AUTOR agencija vlm
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

25. VELJAčE 2012. 16:04h

Mladi hrvatski trener T. Bučanac iz TKD "Jastreb" za OI sprema Slovenku

Foto

Sport
0

Tekst

 

U zagrebačkom kvartu Rudeš posljednjih nekoliko mjeseci “kuha” se velika stvar. Autori su pomalo neobična kombinacija, slovensko-hrvatska,  s obzirom da je cilj proslaviti vlastitu zemlju. Visoka, čvrsta Slovenka i mladi hrvatski trener. Mjesto radnje je TKD klub Jastreb, glavni likovi Nuša Rajher i Tomislav Bučanac.

Najbolja slovenska tekvondoašica od listopada prošle godine živi na zagrebačkoj adresi, a preko Bregane krenula je spremiti se za lov na olimpijsku medalju u Londonu s ponajboljim hrvatskim trenerom. Nigdje drugdje, kaže, niti sa kime drugim to ne bi mogla bolje napraviti.

Odmah smo ‘‘kliknuli’’

– Čim sam pogledala jedan njegov trening, znala sam da je to – to! Tomislav i ja odmah smo “kliknuli”, nakon pet minuta ja sam znala što on misli, a on je znao koje su meni ideje u glavi. Uostalom, znala sam da je i s drugim borcima postigao sjajne rezultate, o klubu puno se pričalo kod nas pa sam isti tren odlučila da želim ostati i tu se spremati za Olimpijadu – priča nam vedra 28-godišnja Mariborčanka.

Ovaj “transfer” imao je i posrednika, treću osobu. U Zagreb je Nušu doveo njezin današnji kondicijski trener, čovjek koji je prije tri godine priveo legendarnog Bena Johnsona u Hrvatsku, autor “sportske Biblije” – Doručak šampiona – Goran Tepšić. Jednom je gledao njezin nastup, vidio da nešto krivo radi, previše oscilira, ali da ima velik potencijal. Povukao ju je za rukav, rekao da ima čovjeka za nju, a ona se oduševila onim što je vidjela u “Jastrebu”.

– Razlika je između rada ovdje i u Sloveniji u koncepciji i načinu treniranja. Ovdje mi je sve pojednostavljeno, brže i lakše pamtim stvari... Spariram s vašim reprezentativcem Vedranom Golecom i zaista ne može biti bolje. U Mariboru sam se već zasitila svega, no ovdje sam se začas ponovno zaljubila u treninge.

Njen mentor Tomislav Bučanac prije desetak godina bio je jedna od perjanica ovog sporta u Hrvatskoj. Dugogodišnji juniorski i seniorski reprezentativac, treći u Europi, dva puta peti na svijetu, u “špici” karijere spremao se za Olimpijske igre u Atenu 2004., nadao se velikim dometima, a uoči kvalifikacija – peh...

– Tri dana prije kvalifikacija ozbiljno sam ozlijedio koljeno i tada sam se odlučio posvetiti Kineziološkom fakultetu i trenerskoj karijeri. Nažalost, olimpijski san nikad nisam dosanjao i gledam na sve ovo kao na svoju novu šansu da ipak osjetim djelić tog sna – priča Tomislav (33).

Nuša je ovogodišnje OI izborila sa stilom – u kvalifikacijama u ruskom Kazanu porazila je i izbacila aktualnu svjetsku teškašku prvakinju Španjolku Rosannu Simon Alamo. Bila je brončana na EP-u, osvojila brojne turnire i kad se spomene kolovoz, kod nje nema – “ako osvojim.”

Poput Vlašića i Kostelića

– Oduvijek su me učili da moram tako razmišljati. I kad me već pitate – očekujem medalju. Ne idem samo sudjelovati i bez ikakve skromnosti mogu reći da mi je cilj – zlato – kaže Nuša, a Tomislav dodaje kako bi i srebro bilo “OK”.

Ne znamo podudaraju li se horoskopi, no zajedno zaista djeluju kao sjajna kombinacija karaktera. Često, u stilu Kostelića i Vlašića govore u prvom licu množine, ne štede se u šalama ni kritikama, a jedini nesporazum tiče se izlazaka.

– Dečki iz kluba obećavali su izvesti me da vidim noćni život Zagreba, no još to čekam. Dosad nisam smjela nigdje, trener je strog, ali iskoristila sam priliku jedan vikend kad sam išla u posjet svojima u Maribor ha, ha... – našalila se Nuša, a trener poslovično dodao:

– Ništa ti ja nisam obećao. Strogo sam protiv izlazaka dok sve ne završi, a nakon toga smije gdje hoće. U protivnom, morat će poskrivećki! – kategorično će Tomislav.

Uspjeh u Londonu oboma je sveti cilj, trenira se punom parom, program za cijelu godinu odavno je složen i oni koji prate tae-kwon-do bez puno dvojbi daju im velike šanse za uspjeh. Prije pet godina mnogi su na to odmahivali rukom. Naime, Nuša se dotad borila u, po pravilima drukčijoj, i neolimpijskoj ITF verziji i dva puta bila prva na svijetu. Poželjela je na najveću smotru, prebacila se u WTF što je posve druga stvar.

– Krenula sam zapravo ispočetka. Govorili su mi neki da nema šanse, da nikad neću na Olimpijske igre, no eto, jedna sam od rijetkih koja je mijenjala kategorije i uspjela napraviti rezultat i – putujem!

Na parteru se neće naći s hrvatskim predstavnicama, sestrama Zaninović. Naravno, poznaje ih jako dobro, kao i Sandru Šarić i Martinu Zubčić, brončane cure iz Pekinga 2008.

– Nisu mi one konkurencija, ja sam sa 183 cm i 73 kg ipak “big girl”, ha, ha... Lijepo se uvijek pozdravimo, Hrvatska ima jako dobre taekwondoašice, morate biti ponosni. No, dobro bi im došao trener kao što je Tomislav. Srećom, ja sam ga prva uhvatila!

Nuša je završila turistički fakultet, a u domovini ima sličnu situaciju kao i naši olimpijci te je već osam godina državnom programu za vrhunske sportaše, prima vojnu plaću, a sve što treba je donositi medalje. No, napravila je još nešto za njihov sport. Slovenija je na OI plasirala nju i još dvoje kolega, a među i njima je i naša Franka Anić. Korčulanka koja je u nedostatku mjesta zbog velike konkurencije u hrvatskoj reprezentaciji, odlučila na dresu nositi Triglav i to na Nušin nagovor.

– Franka i ja često smo bile cimerice na turnirima i kad sam čula da ne može izboriti vašu reprezentaciju, podržala sam je u ideji da promjeni državu. U slovenskom savezu objasnila sam kakva joj je situacija i pomogla da u ekipu dovedemo i drugog susjeda osim mog trenera.

Spomenuli smo Nuši da nosi ime legendarnog ženskog lika iz kultne serije “Prosjaci i sinovi”.

– Ne, nemam veze s njom, ali i ja sam isto legenda, ha, ha... – zaključila je Nuša.