Početak kraja Rogera Federera

Svjetski broj jedan i suvereni vladar teniskih terena Roger Federer počeo je gubiti primat, a nazire se kraj njegovoj vladavini.

Početak sedmog mjeseca nudio nam je istu sliku zadnjih pet godina, veliki pehar pobjednika Wimbledona završavao je kod Rogera Federera, dok su se ostali morali zadovoljavati sa srebrnim tanjurom. Poraze je brojio na kapaljke i nitko mu se nije mogao približiti na ljestvici. Krenule su priče da su rekordi Samprasa ugroženi, da će biti prvi nakon dugog niza godina koji će uzeti sva četiri velika u istoj godini. I sve je bilo divno i krasno do početka 2008. godine. Na zemlji mu je probleme stvarao Rafael Nadal, ali u Hamburgu je pokazao da ga može "skinuti". Pojavljivali su se drugi dečki, ali nitko mu nije mogao doći blizu. U četiri godine skupio je 28 poraza, a najbolji je bio 2005. godine kada je samo četiri puta morao stisnuti ruku suparniku i reći mu da je bio bolji taj dan.

Photo javno100

I onda je počela 2008. godina. Došla je mononukleoza, a tu je informaciju podijelio s navijačima kasnije. Vidjelo se da nije pravi već na prvom turniru Grand Slama u Australiji. U meču protiv Janka Tipsarevića pokazivao je naznake mučenja, a prvi "metak" koji ga je pogodio bio je onaj Novaka Đokovića u polufinalu.

Slijedio je put u njegov omiljeni Dubai i novi šok. Škot Andy Murray opet ga je "skinuo" i Roger po prvi put nakon 2003. godine završava veljaču bez osvojenog turnira. Američka turneja je trebala biti melem na ranu, no dogodilo se suprotno. Andy Roddick i Mardy Fish održali su mu lekciju i svi su se počeli brinuti što se događa s velikim, strašnim i nepobjedivim Rogerom. Ništa, objavio je da je imao lakši oblik mononukleoze i da je sad zdrav kao dren.

Photo javno100

Kao dokaz priložio je prvi osvojeni turnir u sezoni, i to na zemlji što mu je, najblaže rečeno, najgora podloga. Estoril je osvojio, iako je Davydenko do predaje u polufinalu bio odličan takmac. Odmah su krenule priče o velikom povratku, osvajanju Roland Garrosa, rušenju Nadala. A ono - brutalni povratak u stvarnost, tri poraza od Nadala i jedan od Štepaneka bili su mu dovoljni da pospremi crvenu zemlju iza sebe u tom dijelu godine. Opet se krenuo pucati samopouzdanjem uzevši Halle i nastavši nizati pobjede na travnatim terenima. Bio je bez izgubljenog seta do velikog finala i onda šok, nevjerica, tuga u očima. Brzo se našao u minusu od dva seta protiv velikog Španjolca Rafaela Nadala koji ima njegov "broj". Kiša ga je spasila u trećem setu, dovukao se do petog i umjesto očekivanog šah-mata – šok. Kod 7-7 spašavao je tri break lopte, ali ne i četvrtu. Pokleknuo je, dobio je šamar u svom dvorištu, i to od svojeg najvećeg rivala. Bio je to 12. poraz u 18 mečeva.

Kako sad dalje, sigurno se pita veliki Roger. Pred njim je još jedan veliki izazov - Olimpijske igre u Pekingu te odmah iza toga dobro mu poznati US Open. Ako ne uzme bar jedan pehar, Roger će se moći zabrinuti za svoje mjesto na čelu. Vrijeme će pokazati je li ovo samo trenutna slabost ili stvarni kraj vladavine Rogera Federera.