Predstavljamo Zapad - Sjeverozapadna divizija

Nova NBA sezona spremna je za početak, a mi vam u sljedećem tekstu predstavljamo Zapadnu konferenciju, točnije Sjeverozapadnu diviziju.

Nakon pregleda Istoka vrijeme je da se osvrnemo i na Zapad. Već godinama je Zapadna konferencija puno jača i uglavnom se glavni favoriti traže upravo iz jedne od tih triju divizija. Mi ćemo pregled započeti sa Sjeverozapadnom divizijom gdje su najveći favoriti Utah Jazz i Denver Nuggets, ali ostaje otvoreno pitanje koliko Seattle, Minnesota i Portland mogu napraviti s kompletno novim ekipama, nakrcanim mladim talentiranim igračima.

Predstavljanje Atlantske divizije pročitajte OVDJE

Predstavljanje Centralne divizije pročitajte OVDJE

Predstavljanje Jugoistočne divizije pročitajte OVDJE

Predstavljanje Pacifičke divizije pročitajte OVDJE

Predstavljanje Jugozapadne divizije pročitajte OVDJE

Utah Jazz

Utah je jedna od momčadi koja svake sezone sve više napreduje. Zadnje tri sezone konstantno su dizali broj pobjeda, a izborili su i nastup u doigravanju. Jerry Sloan na raspolaganju ima veliki broj kvalitetnih mladih igrača, a on je već bezbroj puta dokazao da zna kako s njima kvalitetno raditi. Čovjek koji je velikim dijelom zaslužan za uzlet Jazza zove se Carlos Boozer. Odlični krilni centar koji je briljirao prošle sezone s preko 20 poena i 11 skokova u prosjeku. Eksplozivan igrač koji vrlo

dobro zna pogoditi i s poludistance. Može mu se prigovoriti da ne blokira dovoljno, ali sigurno Sloan ne bi imao ništa protiv da mu Boozer i ovu sezonu igra na nivou od prošle. Centarsku liniju, uz Boozera, čini  Mehmet Okur.

Drugo veliko ofenzivno oružje Jazza. Njegovih 17 poena u prosjeku bilo je i više nego što su mnogi očekivali, a činjenica da je uz to bio i najbolji tricaš momčadi samo ide Memu u prilog. Njegov problem je sličan kao i Boozerov, a tiče se blokiranja. Jazz je prošle sezone primao više koševa nego što je to inače bio slučaj s njima. Pogotovo se to odnosi na gostujuće utakmice. Dijelom je za to kriva i loša forma  Kirilenka, inače odličnog obrambenog igrača. Rus je cijele sezone bio u konstantnim svađama s trenerom, a pričalo se čak i o njegovom odlasku. Međutim, Kirilenko je otputovao na Eurobasket i tamo predvodio Rusiju do naslova europskog prvaka, a bio je proglašen i najkorisnijim igračem turnira.

Sve to je u velikoj mjeri utjecalo na Kirilenka koji će i  ove sezone igrati za Utah. Od njega se očekuje da predvodi momčad u blokadama i ukradenim loptama, ali i da se više uključi u fazi napada. Njegove napadačke brojke zabilježile su veliki pad u odnosu na sezonu 2005/06. kada je čak igrao i All Star utakmicu. Nadaju se u Jazzu da su Kirilenko i Sloan riješili sve probleme i da će Rus opet biti onaj pravi. Ako je Kirilenko imao ispodprosječnu sezonu, to se sasvim sigurno ne može reći za Derona Williamsa. Mladi razigravač je imao sezonu iz snova, zabivši preko 16 poena u prosjeku, ali isto tako je završio i u samom vrhu po broju asistencija (9.3 apg.). Brz i eksplozivan igrač od kojega se

opet puno očekuje.

Njemu će na bekovskoj poziciji društvo praviti, kako sada stvari stoje, Ronnie Brewer. Velika je konkurencija za to mjesto, ali sjajne igre u predsezoni mogle bi pomoći mladom Breweru da dođe do početne petorke. U korist mu idu i sjajne obrambene sposobnosti, a to bi moglo imati presudnu važnost kod konačne odluke Jerryja Sloana. U konkurenciji za to mjesto je i naš Gordan Giriček, ali i Morris Almond te Jason Hart. Nije se previše radilo na osvježenju momčadi, ali za to nije bilo niti potrebe. Doveden je Ukrajinac Fesenko kao 38 izbor drafta, a njegova vrijednost prije svega leži u dobroj obrambenoj igri. Jaka momčad koja bi ove sezone mogla ostvariti još bolji uspjeh, ali za to će im trebati sezona bez ozljeda, prije svega mislimo na Boozera koji je i prošle sezone propustio nekoliko tjedana. Doigravanje ne bi trebalo izostati.

