Nijemci protiv crnaca u reprezentaciji

Radikali su javno iznijeli rasističke stavove zakamuflirani iza mišljenja javnosti kako samo rođeni Nijemci moraju igrati za reprezentaciju.

Rasizam je u nogometu već duboko ukorijenjen, iako se sve institucije svim silama bore protiv tog velikog sportskog, ali i ljudskog problema. Novi rasistički ispad dogodio se u

Photo javno100

jednoj zapadnoeuropskoj zemlji, Njemačkoj.

Njemačka od kraja Drugog svjetskog rata pokušava podići nivo tolerancije kroz sport, kulturu, umjetnost, obrazovanje, no ostaci totalitarističkog režima održali su se i nakon nekoliko desetljeća.

Od trenutka kad je Gerald Asamoah ''probio led'' i zaigrao za njemačku nogometnu reprezentaciju pomislilo se kako će stvari krenuti na bolje, no nije bilo tako. Iako se Asamoah trudio više od ostalih, nikada nije postao miljenik njemačke publike, što zbog boje kože, što zbog činjenice kako je rođeni Ganac.

Nijemci postavili kriterije u borbi protiv rasizma

No, rasisti su zakamuflirali svoje ekstremne stavove iza kritika javnosti kojoj je smetala činjenica da igrač koji nije rođen u Njemačkoj igra za reprezentaciju.

Rasisti nemaju granica i toleriranje njihovih stavova moralo je probiti granice, što se dogodilo nedavno, kada je vodeć

Ovo nisu sati baleta, kako bi možda pomislili, već pripreme njemačkih reprezentativaca. Photo javno100

i čovjek Nacionalne demokratske stranke Udo Voight optužen zbog toga što je prije Svjetskog prvenstva u nogometu 2006. tiskao više od 70 tisuća letaka na kojima propagira igranje isključivo bijelih igrača u nacionalnoj momčadi.

Iako je slučaj u koji je upleten šef najjače desničarske, i ujedno ekstremne, stranke dvije godine zataškavan zbog zaštite tamnoputih igrača za vrijeme prvenstva koje se događalo u Njemačkoj, sada je potpuno izašao na površinu.

Na spornim lecima prikazan je tradicionalni bijeli dres njemačke reprezentacije na kojem je stajao broj 25 tamnoputog braniča Patricka Owomoyele i poruka ''Bijelo, ne samo kao boja dresa! Za pravu NACIONALNU momčad!''. Time se sve koji nisu bijelci prikazalo kao igrače koji nisu vrijedni igranja za nogometnu reprezentaciju Njemačke.

Autori letaka iz 2006. nisu stali te su tiskali nove, namijenjene za Svjetsko prvenstvo 2010. godine na kojima se prikazuje deset bijelih i jedan crni igrač, uz poruku ''Njemačka nacionalna momčad 2010.?''. Za te letke su također optuženi.

Treba spomenuti kako je tužbu protiv Nacionalne demokratske stranke podigao sam Owomoyela još 2006. godine, a potporu mu je pružao i Nogometni savez Njemačke. Time je dobio bitku i poput Asamoaha ''probio led'' čime se rasistički ispadi više neće tolerirati na bilo koji način.

Na Olimpicu je dekor bio fantastičan.

Njemačka nije izoliran slučaj što se rasizma u sportu tiče. Ispadi na nogometnim stadionima česti su u mnogim liberalnim zemljama kao što su Engleska, Wales, Francuska, Španjolska, Italija, Nizozemska, Švicarska i zemlje Skandinavije.

Diskriminacija najprisutnija u liberalnim zemljama

Sociolozi takve ispade opisuju kao ventil društva koji se manifestira na nogometnim stadionima. Dok su nekada navijači agresiju crpili iz socijalnih problema danas ih crpe iz diskriminiranja manjine jer u stvarnom životu to prema zakonu ne mogu, stoga se prikriju u masi i izražavaju ekstremno mišljenje.

Engleska, Italija i Nizozemska su osim Njemačke ''najbolji'' primjeri diskriminiranja manjina. U tim zemljama postoje čvrste podjele među klubovima i navijačima, a ne staje se na tamnoputim igračima, već i na pripadnicima druge vjere ili političke orijentacije. No, kako populacija u svijetu raste, tako i broj pripadnika određene manjine raste pa ni oni nisu dužni te su često i sami u centru pažnje kao rasisti i diskriminatori.

Iako su u Nizozemskoj označeni kao ''židovi'', navijači Ajaxa nikome nisu dužni te se sukobljavaju s navijačima drugih klubova na vjerskim osnovama. Jednaki primjeri su i u Engleskoj, gdje ''crni'' Birmingham City također nikome ne ostaje dužan.

No, iako su navijači između sebe skloni sukobima, igrače rijetko napadaju na način koji se dogodio u Njemačkoj i koji se događa u Italiji i Španjolskoj.

Dolazak Eduarda promijenio stavove hrvatskih navijača 

Simpatizeri Lazija najpoznatiji su po svojim ekstremnim stavovima, a sve do nedavno tamnoputim igračima bilo je zabranjeno igrati u njihovom klubu. Uz to, simpatizeri mnogih ''desničarskih'' klubova Italije i Španjolske nerijetko se glasaju poput majmuna kako bi uvrijedili tamnopute igrače.

Let's kick racism out of football. Photo Vanja Deželić

Boja kože nije jedini problem te se ne smije smetnuti s uma i probleme u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj gdje nastaju sukobi temeljeni na vjerskim osnovama. Tek nakon što je nogomet postao veliko tržište, klubovi iz Glasgowa, Celtic i Rangers, odstupili su od svoje politike kako kod njih ne smiju igrati igrači koji nisu katolici, odnosno protestanti.

Hrvatska također nije imuna na ove probleme. Do dolaska Eduarda da Silve s maksimirskog sjevera moglo se čuti huktanje tamnoputim igračima, a na Poljudu se tijekom derbija izvjesio transparent kojim se Dinamove tamnopute igrače smjestilo u Zoološki vrt. 

Rasizam - bitka koja se mora dobiti

Svi ovi primjeri vrlo su negativni, ali postoji i primjer pozitivne izolacije. Takav je slučaj u Baskiji, pokrajini u Španjolskoj, koja ''od pamtivijeka'' želi neovisnost. Naime, u nogometnom klubu Athletic iz Bilbaoa oduvijek igraju isključivo igrači rođeni u Baskiji, a to je simbolični otpor i potpora koju taj klub daje Baskiji.

Iako FIFA i UEFA već dugo vode bitku kojom bi ''izbacili'' rasizam s nogometnih terena i stadiona, ona će biti uzaludna ako klubovi i reprezentacije ne zauzmu još čvršći gard i potrude se probleme riješiti u korijenu.