Sport, sportaši i terorizam rijetko idu zajedno - Drugi sportovi - Ostali sportovi - Sport

Teroristi su prilično blagonakloni prema sportašima i sportskim događajima, ali neki primjeri govore kako to nije uvijek pravilo.

Teroristički napad na kriketaše u Pakistanu, prilikom kojeg su ubijena šestorica policajaca, uzbudila je sportaše u tom dijelu svijeta jer teroristi su u prošlosti uvijek izbjegavali koristiti sport i sportska događanja kao mete svojih krvoprolića. Stoga postoji određeni strah da će se u budućnost nastaviti takva praksa iako prošlost sugerira kako taj strah nije opravdan.

VIDEO: Pakistan: Napad na sportaše, 5 ubijenih

Prezahtjevni napadi

Sportski događaji iznimno su osigurani i teroristički napad bio bi iznimno kompliciran i upitan. Iz tih razloga teroristi rijetko biraju napadati sportske manifestacije i više se koncentriraju na nasumično odabrane mete.

Iako se sport planetarno razvio prije više od stotinu godina, tek se na Olimpijskim igrama u Munchenu 1972. godine zbio organizirani teroristički napad na sportaše. Riječ je o napadu osmorice arapskih terorista na izraelske sportaše, u kojem je poginulo 11 olimpijaca.

Teroristi su napad osmislili do najsitnijih detalja. Bili su odjeveni u odijela kakva su tada nosili sportaši, a oružje su sakrili u sportske torbe. Vrlo lako su ušli u Olimpijsko selo i upali u sobe izraelskih sportaša. Najprije su ih uzeli kao taoce, ali ubrzo su ih sve poubijali.

Taj čin probudio je svjetske čelnike i Igre nikada više nisu bile kao do toga dana. Mnoge zemlje su tijekom kriza poput hladnog rata bojkotirale OI, a policija, pa čak i vojska, osiguravali su sportaše kao da su najviši politički dužnosnici. Upravo to je uspjelo spriječiti svaki daljnji pokušaj terorističkih napada na prestižnim sportskim događajima.

Sportska borilišta još su zaštićena od terorizma

No, 24 godine kasnije u Atlanti Olimpijada je bila nova meta, ali ovoga puta nisu napadnuti striktno sportaši već svi koji su pohodili događaj. Dotični Eric Robert Rudolph postavio je bombu od 20 kilograma u Olimpijskom parku i detonirao je. Poginula je jedna osoba, ali 111 ih je bilo ranjeno.

Najbrutalniji primjeri

Najpoznatiji i najveći masakr zbio se 1972. godine na Olimpijskim igrama u Munchenu, kada je ubijeno 11 izraelskih sportaša. Mnogo brutalnije trebalo je, prema planu Erica Roberta Rudolpha, biti 1996. u Atlanti kada je 20 kilograma teška bomba eksplodirala u Olimpijskom parku. No, poginula je jedna osoba, a 111 ih je bilo ranjeno.

FBI je krivca tražio sve do 31. svibnja 2003. godine kada je napokon pronađen jer je izgladnio. Njegovi motivi za zločin bili su antisemitski i godinama je planirao napad, ali nije se nadao kako će poginuti svega jedna osoba i da u tom trenutku sportaši neće prolaziti kroz park kako bi došli na sportska borilišta.

Ovo su primjeri terorista koji su uspjeli omesti sportski događaj svojim činom, ali OI u Seoulu također su umalo prekinute. Korejski zrakoplov je eksplodirao 1987. godine iznad Burme, prilikom čega je poginulo više od stotinu ljudi, za što se smatraju krivima teroristi iz Sjeverne Koreje.

To je bilo njihovo upozorenje, ali Južna Koreja nije odustala, organizirala je OI 1988. i uvela neviđene mjere osiguranja kako bi sve prošlo u redu. I prošlo je.

Srećom, većih krvoprolića nije bilo, iako su povremeno znale biti dojave o bombama na stadionu, posebno u Velikoj Britaniji gdje je 'operirala' IRA i u Španjolskoj gdje je aktualna ETA. Očito i u teroristima postoji nešto plemenito zbog čega ne zadiru u sport i njegovu bit.