Očekivana startna petorka: Williams, Brewer, Kirilenko, Boozer, Okur

 

Denver Nuggets

Denveru su i prošle sezone svi predviđali veliki uspjeh, pogotovo nakon što je iz Philadelphie doveden Allen Iverson. Međutim, Nuggetse su zadesili brojni problemi. Prvo se često ozljeđivani krilni centar Kenyon Martin opet ozlijedio, ovoga puta za cijelu sezonu, odigravši pritom samo dvije utakmice. Nakon toga je Carmelo Anthony, prvo ime Denvera, dobio suspenziju od NBA lige zbog tučnjave na utakmici protiv Knicksa. U tom trenutku je u klub stigao Allen Iverson pa opet nisu imali dovoljno vremena za uigravanje. Kada se nakon 15 utakmica Carmelo vratio u momčad počeli su problemi sa ozljedama za Iversona i Cambya. Problema sa ozljedama imali su i Nene te J.R.Smith pa

stoga niti ne čudi nešto lošiji skor Nuggetsa. Lošiji ako se uzme u obzir jačina te momčadi. Važno je spomenuti da su i uz sve te probleme Nuggetsi izborili doigravanje.

Koliko je ta momčad zapravo jaka trebala bi pokazati ova sezona. Napokon su svi zdravi i spremni za početak sezone. Kvaliteta uopće ne dolazi u pitanje. Iverson i Anthony su igrači koji bez problema mogu zabiti 55 poena zajedno, i tako svake večeri. Camby spada u sam vrh NBA centara, a njegove obrambene sposobnosti su već dobro znane. Najbolji je bloker lige i među pet najboljih skakača. Drastično je popravio igru u napadu, a i sjajan je asistent za tako visokog igrača. Društvo pod košem će mu praviti Martin i Nene. Dva skakački jaka igrača koji itekako znaju kako se igra u napadu. Martin je u Netsima bio najbolji strijelac kluba, a Nene je prošle sezone dokazao da može kvalitetno odigrati na poziciji krilnog centra. Dodamo li njima i odlične tricaše J.R.Smitha i Kleizu, onda možemo zaključiti da je ovo momčad spremna za najviše domete.

Ali, je li to baš tako? Bilo bi da ne postoje dva problema. Prvi su definitivno ozljede. Camby je igrač sklon ozljedama isto kao i Iverson. Ne treba ih kriviti. Ipak su oni već premašili 30-u. Što reći za Martina, koji je u zadnje dvije sezone odigrao svega 30-ak utakmica. Ostanu li bez jednoga od njih dvojice, teško će se nositi s moćnim centrima Zapadne konferencije. Drugi problem je usko povezan s prvim, a tiče se obrane. Denver je prošle sezone završio kao jedna od najgorih obrambenih momčadi lige. Istina da je napad donosio većinu pobjeda, ali žele li napraviti korak dalje obrana će morati biti puno čvršća i konstantnija. Poklopi li im se sve, možemo ih svrstati u krug momčadi koje računaju na doigravanje, ali za naslov prvaka još uvijek nemaju ono potrebno.

Očekivana startna petorka: Iverson, Kleiza, Anthony, Martin/Nene, Camby

 

Portland Trail Blazers

Portland je još jednom pokazao da nema sreće, ili jednostavno znanja kada je riječ o prvim izborima drafta. Pomalo neočekivano su Blazersi došli do prvog picka, a onda bez razmišljanja uzeli

Grega Odena, dominantnog centra od kojega se odmah puno toga očekivalo. Oden je odigrao svega dvije utakmice u ljetnom kampu da bi liječnici rekli kako mora na operaciju koljena. Ova sezona je za njega izgubljena, ali Blazersi bi puno lakše pretrpjeli taj gubitak da već nisu pustili Zacha Randolpha u New York. Randolph je bio najbolji igrača Blazersa prošle sezone, ali su ipak odlučili dati priliku mladim igračima, a bilo je i dosta prigovora oko Randolphove sebičnosti i nezalaganja u obrani. Nije da Blazersi nemaju nikoga tko bi im igrao pod košem, ali su njihovi planovi vrlo rano doživjeli veliki udarac.

