ja vas sve volim. Photo Goran Vukadinović

U razdoblju kada je Canjuga vladao Dinamom mjesta za Mamića nije bilo te je ljubav prema nogometu pokazivao u Sisku i Osijeku. Priliku za povratak u sveti klub Mamić je vidio kroz Bad Blue Boyse koji se nisu slagali da se njihov klub ne zove Dinamo. BBB-i su se borili za Dinamo, a Mamić se preko njih borio za svoje interese. U veljači 2000. godine klubu je vraćeno ime Dinamo, a Canjuga više nije bio u klubu. Maminjo je u klub došao preko Velimira Zajeca koji ga je pozvao kao savjetnika.

Mamić u to vrijeme osniva svoju menadžersku agenciju pod nazivom Mamić sports agency koja je uskoro postala popularna nakon što je Mamić u Aston Villu poslao Boška Balabana za 6 milijuna funti. Takvi poslovi zbližili su Zajeca i Mamića, pa je Zdravko napokon ušao u IO Dinama. Tada je započela njegova era u kojoj je obnašao funkciju izvršnog dopredsjednika. Bilo je tu puno kontroverzi jer  je Mamić imao svoju menadžersku agenciju u kojoj su bili igrači koji su nastupali za Dinamo. No, za to nikada nije odgovarao niti snosio posljedice.

Velimir Zajec požalio je što ga je uveo u Dinamo, jer je u ljeto 2002. godine otišao iz Dinama nakon žestoke svađe s Mamićem. Iznad Mamića ostao je samo Barišić koji nikada nije imao nikakvu značajniju ulogu i Dinamo je prepušten na milost i nemilost Mamića koji je tjerao trenere kada je htio. Maksimirski klub nije uspio prezimiti u Europi, iako je Maminjo to konstanto ponavljao kao svetu misiju, no nije se dogodilo.

Dinamo napuštao nekoliko puta

Vjerni navijači nezadovoljni su njegovom vladavinom i već neko vrijeme bore se protiv njega i Uprave koju konstantno pozivaju da odlazi. Mamić je nekoliko puta najavljivao odlazak, no nije otišao. Bio je blizu odlaska kada je Dinamo u 2005. godini završio sedmi. Maminjo je napustio Maksimir s kutijom, no već nakon dva mjeseca se vratio nakon što je skupština izglasala njegov povratak.

- Odlazim ako mi vrate tri milijuna eura koje sam uložio u ovaj klub - rekao je Mamić prilikom odlaska, iako je više puta izgovorio kako Dinamo više voli nego obitelj.

Svaki put kada Dinamo ne bi ostvario ciljeve koje bi Zdravko zacrtao, stradao bi jedan trener ili čak više njih u jednoj sezoni. Za slabe rezultate uvijek je krivio struku i igrače. Iz domaće lige je pokupovao sve što je vrijedilo, a onda se okrenuo Južnoj Americi, iako akviziciju kao što je bio Eduardo nije pronašao. Trošio je puno novca, a igrači često nisu pokazivali dovoljno dobre predstave. Bad Blue Boysi nisu više mogli gledati kako im jedan čovjek upravlja klubom i čini samo ono što on želi. U prosincu 2008. godine organizirali su peticiju u želji da smijene izvršnog dopredsjednika na legalan način. Ugledali su se na Torcidu koja je peticijom smijenila dio Uprave na čelu s Grgićem. Rezultati peticije uskoro će se saznati, no sumnjamo da bi ga to otjeralo.

Mamić je samo jednom uistinu otišao, no to je sve bila farsa. Nekoliko je puta izjavio kako će otići ako Dinamo ne bude prvi, pa ako ne osvoji Kup i tako u nedogled. Dinamo te sezone naravno nije osvojio ni prvenstvo ni Kup, a Maminjo je ostao na svojem mjestu. Je li ova posljednja odluka i konačna, najbolje bi bilo da pričekamo dan, dva, ako ne i dva mjeseca.