Marković i Štimac ne brinu, zašto bi itko drugi?

Hrvatska je zemlja perfektne zdravstvene skrbi, Hrvatska je zemlja znanja, Hrvatska je nogometni raj... Ili to baš i nije tako?

Hrvatska je specifična zemlja u kojoj svi znaju da stvari nisu baš najbolje, ali zato oni koji vode računa o svemu jasno i glasno tvrde da je sve baš kako treba, gotovo pa najbolje. Narod je na to navikao, gunđaju sebi u bradu i koračaju spremno dalje, boreći se za vlastitu egzistenciju. Naravno, ništa drugačije nije niti u sportu, konkretnije u nogometu. No, barem je zanimljivije.

Radije sam išao Rapidu, on mi je ispred Dinama

Bivši ministar zdravstva i socijalne skrbi Andrija Hebrang uvjeravao je sve oko sebe kako je stanje u njegovoj branši sjajno i da nema nikakvih problema. Bez obzira što je jedan odlazak u bolnicu bio dovoljan da se pojedinac razuvjeri u njegove neuvjerljive riječi. U cijeloj toj kampanji 'prodavanja magle' obolio je od raka prostate i odlučio ga liječiti. U Austriji!

- Na operaciju u Austriju nisam otišao zato što je hrvatsko zdravstvo loše i nekvalitetno ili zato što nisam mogao biti operiran ovdje. Otišao sam zbog medijskih lešinara - kazao je tada Hebrang.

Prava istina, koju bivši ministar 'koji nikada ne laže već govori pokoju neistinu' nije htio kazati, jest da ga je bilo strah liječiti se u hrvatskim bolnicama. S razlogom. Nije usamljen u svojim bjegovima. Nikako.

Kompletna Vlada, kako sadašnja tako i bivša, viče da se kupuje hrvatsko, a zatim kupce svih domaćih tvrtki pronalazi u inozemstvu. Poziva se na hrvatsko more, a većina obale u vlasništvu je stranaca. To je naša stvarnost, koja nije baš najbolja, ali oni koji nas vode uvjeravat će nas da je gotovo pa najbolja.

Studenti su nedavno blokirali fakultete kako bi ukazali na problem plaćanja studija. Htjeli su besplatno školovanje. Utopija, u svakom slučaju, odnosno u hrvatskoj stvarnosti. Ali, ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac ignorirao je cijeli događaj gotovo tjedan dana. Jednostavno je nestao. Predsjednik Vlade i aktualni premijer Ivo Sanader uopće se nije želio izjasniti o tome zašto se hrvatska budućnost buni. No, mi smo zemlja znanja. Nebitno je što najperspektivniji mladi umovi i budući znanstvenici svoju lepezu znanja proširuju upravo u inozemstvu.

Opet nisam došao Dinamu jer sam zakasnio na avion

Naravno, to ne čine jer ovdje nemaju uvjeta već zato što nemaju hrabrosti i misle samo na materijalno, više puta znao je reći vrli Primorac. To što kao zemlja znanja niti jedan naš fakultet nije smješten u top 1000 (da, tisuću!) na svijetu valjda je nekakva zavjera.

...držeći novine ispod ruke Photo Siniša Bužan

Kada već sve to ne valja, kako bi valjao sport? Ma zašto generalizirati, riječ je o nogometu jer drugi sportovi ionako jedva opstaju uz nogomet, bez obzira na rezultate. Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković i predsjednik Udruge prvoligaša Igor Štimac konstantno trube koliko uzdižu najbitniju sporednu stvar na svijetu na višu razinu i kako su pravi mesije u svojoj branši.

Stvarnost je naravno drugačija. Klubovi su na rubu opstanka, tek su Dinamo, Hajduk, Slaven Belupo i donekle Rijeka uspjeli sezonu završiti u plusu ili u prihvatljivom minusu, a čak i u takvoj situaciji Štimac uspijeva progurati Ligu 16, koja će označiti potpuni kolaps u financijskom smislu. Sve zbog sitnih interesa.

Da je uistinu riječ o sitnim interesima potvrđuje to što se nije udostojio, baš kao ni Marković, doći na službenu ceremoniju proglašenja prvaka Hrvatske i osvajača Kupa Hrvatske. Nije se čak udostojio niti opravdati zašto ga nema. Marković je bio u Austriji za vrijeme proglašenja prvaka, iako mu je hrvatski nogomet iznad svega, a kada je bio Kup zakasnio je na zrakoplov jer je morao biti na finalu Lige prvaka u Rimu.

Ali, stvari funkcioniraju baš najbolje, sve je u redu i idemo prema naprijed, korak po korak. To što svi znaju da nije tako nebitno je, ipak oni koji vode brigu o svemu što nas se tiče znaju najbolje - dokazali su to i previše puta.