Ozljedom Odena, puno toga je palo na leđa LaMarcusa Aldridgea, mladog krilnog igrača koji je svojim sjajnim igrama prošle sezone uvjerio čelnike Blazersa da im ne treba Randolph. Puno ljudi slaže se da će ovo biti velika sezona za mladog Aldridgea. Njemu će društvo pod košem praviti Channing Frye, pristigao iz Knicksa u zamjenu za Randolpha. Uz Fryea Blazersi mogu računati i na Joela Pryzbillu te Raefa LaFrentza. Na draftu je izabran i Josh McRoberts pa zbog toga nije niti dignuta takva uzbuna oko Odenove ozljede. Uz Aldridgea, puno se očekuje i od rookiea godine, Brandona Roya. Mladi bek odigrao je sjajno svoju prvu NBA sezonu zabijavši preko 16 poena u prosjeku. Roy je također i odličan obrambeni igrač. On i Jarret Jack su u tandemu činili veliku obrambenu snagu Blazersa, a tako bi moglo biti i ove sezone, ostane li Jack startni razigravač.

Portland je imao čak šest izbora na draftu i njihov roster je nakrcan mladim i kvalitetnim igračima. Rudy Fernandez i Taurean Green samo su dvojica od mnogih, a doveden je i Steve Blake iz Denvera pa bi moglo doći do velike borbe oko mjesta početnog playa. Moramo spomenuti i Dariusa Milesa te Travisa Outlawa. Miles je jako dobar igrač, ali zbog ozljeda je morao propustiti cijelu prošlu sezonu, dok je u sličnoj situaciji bio i Outlaw, inače vrlo kvalitetan obrambeni igrač. Teško je reći što možemo očekivati od Portlanda. Nakon drafta počele su priče kako Blazersi odmah ulaze u doigravanje, ali u stvarnosti to neće biti tako lagan zadatak. Realno je očekivati sezonu sličnu onoj prošloj, ali najvažnije kod Portlanda je da oni imaju momčad za budućnost, koja bi već za dvije godine mogla igrati važnu ulogu na Zapadu.

Očekivana startna petorka: Jack, Roy, Outlaw, Aldridge, Pryzbilla

 

Seattle Supersonics

Ako je Portland nova ekipa, što onda reći za Seattle? Momčad se promijenila iz temelja. Ostali su bez dvojice najboljih igrača Raya Allena i Rasharda Lewisa, a dobili su veliki broj mladih talentiranih igrača od kojih je teško očekivati neki veliki uspjeh, barem ne još godinu-dvije. Lewis je otišao kao slobodni igrač, dok je Allen preselio u Boston u zamjenu za Delontea Westa, Wallyja Sczerbiaka i Jeffa Grena. Najveća stvar za Sonicse bilo je dobivanje drugog izbora drafta, a on je očekivano otišao na Kevina Duranta, sjajnog mladog igrača kojemu se već sada predviđa velika budućnost. Sonicsi su u Durantu dobili instant zvijezdu i veliko napadačko oružje. Brz i okretan igrač, sklon atraktivnim zakucavanjima, a krasi ga i veliki repertoar snalažljivih rješenja pod košem. Opasan je i s vanjskih pozicija pa Seattle može biti i više nego zadovoljan onime što su dobili. Problem bi mogla biti njegova fizička građa, koja bi se čak mogla nazvati i krhkom. Ne slomi li ga ubojit tempo NBA lige onda bi od njega mogli vidjeti velike stvari ove sezone.

Jeff Green je izabran kao šesti pick od strane Bostona pa Sonicsi sada imaju dva mlada igrača oko kojih će se graditi igra za budućnost. Uzmemo li u obzir lošu obranu Sonicsa, i njihov run´n´gun stil igre, ovo bi mogla biti još jedna loša sezona za njih. Inferiorni su u skoku, iako tu imaju odličnog Chrisa Wilcoxa. Sjajan skakač, a od ove sezone možda i vrlo dobar strijelac. Njemu će pomoć pod koševima praviti Robert Swift, igrač od kojega se ove sezone dosta očekuje, bez obzira što mu je ovo prva utakmica nakon dvije sezone. Uz Swifta, Sonicsi mogu računati i na Nicka Collisona koji je odigrao solidnu prošlu sezonu i nametnuo se kao dobro rješenje na poziciji centra. U klubu se nalaze i veteran Kurt Thomas te Johan Petro, ali od njih, barem od Petra, ne možemo previše očekivati.

