Najveći putnik među novinarima užasava se letenja

Poznati sportski kolumnist Židak i vrsni poznavatelj nogometnih prilika, svoj posao ponekad obavlja pod pritiskom jedne od najvećih fobija.

- Užasavam se letenja, a dosad sam imao više od tisuću letova – započeo je Tomislav Židak, poznati sportski kolumnist, svoje svjedočenje o najvećoj neugodnosti svog života.

Naime, kako prati brojne sportske događaje, tako silom prilika mora često sjesti u 'veliku metalnu pticu' koja se vine na 10 ili 20 tisuća metara. Mnogim ljudima to u najmanju ruku stvara priličnu nelagodu. Tomislavu Židaku to je najveća trauma.

- Jedan od najgorih slučajeva bio je slijetanje na Farske otoke. Nema radara, a pista je dugačka samo 200-tinjak metara – prisjetio se Židak.

Naime, kako je kolumnist potvrdio, sigurno se može sletjeti na spomenutu pistu otočja u sjevernom Atlantiku, samo ako se drugi avion makne s piste. No, kao da to nije dovoljno traumatično nekome tko je 'blagoslovljen' takvom fobijom, Židak se prisjetio i pilota.

- Mislim da je to pilotu bio treći let u karijeri – kazao je Židak.

Turbulencija i strah 12 sati

Nije to jedini slučaj kojeg se sportski kolumnist prisjetio. Naime, vrlo živopisno se još sjeća leta iz Santiaga u Čileu do Madrida. Teško i da bi mogao zaboraviti 12-satno traumatično iskustvo.

- Zrakoplov je ušao u turbulentni oblak i sve se treslo. Letjeli smo 12 sati pod turbulencijom – grozno je sjećanje sportskog kolumnista.

I, kakvu bi reakciju takvo iskustvo moglo izazvati?

- Ma, ne da sam problijedio i preznojio se, poludio sam od straha! -  priznao je Tomislav Židak.

S takvim stavom spram letenja, Židak u konačnici napominje kako radije bira, ako to mogućnosti dozvoljavaju, putovati autom. Pogotovo ako se putuje u Split.

- Sjednem u auto i fino se odvezem. Po putu još stanem i na janjetinu – kazao je Židak, koji godišnje provede barem 180 dana na putu, sa zadovoljstvom.

Tko kaže da se stare tradicije u Hrvatskoj više ne cijene?  Narod poznat po tome da se bilo gdje u svijetu prepozna po tome da, čak i ako kreću na put u trajanju od samo dva sata, ponesu bar nekoliko 'pohanaca' i bočicu vina, tradiciju mirnijeg i dužeg putovanja koji obiluje dobrom hranom itekako cijeni. Sjednite na frankfurtski aerodrom, poznato presjedalište brojnih putnika, i pokušajte prepoznati tko su Hrvati. Najglasniji, vedri pojedinci s zamotuljkom hrane i 'demižonkom' vina.

Tu formulu preporučamo svima koji dijele fobiju Tomislava Židaka.