Niko Kovač je reprezentaciji dao cijeloga sebe

San mu se nije ostvario u potpunosti, medalja s velikog natjecanja je izostala, a bio je blizu. Krivi su Turci i ozljeda 1997. godine.

Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije rekao je zbogom, a ovaj put to je konačno. Niko Kovač mnogo je značio na terenu, svojim ponašanjem i zalaganjem u igri, suigračima je bio lider i pokretač. Sada treba vjerovati kako je svoju karizmu prenio na svog nasljednika, tko god to bio.

Niko Kovač: Više neću igrati za Hrvatsku!

Niko Kovač Photo Petra Bartolić

Za reprezentaciju je debitirao s 25 godina, 11. prosinca 1996. protiv Maroka, ali u konkurenciji tadašnjih ''vatrenih'' nije imao mjesta, barem prema mišljenju Miroslava Ćire Blaževića.

I baš kada je tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj zadobio povjerenje ''velikog maga'' ozlijedio se i nije mogao biti dio najvećeg nogometnog uspjeha u povijesti hrvatskog nogometa.

Oporavak je trajao jako dugo, tek je 1999. odigrao prijateljsku utakmicu protiv Francuske, ali poslije ga ponovno nije bilo. No, poslije odlaska ''trenera svih trenera'' Niko je postao standardan član reprezentacije, a polako i standardni prvotimac. Odigrao je pet utakmica u kvalifikacijama za SP u Japanu i Južnoj Koreji 2002.

Svi se sjećaju tog debakla i potrebe da i posljednji brončani ''vatreni'' stave hrvatske kopačke o klin. Poslije toga Niko je postao standardni prvotimac, ali i godine su ga pritiskale polako, iako to nikada nije priznao. Ušao je u 30-e i živio novu nogometnu mladost. Vodio je Hrvatsku do Portugala 2004., a mnogi smatraju i kako je pogotkom Estoniji u pobjedi od 1:0 potpuno otvorio put za to Europsko prvenstvo.

Iako se ''vatreni'' ponovno nisu proslavili i ostali zaglavljeni u skupini, Niko je briljirao. Bez obzira što je Otto Barić tražio od defenzivaca kreativnost, on se pokazao kao sposoban i za tako nešto. Ne na razini pravih veznih igrača, ali bio je prijetnja. Englezima je zabio gol glavom, što je bila njegova česta odlika, iako je visok svega 176 centimetara.

Zlatko Kranjčar dodijelio mu je kapetansku vrpcu

Niko Kovač i Emile Heskey Photo javno100

Poslije novog neuspjeha na velikoj sceni, Hrvatska je okrenula novu stranicu, došao je Zlatko Kranjčar, a Kovač stariji postaje kapetanom. Bilo mu je to ostvarenje sna i svoju ulogu je odrađivao i više no odgovorno i profesionalno.

No, još to nije bilo to, iako je bilo mnogo prostora za napredak reprezentacije. Kvalificirali smo se kao prvi u skupini na SP u Njemačkoj, ali kobna za nas bila je Australija, kojoj je Niko zabio pogodak. Loše je to sve izgledalo, svi su bili svjesni. Cico je otišao i došao je Slaven Bilić.

I tu je počelo, Niko je znao da mu je to posljednji pravi ciklus kvalifikacija i da je nova reprezentacija spremna na velike stvari. Pobjeda nad Engleskom u Zagrebu to je potvrdila, a ona u Engleskoj stavila ''točku na i''. Stariji Kovač želio je mnogo, znao je da možemo mnogo.

Došlo je toliko iščekivano Europsko prvenstvo u Austriji i Njemačkoj, a Hrvatska je sva tri izazova u skupini prešla maestralnom igrom. Pali su redom Austrijanci, Nijemci i Poljaci, a euforija je bila kao u vrijeme bronce iz Francuske. Čekala nas je Turska, Niko je znao da bi to moglo biti to, pobjedom se otvara put u polufinale, a onda je sve moguće.

Odlazak je bio jedina logična stvar

Nažalost, odlika koju je imao kapetan nisu imali svi, a to je trezvenost, iskustvo i smirenost u trenucima kada je to najpotrebnije. Iako smo imali pobjedu u džepu, neopreznost nas je koštala i povratka nije bilo.

Photo javno100

Godine su se nakupile, sa skoro 37 na leđima Niko je znao kako je gotovo, san mu se nije u potpunosti ostvario, nije uspio uzeti ono što mu je ozljeda otela 1998., medalju s reprezentacijom na jednom velikom natjecanju. Pokušao se oprostiti i prepustiti mjesto mlađima, ali Bilić ga je trebao, želio je da odradi barem dio kvalifikacija, dok ne stanemo na noge.

Ali, krajem jesenskog dijela dogodila se sportska nesreća, Niko je završio na klupi. Njegov novi trener u klubu je odlučio kako ga ne treba i svjestan da bez utakmica ne može u svojim godinama održavati formu, Kovač je donio jedinu logičnu odluku, kazao je zbogom i otišao – uzdignute glave.