Niz medalja uspješno nastavljen, očekuje se i na OI u Londonu

Sumnje su se još više povećale nakon Golužina petog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj. No, potom se dogodila Srbija i treće mjesto. Sedma medalja generacije koja je svoj put počela zlatom na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine. Doduše, iz tog vremena ostala su još samo trojica igrača - Vori, Lacković i Balić, ali su u međuvremenu došli neki novi - Kopljar, Duvnjak, Gojun, Štrlek...

A na ovom prvenstvu dogodilo se puno toga. Prvo smo u mirnom Vršcu postigli tri pobjede i prenijeli u drugi krug četiri velika boda. Kasnije se pokazalo da su nam ta četiri boda iz Vršca bila dovoljna za polufinale, premda smo u Novom Sadu u tri utakmice osvojili još tri boda.

Izgubili smo od Španjolske, ali smo nakon dugo vremena rezultatski ponizili Francusku i poslali je kući, a radi se o reprezentaciji koja je od 2004. godine uvijek bila među prve četiri. U Novom Sadu smo igrali kao kod kuće. Na utakmicama protiv Španjolske i Francuske u SPENS-u je bilo po 3000 naših navijača na svakoj utakmici.

Nažalost, Novi Sad će se pamtiti i po napadu huligana na naše navijače, pamtit će se po izbušenim gumama, razbijenim staklima, a čak je bilo i paljenja automobila. Ispričavali su se danima domaćini. Znamo da su htjeli najbolje, ali ostaje dojam da je moglo proći i bez toga.

U Beogradskoj areni silno smo željeli u finale, ali pred 20.000 neprijateljski raspoloženih navijača nije nam išlo. Ne protiv domaćina. I nije tajna da smo finale izgubili u Novom Sadu u utakmici sa Španjolskom. No, barem smo im uzvratili u utakmici za broncu. I to nije mala stvar.

Hrvatska rukometna reprezentacija, ovi dečki, nisu još rekli posljednju u ovoj godini. Ovako kako su igrali u Srbiji na EP-u, jedni su od favorita za medalju i na Olimpijskim igrama u Londonu.