Šola za SDP, Kaleb za Jamba, svi ostali za HDZ

Rukometaši su najuspješniji hrvatski sportaši, ali su i najangažiraniji kao političari. Pretežno su uz HDZ, ali nađe se i pokoji Bandićevac.

Politika je upletena u sve sfere, od obrazovanja, pravosuđa pa tako i do sporta. No, rijetko se kada toliki broj onih koji se ne bave politikom odluče javno istupiti i prikloniti određenoj političkoj opciji. Po tome su specifični naši rukometaši. Nekada 'pakleni', danas 'kauboji'. 

Nemali broj sportaša je aktivno angažirano u ponekoj političkoj stranci, ali svi oni imaju predznak 'bivši'. Naime, Franjo Arapović, Perica Bukić, Davor Šuker, Goran Ivanišević i mnogi drugi angažirani su u politici, ali njome su se počeli baviti nakon što su završili profesionalne karijere.

Ivanišević, Balić, Metličić na Saboru HDZ-a

Rukometaši se po tome razlikuju i kontradiktorni su sami sebi. Barem tako izgleda. Možda samo gledaju osobnu korist jer sve što su osvojili nije ni približno adekvatno nagrađeno u financijskom smislu. Ali, kada već nisu nogometaši, mogu biti rukometaši - i političari.

Oslikavala se rukometna politička slika prilično jasno kada je Lino Červar ušao u HDZ i postao saborski zastupnik. Potom su redom toj stranci svoju podršku davali Slavko Goluža, Božidar Jović i Senjanin Maglajlija. No, oni su ili završili karijere ili su bili na odlasku.

A tada su stigli parlamentarni izbori 2007. godine i na reklamama su se pojavili Ivano Balić i Petar Metličić. Bio je to pravi mali šok, mnogo veći od Nike Kovača i brata mu također, ili Duje Draganje. Mnogi su se pitali što dvojica proslavljenih rukometaša rade na reklami za HDZ.

Dok je Pero kao kapetan često istupao u javnost i otkrivao pokoju političku crtu u svojoj osobnosti, Ivano Balić se činio kao netko koga nije briga za sve to skupa. Možda je baš zato i pristupio svemu tome, za politiku ga nije briga, a iz nje može mnogo izvući. Govorilo se tada kako im je zahvaljujući toj kampanji ekspresno dodijeljena dozvola za rukometnu akademiju u Splitu, koju vode ta dva velika rukometaša.

No, ubrzo se vladajućoj stranci priklonio i Renato Sulić, što su se svi mogli uvjeriti na skupu koji se održao u Ciboni. Njegovu naklonost HDZ-u nitko nije uspio odgonetnuti, a čak se nisu pojavljivali niti tračevi povezani sa svim time.

HDZ im laže, ali oni su uz njih

Ali, stara je to priča, prošlo je dvije godine, HDZ ide naprijed, sport stagnira, obećano se ne ispunjava. Istina jest da su izgrađene dvorane, naglasio je to i Petar Metličić kao opravdanje zašto nema Rukometnog doma u Zagrebu. Ipak, upitno je koliko su te dvorane isplative. No, bitno je da su tu.

Spaladium Arena Photo Ernest Pelaić

Što se događalo poslije? Došli su lokalni izbori, Červar se kandidirao za župana u Istri, Vlado Šola ukazao se na nezavisnoj listi u Dugom Selu i nakon prvog kruga i osobnog neuspjeha dao podršku starom i novoizabranom gradonačelniku Milanu Bandiću. Njegovim putem krenuo je i Ivan Čupić, učlanio se u HDZ odmah koji dan nakon teške ozljede krajem travnja. Nikša Kaleb je stao uz Stipu Gabrića Jamba u Metkoviću. Opravdao je to time što je Jambo dao toliko mnogo za Metković, što i jest, dok nisu na vidjelo izišle sve malverzacije pa se sada nekadašnji osvajač Kupa EHF koprca na dnu Prve lige i na jedvite jade ne ispada u Drugu.

Možda rukometaši znaju bolje, možda vide neku širu sliku od promatrača sa strane. Možda su uistinu svi ti političari njihovom sportu, ili nekom drugom, a možda i narodu, dali mnogo. Šteta je što mi svi to ne vidimo i što mi vidimo ono što nam se ocrtava u svakidašnjici.

Točnije, Rukometni dom je 'Tuđmanov HDZ' obećavao 1996. godine poslije zlata na Olimpijskim igrama u Atlanti. Nije ga izgradio, a kasnije je sve palo u zaborav baš kao i hrvatski rukomet koji se nalazio na najnižim granama od osnutka Hrvatske. Naravno, u toj situaciji nitko od rukometnih čelnika nije se niti usuđivao podsjećati na obećano.

Utopija bi bila da se bave isključivo sportom

I tada su stigli Lino i 'njegovi klinci', osvojili su 2003. svjetsko zlato i ponovno je obećan Rukometni dom. Taj puta su ga obećali članovi SDP-a, koji je otišao svega koji mjesec kasnije u zaborav, baš kao i obećanje. No, 2004. godine osvojeno je zlato na OI u Ateni i 'Sanaderov HDZ' aktualizirao je priču o Rukometnom domu.

Sve je ostalo na priči, naravno. Zato su se HDZ-ovac i SDP-ovac, ovisno o tome tko bolje odgovara, Zoran Gobac i njegovi bliži suradnici odlučili krenuti u kampanju dobivanja Svjetskog prvenstva 2009. u Hrvatskoj. Posao su odradili maestralno, prvenstvo je dobiveno, izgradnja dvorana je potvrđena i svi su mislili kako je to to. Ali nije bilo. Dvorane su tu, ali rukometašima je prilaz zabranjen. HDZ je obećao to sve riješiti, a nije. Baš kao što nije niti Bandić.

Svejedno - Červar, Goluža, Maglajlija, Balić, Metličić, Čupić i Sulić su u HDZ-u, a Šola javno podržava Milana Bandića. Tako je to, bilo bi previše idealno da se rukometaši bave samo rukometom i uveseljavaju narod poštenom stvari kao što je sport.