T. Ivić: Kako sam s Cruyffom stvorio novi Ajax

Imao sam prije dvadeset godina vizije kako će se nogomet igrati danas, ali tada me nitko nije shvaćao, rekao je Ivić.

Veliki nogometni stručnjak Tomislav Ivić osoba je za koju su najviše govorila njegova djela jer gdje god da je bio ostavio je traga, zbog čega ga se pamti i iznimno poštuje. No, posljednjih se godina povukao iz javnog života pa je malo prilika čuti što se s njime događa i čime se bavi.

Sam će reći ničime, odmara, ali to nije potpuna istina jer bez nogometa ne može, i dalje promatra, analizira i prati što se događa. Stoga mu i nije promaknulo što ga je engleski The Sunday Times svrstao na treće mjesto najuspješnijih trenera u euro kupovima. Točnije, u 46 utakmica imao je 29 pobjeda, a bolji su bili Jupp Heynckes i Bob Paisley.

Ali, nije tomu davao neku važnost sve dok ga se nije kontaktiralo. Iako ne vjeruje u statistike rado je o brojkama pričao u intervjuu za Javno.

Koliko Vam imponira to što ste svrstani na treće mjesto po uspješnosti u euro kupovima, ispred tolikih velikana?

- Ne volim nikakve statistike o tome koliko sam utakmica vodio, koliko sam ih dobio, a koliko izgubio. Ipak, drago mi je što sam vidio gdje sam sve radio. Bilo je uistinu fantastičnih utakmica koje bude lijepa sjećanja i ispunjavaju me ponosom, ali i nostalgijom.

Možete li izdvojiti neke od tih trenutaka kojih se očito rado sjećate i na koje ste iznimno ponosni?

-

Bilo ih je mnogo, ali moram izdvojiti Anderlecht. Kada su me zvali klub je bio na nuli u financijskom smislu i kazali su mi kako nema pritiska, ali i da radim s onime što imam. I tada sam skupio klub, medije i navijače zajedno te smo krenuli u projekt. Odmah u prvoj sezoni osvojili smo prvenstvo, a iz sezone poslije pamtim europski put.

Svladali smo u prvom kolu lako Widzew, a onda nam je stigla Crvena zvezda. Pobijedili smo 2:1 u Bruxellesu i tada nas je čekao uzvrat u Beogradu. Tada nitko nije mogao doći na  Marakanu pred 100 tisuća ljudi i biti siguran u prolaz. Ali, taktički smo nadigrali Zvezdu, nabili smo im presing, uništili ofsajd zamkama i na kraju slavili 2:0. I danas se u Beogradu sjećaju te utakmice. Poslije toga nas je čekao moćni Juventus. Dobili smo 3:1 u Bruxellesu, a u Torinu je završilo 2:2.

I onda je došao kraj nakon susreta s Aston Villom. Dobili su nas u Engleskoj sretno i spretno 1:0, a u Belgiji je završilo 0:0 jer je sudac poništio jedan naš pogodak zbog luđaka, navijača Ville, koji je utrčao na teren. Liga prvaka mi je svakako najljepša uspomena.

No, niste u Europi vodili samo Anderlecht. Mnogi u Vaše ime govore kako ste s Portom postigli najviše domete, a da ste se kao trener Ajaxa profilirali i stekli ime i ugled.

- Istina, s Portom sam uistinu uživao i postigao izvanredne rezultate. Kruna karijere mi je interkontinentalni kup koji smo osvojili u Tokiju. Kada ste trener i prvak svijeta nema veće počasti. Porto je i jedini klub koji sam našao visoko rangiran i koji sam visoko i ostavio.

