Od šest rukometnih dvorana pet velikih gubitaša?

Izgrađene dvorane morat će se puniti u prosjeku 150 puta godišnje da bi se vratilo oko milijardu eura, koliko one koštaju gradove.

Svjetsko rukometno prvenstvo iza sebe je ostavilo drugo mjesto za reprezentaciju Hrvatske i težak zadatak za Švedsku, sljedećeg organizatora Prvenstva jer, prema riječima Svjetske rukometne federacije (EHF), ovo Prvenstvo nadmašilo je sva očekivanja. No, ovo Svjetsko prvenstvo iza sebe je ostavilo i rukometne dvorane u Zagrebu, Splitu, Zadru, Osijeku, Varaždinu i Poreču.

Za svih šest dvorana treba izdvojiti šest milijardi eura

Mnogi se pitaju kako da se te dvorane isplate, a dok im se ta pitanja vrzmaju po glavi slavodobitno tvrde da bi se novac mogao pametnije uložiti u bolnice, vrtiće, škole. Naravno, ne pitaju se tko bi kasnije održavao te silne škole, vrtiće i bolnice, posebno jer smo svi svjesni u kakvom stanju su one već postojeće.

Ipak, činjenica jest da dvorane treba puniti da bi se isplatile. A trebat će ih puniti mnogo puta jer da bi se vratio novac uložen u svih šest dvorana, trebat će se izdvojiti ukupno oko milijardu eura, što je enorman novac.

Stoga je najbolje priču o dvoranama početi onom najisplativijom, u Zadru. Taj projekt na Višnjiku najbolji je jer ga se planiralo četiri godine i sve je napravljeno planski, bez forsiranja, za razliku od ostalih pet primjera. Dvorana koja nosi ime po velikom košarkašu Krešimiru Ćosiću koštala je 80 milijuna kuna i u nju stane 9 200 gledatelja.

Dok će drugi gradovi imati problema s popunjavanjem unaprijed izgrađenih mjesta, Zadar neće jer je na košarkaškim utakmicama sve puno, a uz to će se u dvorani održavati i koncerti te razne druge manifestacije. U svakom slučaju ''košarkaški grad'' dobio je ono što mu treba.

Sljedeće dvorane i nisu toliko bajne kad je riječ o isplativosti jer, ili se u priču uplela politika ili nerealno visoki apetiti. Zagreb je najbolji primjer jer u sebi ima svega pomalo. Najveći grad svakako treba jednu kvalitetnu dvoranu, ali način na koji je do nje došlo i više je nego sramotan. Famozna Ingra učinila je nešto čega se ne bi posramili mnogi za vrijeme privatizacije 90-ih godina prošlog stoljeća.

Ingra na Areni zarađuje triput više od uloženog

No, apsurdnija od toga jest činjenica kako je Grad tako nešto dopustio i na tako nešto pristao, što svakako pobuđuje sumnje o privatnim interesima nekih pojedinaca u ovoj priči. Po ugovoru s Ingrom, Zagreb i Vlada će najam dvorane plaćati 7,5 milijuna eura godišnje sljedećih 28 godina! Ali, to nije sve! Ukoliko bi se Arenu isplatilo prijevremeno, to se može učiniti nakon sedam godina, a svota za prebijanje kredita iznosi 80 milijuna eura. Prava sitnica.

Grad je na to pristao, iako nije jasno zašto, a da sve bude još i bolje investitori su promašili izgradnju krova, platili popravak dodatnih 700 tisuća eura i zbog toga još nisu dobili trajnu uporabnu dozvolu!

U svoj toj žudnji za brzom zaradom svi zajedno su pretjerali i precijenili sportsku svijest građana Zagreba, kao i mogućnosti održavanja zabavnih programa. Iako je za vrijeme SP-a sve bilo puno i veliki se novac ''okrenuo'', zagrebačku Arenu treba napuniti barem još dvjestotinjak puta kako bi se investicija isplatila. Među razmaženim Zagrepčanima? Vrlo teško!

Stoga, ukoliko ne stigne još velikih zvijezda poput Beyonce, teško je za očekivati da bi dvoranu kapaciteta 15 200 gledatelja mogli napuniti RK Zagreb ili Cibona. Zato bi možda najbolje za sve bilo da se Arena iskoristi i kao Rukometni dom te da se na račun toga isplati novac namijenjen za taj projekt, trenutno vrlo neodrživ.

Britanci i Amerikanci osigurali Splitu ''miran san''

Ingra bi mogla pristati na takav kompromis, jer zbog ideje nekog od moćnika glavnog nam grada ta tvrtka zaradit će gotovo triput više od uloženog, a sve na štetu građana. Ipak, najlakše je tuđim novcem raspolagati.

