Tottenham je prvi engleski klub u svemu

Osvajali su FA kup kada nisu bili u prvoj ligi, osvajali su double, osvajali su europske kupove. Sve to nikada prije nije uspjelo drugima.

Londonski Tottenham Hotspur specifičan je nogometni klub, iznimno bogate povijesti, s iznimno dobrim rezultatima, ali i prevelikim ''praznim hodom'' tako da se stječe dojam kako nikada zapravo nije postigao ništa.

Nitko nije čuo za njih, a osvojili su FA kup

Nastao je 1882. godine, a zanimljivo je to što ga nisu osnovali radnici kao većinu nogometnih klubova u Engleskoj tog doba, već učenici kršćanske gimnazije All Hallows Church. Isprva su klub nazvali Hotspur po Henryju Hotspuru koji je bio vlasnik dijela gdje se nalazilo igralište, ali kasnije su dodali Tottenham u ime kako bi se udaljili od kluba koji je nosio naziv London Hotspur.

Iako je danas Tottenham poznat po svojim bijelim dresovima zbog kojih nosi nadimak ''ljiljani'' u početku je imao mornaričko plavu boju. Tek u sezoni 1899./00. klub preuzima današnju boju dresova i to u znak divljenja Preston North Endu, najuspješnijem klubu tog vremena.

U počecima ligaških natjecanja, Spursi su bili u lokalnim rangovima, nepoznati svima, ali kako su imali mlade igrače i bili u naponu snage nosili su se s bilo kojim protivnikom. Tako su 1900. osvojili Sjevernolondonsku ligu, u koju ih nisu željeli godinama pustiti (osnovana od Arsenala) jer nisu bili profesionalci.

Kad su osvojili tu ligu i krenuli prema višem rangu sve je izgledalo prekrasno. Već 1901. osvojili su FA kup i tako postali prvi klub kojemu je to uspjelo, a da se ne nalazi u najelitnijim rangovima. To je kao da danas netko iz konferencijske lige (poluprofesionalci) osvoji taj vrijedni trofej.

Sa sljedećim godinama nastavili su napredovati, 1908. su ušli u Drugu ligu, a već godinu poslije u Prvu. No, tada je prestalo zlatno razdoblje. Mladići s početka stoljeća nisu više bili tako puni elana i žustrine što se i osjetilo. Kad je počeo Prvi svjetski rat trebali su ispasti iz lige, ali natjecanja su se prekinula.

Arthur Rowe izmislio je ''dupli pas''

Po završetku i novom formiranju ligaških natjecanja umjesto 20, uvedena su 22 kluba u najelitniju ligu, ali Tottenham je izgubio za zelenim stolom. Čelnici su dodijelili mjesto za Chelsea, koji je bio 19. sezonu prije i time zaslužio ostanak, ali i Arsenalu koji je bio tek šesti u Drugoj ligi, što je izazvalo kontroverze i rivalstvo koje traje sve do današnjih dana.

Očito ih je to iznimno pogodilo tako da su tu sezonu osvojili prvo mjesto i odmah se vratili natrag među najbolje, a već sezonu kasnije, 1921. godine, osvojili su i svoj drugi FA kup te ga ponosno pokazivali diljem Londona, što je ljutilo navijače Arsenala, ali i druge klubove, no u Tottenhamu se to nije nikoga ticalo.

I tada ponovno slijedi taj famozni ''prazan hod''. Završili su drugi u ligi 1922., da bi 1928. ispali iz nje. To je bio novi dokaz kako klub igra loše kada ostvari rezultat i kada su očekivanja visoka. Ovoga puta su se u nižem rangu zadržali do Drugog svjetskog rata, te naravno i sve dok je trajao, ali nisu više osvajali FA kup kao što je prije bio slučaj.

No, dolaskom Arthura Rowea 1949. Spursi su se preporodili. Uveli su u engleski nogomet nešto neviđeno, dupli pas i tako lomili sve protivnike. Suvereno su osvojili prvo mjesto u Drugoj ligi, da bi već u prvoj sezoni u najjačoj ligi ostvarili prvo mjesto. Heroji koje navijači Tottenhama i danas pamte bili su: Alf Ramsey, Ronnie Burgess, Ted Ditchburn, Len Duquemin, Sonny Walters i Bill Nicholson. Generacija nikad više viđena.

Legenda Nicholson u klubu je proveo 68 godina

Ipak, član te generacije, Bill Nicholson, preuzeo je momčad početkom 60-ih godina i donio nove razloge za slavlje navijačima. Najveći uspjeh kluba zbio se 1961. kada osvajaju svoj jedini ''double'', postaju prvaci i osvajači FA kupa istodobno, a time i prva engleska momčad kojoj je to uspjelo. Upravo su FA kup osvojili i 1962., da bi na krilima tog uspjeha 1963. osvojili Kup pobjednika kupova i time postali prva engleska momčad koja je osvojila neki europski trofej.

Prije nego se povukao, Nicholson je donio Tottenhamu Liga kup 1971. i 1973., kao i osvajanje Kupa UEFA 1972. Povukao se 1974. godine s trenerske pozicije, ali ostao je u klubu cijelo vrijeme. Točnije, stigao je kao dječak 1936. u klub i u njemu proveo vrijeme sve dok nije umro 2004. godine. Nevjerojatnih 68 godina pomagao je klubu na sve moguće načine.

Svega dvije godine kasnije ponovno su ispali u niži rang i mučili se u njemu do početka 80-ih, kada osvajaju ponovno Kup UEFA i dvaput FA kup. No, sve su teže pratili tempo najvećih momčadi kao što su Manchester United, Liverpool i Arsenal. Možda bi sve bilo bolje da se nije dogodio Heysel i da nisu engleski klubovi izbačeni iz Europe na pet godina jer tada je Tottenham posjedovao sjajnu generaciju.

Kroz 90-e se klub nije mogao previše pohvaliti nekim uspjesima. Tek su 1991. osvojili još jedan FA kup i 1999. Liga kup, iako konstantno imaju mnogo zvijezdi u momčadi. Početkom 90-ih vodio ih je Terry Venables, kasnije Ardiles, igrali su u klubu Klinsmann, Sheringham, Barmby, Anderton, Dumitrescu, Savage, Ginola, Nielsen...

I u ovim trenucima imaju mnogo zvijezdi, troše itekako velike količine novca, ali rezultata nema. Velika je to šteta za dva hrvatska reprezentativca Luku Modrića i Vedrana Ćorluku, koji se nalaze među ''ljiljanima''. No, možda je vrijeme da ''prazan hod'' završi i da nakon katastrofalne sezone ''svane sunce'' engleskom klubu koji je uvijek u svemu prvi.