Što se Ajaxa tiče, to mi je bila početna destinacija u karijeri i kasnije sam u svim klubovima koristio princip treniranja koji sam savladao u Ajaxu. Kada sam stigao rasprodali su cijelu ekipu, svi vodeći nogometni treneri tog doba tvrdili su da će trebati četiri godine da se Ajax vrati na stari put, ali ja sam odmah u prvoj sezoni osvojio prvenstvo. A od poznatih igrača slavne generacije ostao mi je Cruyff. Kasnije su me pitali kako mi je to uspjelo jer nisu mogli vjerovati. Bilo je jednostavno, prostudirao sam način kako se igra u nizozemskoj ligi i Ajaxovu igru postavio suprotno od tog načina koji su tamo njegovali. Nitko se nije ni snašao, a mi smo već bili toliko daleko da nas se nije moglo stići.

Kasnije sam činio isto, ali nemojte misliti da sam svugdje bio prvak. Ne, ali klub bi uvijek postigao više od očekivanja. Ako su sezonu prije bili deseti ja bih bio sezonu poslije peti. Primjerice, Atletico Madrid. Trener prije mene zabilježio je u prvih šest kola sve poraze, dobio je otkaz i angažirali su mene. Na kraju sam završio drugi, sa svega dva boda iza Barcelone, koju smo pobijedili dvaput u prvenstvu i u finalu Kupa kralja. Stvarno nigdje nisam ostao dužan.

Zaboravili ste na jedan detalj u karijeri, koji se stalno povezuje s Vašim imenom, a to je Marseille i finale Lige prvaka protiv Milana 1993. godine. Je li istina da ste upravo Vi pripremili momčad za to finale, odnosno savjetovali trenera Marseillea kako da igra?

-

Istina je. Trener Gerets je bio zauzet francuskim prvenstvom i predsjednik Tapie me kontaktirao i pitao mogu li spremiti momčad za finale Lige prvaka tako da se trener koncentrira na prvenstvo. Prihvatio sam zadatak i u četiri utakmice gledao Milan te ga u detalje analizirao. Dostavio sam podatke Geretsu mjesec dana prije finala i rekao mu da ako želi pobijediti uigra momčad kako sugeriram.

Prihvatio je savjete i svi su se čudili kako to Marseille igra, govorili su da nikada nije tako igrao. Pobijedili su u finalu kao što znate i to na način što su blokirali Maldinija u igri prema naprijed i nazad te Gullita i Rijkaarda u igri prema naprijed.

Kasnije smo htjeli Tapie i ja napisati knjigu o tome svemu, ali zbog aferi u koje je bio upleten do toga nikada nije došlo, a kako ja nisam čovjek vičan pisanju nikada nisam izdao tu knjigu. Kada bi mi netko pomogao vjerojatno bih je napisao.

Biste li danas ponudili savjet nekom treneru i pomogli mu da osvoji neki trofej?

- Neobično sam sretan kada imam prilike pričati o nogometu, ali nitko više to ne želi, nitko ne traži savjet. Zapravo mi to dobro i dođe jer sam na kraju krajeva i miran, imam se vremena odmoriti.

Djelujete prilično zadovoljni svojom karijerom, ali sada kada se vraćate unatrag biste li nešto promijenili, žalite li za ičime?

- Ništa ne bih promijenio, baš ništa. Danas se u nogometu događaju stvari koje sam predvidio prije više od 20 godina. Tada sam pokušao to primijeniti, ali nisam nailazio na razumijevanje uprava klubova, medija i navijača. Ostao sam neshvaćen, rekao bih da sam bio čovjek ispred svog vremena (smijeh). Ako netko ne vjeruje može doći kod mene doma i vidjeti spise stare više od dva desetljeća na kojima stoje zakoni i principi nogometa koji se primjenjuju u današnjem nogometu.

Iako su svi uspjesi Tomislava Ivića za naklon, u hrvatskom nogometu su ga prilično šikanirali. Od Hajduka je htio stvoriti europski klub, temeljen isključivo na igračima iz omladinske škole, ali nije naišao na razumijevanje. Neki su ga čak nazvali zastarjelim romantikom i od tada je odlučio prekinuti službene veze s omiljenim mu klubom te sve promatra kao i svaki drugi navijač - sa strane.