Sandra: Vikala sam na Blanku!

Dugo smo čekali povratak Zagrepčanke Sandre Perković (20) u rodni grad nakon najvećeg uspjeha u mladoj karijeri, osvajanja zlata na atletskom EP-u u Barceloni. I cijela obitelj iz Dubrave jedva je dočekala povratak mezimice.

– Gdje mi je mama? – bilo je prvo što je uzviknula senzacionalna pobjednica u bacanju diska ušavši u VIP salon zagrebačke zračne luke.

Barny na dar

Majka joj je poletjela u zagrljaj, a na dar je dobila maskotu EP-a Barnyja.

Photo Saša Jokić

Dočekao ju je i ministar Radovan Fuchs, Damir Šegota iz HOO-a te gradonačelnik Milan Bandić. Majka Vesna nije bježala od mikrofona:

– Šteta, nema odmora pa da odemo nekamo na more, čekaju je dva mitinga Dijamantne lige, Kup kontinenata u Splitu, Hanžek. Možda poslije 15. rujna, možda. Ako nam ne zbriše nekamo sama.

Sandrine zdravstvene probleme koji su joj na trenutke ugrožavali karijeru, pa i život, teško je proživljavala.

– Kao i svaka majka, ali stalno smo je bodrili. Ni financijski nam nije bilo lako, Sandra nema nikakvog sponzora.

Možda bacanje diska nije pretjerano atraktivno, ali naša junakinja je prava ljepotica među bacačicama. Usto, i najmlađa pobjednica u povijesti te discipline na EP-ima.

Matura u dopisnoj

I dok u atletici gura sjajno, škola ide malo teže, još pokušava završiti gimnaziju.

– U Petoj gimnaziji nisu baš imali razumijevanja za izostanke iako je tri razreda završila s vrlo dobrim. Pokušava sad završiti u dopisnoj.

Sandra je na to dodala:

– Ma ajde, sad ću maturirati, a onda faks. Sljedeće godine je Univerzijada, treba i na njoj nešto osvojiti. U odnosu na europsku konkurenciju, svjetska je jača samo za Kubanku Barrios, pa moram gledati s velikim ambicijama i prema SP-u 2011. i prema Igrama u Londonu 2012.

Za kraj je ostavila – Blanku.

– Gledala sam je i više se živcirala nego zbog sebe. Na kraju sam se čak izderala na nju. Tad sam se sjetila i svojih dramatičnih kvalifikacija, rekla sam "još ću doći kući sva sluđena".