Niti glavni grad Dalmacije na prvi pogled nema ništa sjajniju perspektivu po ovom pitanju, ali postoji jedna velika razlika. Dok zagrebačkom Arenom raspolaže Ingra, Spaladium Arenom raspolaže britansko-američka tvrtka Global Spectrum, koja u svijetu ima stotinjak sličnih projekata, što znači da znaju način kako učiniti dvoranu u Splitu isplativom.

Ima i još jedna ''mala'' razlika - investitori su na Spaladium Arenu potrošili 147 milijuna eura, točno koliko će im Split i platiti u 30 godina, prije no što dvorana pređe u njegovo vlasništvo. Također, vlasnici Global Spectruma najavljuju gostovanja mega-zvijezda u Spaladiumu, a šuška se da bi mogla doći i Madonna.

Uz sve to, svoj obol, malen, ali sladak, dat će Blanka Vlašić i KK Split, koji neće napuniti dvoranu kapaciteta za 12 tisuća gledatelja do vrha, ali će okupiti veći broj ljudi i barem malo pomoći da se na kraju kaže da je cijeli projekt bio isplativ. Sve u svemu, za Split nema straha.

Nema straha ni za dvoranu Gradski vrt u Osijeku, barem ako je vjerovati onome što je rekao tadašnji gradonačelnik Osijeka Gordan Matković.

Varaždin i Poreč će biti na velikom gubitku

- Dvorana Gradski vrt bit će najisplativija od svih dvorana u Hrvatskoj jer ima velike mogućnosti i široku ponudu poslovnih, gospodarskih i ugostiteljskih sadržaja - uvjeren je bio Matković.

Možda i ima pravo jer riječ je o višenamjenskoj nastavno-sportskoj dvorani s pet glavnih dvorana te pomoćnim i pratećim sadržajima. Takvo komplicirano i interesantno zdanje koštalo je 200 milijuna kuna, od čega je Grad uložio 40, a država 160 milijuna kuna.

Problem je što bi dvorana morala biti puna 100 do 150 dana u godini kako bi se novac vratio, ali valjda Gordan Matković nije bio samo slatkorječiv.

Na kraju su došle na red i ''noćne more'' za Varaždince i Porečane. Naime, njihove dvorane su preskupe i vjerojatno neće biti isplative. Primjerice, Varaždinci će morati 25 godina otplaćivati dvoranu vrijednu 190 milijuna kuna, što će ih na kraju koštati 880 milijuna kuna.

Dakle, tvrtka Max Bogl Tehnobeton zaradit će oko 700 milijuna kuna, a gradski čelnici Varaždina mogu se pohvaliti kako su uspjeli ispasti veći ''magarci'' i od čelnika Zagreba. Samo, dok glavni grad ima mogućnosti pogrešku ispraviti time što mu je budžet i broj stanovnika nekoliko puta veći, Varaždin takvih mogućnosti nema.

Dvoranama do bolnica, škola i vrtića

Ne postoji nikakav konkretan odgovor tko bi mogao popuniti toliko puta dvoranu da bi postala isplativa jer niti postoji jak dvoranski sport u gradu, niti se svi mogu oslanjati na famozne mega zvijezde koje će pohoditi Hrvatsku. Osim ako slučajno ne naprave turneju po njoj. Tek bi spas mogla biti činjenica da se zimi dvorana pretvara u klizalište.

Na kraju, na red je došao Poreč i dvorana Žatiki vrijedna 120 milijuna kuna, iako je trebala vrijediti dvostruko manje, baš poput varaždinske. To je ujedno i najmanja dvorana, prima svega 3700 gledatelja, a ni sam Poreč nema mnogo više stanovnika. Dakle, da bi bila isplativa svi stanovnici grada moraju stotinjak puta godišnje izići iz kuće i pohoditi neki događaj u dvorani koju plaćaju.

Uz sve ove podatke mnogi bi palac okrenuli prema dolje i nazvali sve ove investicije promašajima, ali to bi bilo prelagano i malodušno. Iako su dvorane trošak, one će natjerati gradove da više promoviraju sport, da organiziraju što više velikih događaja i samim time će oživjeti u svakom smislu sredine u kojima ovi projekti ponosno strše.

Naravno, samim time bi se moglo doći do cilja koji su odavno postigle sve veće i naprednije zemlje, a to je da se preko sportskih i zabavnih manifestacija pune proračuni iz kojih se kasnije novac prenamjenjuje za sve te bolnice, vrtiće i škole koje su nam potrebne. Teoretski, vrlo jednostavna formula.