Od tvornice oružja do nogometnih prvaka Engleske

Arsenal je jedan od najvećih londonskih klubova, ali za svoje najveće uspjehe može zahvaliti Tottenhamu preko kojeg je stigao u prvu ligu.

London je poznat po velikom broju velikih klubova, ali poslije Eduardova povratka popularnost Arsenala dostigla je u Hrvatskoj onu Tottenhamovu, bez obzira na Modrića i Ćorluku, kao i onu Portsmouthovu, bez obzira na Kranjčara.

Do slave stigli preko leđa Tottenhama 

No, iako je sada velik, ogroman, možda i najveći londonski klub, Arsenal u svojim počecima nije bio takav. Osnovan je pod imenom Dial Square 1886. godine, a začetnici su mu bili radnici tvornice Royal Arsenal, po kojoj je, naravno, kasnije dobio današnje ime.

Kada se klub ''bacio'' u profesionalizam 1891. godine, preimenovan je u Woolwich Arsenal jer se nalazio u londonskom kvartu Woolwichu. Za ulazak u prvu i najelitniji englesku ligu trebalo im je punih 13 godina, ponajviše zbog toga što nisu imali dovoljno sponzora, ali ni gledatelja. Reputacija im baš nije bila na nivou, zbog čega su 1913. upali u financijsku krizu i ispali iz lige.

Od raspada ih je spasilo to što su se preselili na legendarni stadion Highbury, a s početkom Prvog svjetskog rata 1914. promijenili su ime koje je ostalo i do današnjih dana - Arsenal. Tijekom rata nije se igralo, ali odmah nakon završetka rata Arsenal osvaja peto mjesto u drugoj ligi i ulazi u prvu, i to na štetu Tottenhama.

Tada je i počelo veliko rivalstvo ta dva londonska kluba. Naime, Tottenham je trebao ući u tu novu proširenu prvu ligu, ali čelnici su odlučili ubaciti klub koji im je zanimljiviji, odnosno profitabilniji, a Arsenal je to objeručke prihvatio. Naravno, u Tottenhamu su mislili kako je bilo riječi i o raznim igrama iza leđa, zbog čega je svako prijateljstvo s Arsenalom zauvijek nestalo. Sve do današnjih dana međusobno se ne podnose.

Herbert Chapman učinio Arsenal velikim

No, na krilima tog promaknuća klubu je krenulo sve bolje -1925. su zaposlili odličnog trenera Herberta Chapmana koji je posložio momčad na najbolji mogući način i poslije šest godina donio topnicima prvu titulu prvaka Engleske. Tada je i počela dominacija Arsenala koja je u 30-im godinama dosegnula vrhunac, kada je osvojio pet titula.

Tko zna kako bi sve izgledalo da trener Chapman nije umro od upale pluća 1934. godine. Njega se, osim odličnih rezultata, pamti i po tome što je izborio da se jedna željeznička postaja u Londonu nazove prema Arsenalu. To je ujedno i jedini klub koji ima svoju željezničku postaju.

Koju godinu kasnije došlo je do novog svjetskog rata, koji je zaustavio sve sportske aktivnosti u Velikoj Britaniji i većini Europe i svijeta. No, ''kostur'' momčadi je ostao, pa su topnici osvajali prvenstva i poslije. Ali, tada je došla era nepobjedivog Manchester Uniteda i Arsenal do 70-ih godina nije ništa osvojio.

Topnici glase kao ''vječno drugi''

Ali, ulazak u osmo desetljeće 20. stoljeća donio je Kup velesajamskih gradova, a godinu poslije i double, prvenstvo i FA kup. Ipak, tada su bez obzira na odlične igre stali i dobili nadimak kluba koji ''uvijek gubi''. Naime, vječni viceprvaci, vječni finalisti nikako nisu mogli do 1989. godine osvojiti prvenstvo. Nekako su stalno bili u sjeni Manchestera i Liverpoola.

Posljednjih deset godina prošlog stoljeća u klub su doveli Arsena Wengera, francuskog stručnjaka koji je preporodio Arsenal i nametnuo ga kao najvećeg rivala Manchesteru. On im je donio prvenstva 1998., 2002. i 2004. godine, ali nije uspio osvojiti Ligu prvaka iako je bio u finalu 2006. godine protiv Barcelone.

Kao još jedna bitna stavka u povijesti ovog engleskog kluba svakako je odlazak s legendarnog Highburyja na moderni i hladni Emirates stadion. To je bila odluka kluba jer je Emirates dvostruko veći stadion koji udovoljava potrebama Arsenala. No, navijači nikada nisu preboljeli slavni Highbury.