Velika borba vodit će se i na bekovskim pozicijama. Luke Ridnour, Earl Watson i Delonte West borit će se za poziciju startnog razigravača, a ne smijemo zaboraviti niti Sczerbiaka, koji bi u slučaju da ostane zdrav mogao biti jako napadačko oružje. Seattle će se s Minnesotom boriti za predzadnje mjesto u diviziji jer iako posjeduju kvalitetu, nemaju niti približno dovoljno iskustva da bi igrali neku veću ulogu na super jakom Zapadu.

Očekivana startna petorka: Watson, West, Durant, Wilcox, Swift

 

Minnesota Timberwolves

Minnesota također spada u krug onih momčadi koje su iz temelja promijenile svoj roster. Najvažnije je da nema više Kevina Garnetta. Deset godina je Garnett proveo u Wolvesima bez da su mu omogućili još barem jednog igrača iz samog vrha kako bi imao šansu u borbi za prsten. Bio je Garnett vrlo strpljiv, ali ipak su se obje strane složile da bi za sve bilo bolje da se pozdrave i krenu svatko svojim putem. KG je preselio u Celticse, a zauzvrat su Wolvesi dobili čak pet igrača.

Najveću težinu od tih pet igrača ima Al Jefferson, sjajni krilni centar koji je tokom cijele prošle sezone briljirao u dresu Bostona. Uz Jeffersona, Minnesota je dobila i Sebastiena Telfaira, Ryana

Gomesa, Geralda Greena i Thea Ratliffa. Minnesota je ovim tradeom dobila na širini klupe, ali ako bolje pogledamo, vidimo da ova ekipa u velikoj mjeri podsjeća na onu Bostona od prošle godine, a svi znamo kako je Boston neslavno završio. Veliki broj mladih igrača Minnesoti garantira svijetlu budućnost, ali koliko dugo Wolvesi još moraju čekati da bi napokon imali konkurentnu ekipu? Zadnje tri sezone bile su gubitničke pa moramo zaključiti da su u Minnesoti vrlo strpljivi.

Jedini koliko toliko iskusan igrač trebao je biti Ricky Davis, čak imenovan i kapetanom ekipe, ali prije nekoliko dana i on je napustio klub u sklopu tradea s Miami Heatom. Put Miamia otišli su Davis i Blount, a zauzvrat su Wolvesi dobili Doleaca, Walkera i izbor prve runde na sljedećem draftu. Očigledno su u Minnesoti zaključili da je bolje od samog početka forsirati mlade igrače kako bi što prije stasali jer ovaj trade više ide na ruku Heatu. Antoine Walker je već u godinama i on je tu više da eventualno pomogne s klupe, dok je Doleac doveden kao zamjena za često ozlijeđenog Ratliffa. Sve će se vrtjeti oko Jeffersona koji već u predsezoni pokazuje da s njim nisu pogriješili, a dosta se očekuje i od rookiea Coreya Brewera, najboljeg igrača finalnog NCAA turnira, koji bi odlaskom Davisa mogao i do mjesta u startnoj petorci. Velika borba vodit će za mjesto razigravača. Čak trojica igrača konkuriraju za tu poziciju, a trenutačno je najbliži Randy Foye, mada i Telfair i Jarić imaju tu što za reći. Minnesota je malo kratka na bekovskim pozicijama pa bi svoju priliku mogao dobiti napokon oporavljeni Rashad McCants. Odličan tricaš koji je od svog dolaska u NBA muku mučio s brojnim ozljedama, a sada je, kako stvari stoje, spreman i sudeći po predsezoni vrlo željan igre.

Od ostalih igrača možemo izdvojiti i pridošlice iz Bostona, Greena i Gomesa, dva vrlo dobra igrača kojima je najveća mana slaba igra u obrani, a i na konstantnosti bi se moglo malo poraditi. Prečesto im se dešava loša šuterska večer, ali u svakom slučaju dva igrača koji mogu donijeti prevagu s klupe. Što na kraju reći za ovu momčad Minnesote? Budućnost im je naklonjena, ali na neki veliki uspjeh ove sezone možemo zaboraviti. Previše je tu pitanja da bi se na sve njih imali odgovor. Hoće li Ratliff i McCants ostati zdravi, može li Brewer odličnu formu s koledža prenijeti i u NBA te ima li mladi Jefferson dovoljno kvalitete da odmah kvalitetno zamijeni Kevina Garnetta? Ova sezona ponudit će odgovor na sva ta pitanja, ali od Minnesotte ipak možemo očekivati još jednu gubitničku sezonu s maksimalno 35 pobjeda.

Očekivana startna petorka: Foye, McCants, Brewer, Jefferson, Ratliff