Treba nam stari Bilić, zdravi Dudu i eto nas na Euru

Dok sam pisao ove retke, moj me najdraži hijavata Karlo pitao: "Kaj su ti stavili lisice? Ili je to zbog roćkasa?".

Mama me već danima preklinje: "Zaboravi ZM-a", a tata mi je na telefon dao jednog inspektora koji je nogometnim rječnikom rekao: "Spustite loptu na zemlju." I dečki s Knežije sve su nervozniji: "Reci mu da se ne igra..." Veseli pogodak novog napadača Šahtara, ali se još uvijek pomalo brine što u punom ritmu ne može izdržati utakmicu.

Sjetio sam se pjesme sa sjevera "Dok se Zemlja, dok se Zemlja oko Sunca kreće, Dinamovi huligani smirit se neće". Danas su huligani u foteljama, na jahtama, u svečanim ložama i kladionicama. I koliko god to danas bilo opasno, Sizif još uvijek čuči u meni.

Jer, cijenim svakoga napaćenog hrvatskog čovjeka koji jedva krpa kraj s krajem, koji more može vidjeti tek na TV-u, koji je ili na burzi ili u štrajku, koji izdvoji sedam kuna za svoje omiljene novine, a one mu znaju i dići tlak kada vidi kako se Dinamov gazda smijulji na svojoj jahtici samo dan nakon najveće eurosramote u povijesti kluba kojem žele prišiti 100. rođendan iako se taj 'nesretnik' rodio 1945.

"Kada ti je najteže u životu, kada saznaš da te žena vara, da ti je dijete palo razred, da ti je kuća na 'bubnju', sjeti se Dinama. Njemu je još gore."

Mamić može biti vrlo zadovoljan transferom Rukavine Photo Pixsell

Do kada, pita se plavi puk. Pa, sve dok "gospodar svemira" bude stanovao na Maksimirskoj 128. No očito se i on nekom u vrhu hrvatske politike već popeo navrh glave pa mu "kopaju" po svim papirima, a stručnjaci pišu novi Zakon o sportu koji bi napokon stvorio temelj da se Dinamo privatizira. Da se napokon promijeni model "dobijem novac od države, ja fino trgujem i izvlačim profit, i na to ne plaćam porez". Ali ničija nije gorjela do jutra...

A do kada će gorjeti ona Slavena Bilića, koji će, eto, u srijedu u Bratislavi opet krenuti sa svojim boysima? Taj odgovor čuči u nogama Eduarda da Silve i u glavi Slavena Bilića. Sva sreća, ali i sva tuga i nesreća "kockastih" isprepleću se u sudbini centarfora i izbornika. Rušenje Engleza u Maksimiru, hat-trick u Tel Avivu, sve ukrašeno predivnom noći na Wembleyju za Euro 2008. s Hrvatima kao malim favoritima i bez Engleza. Bilo je to doba deset odličnih igrača i jednog genijalca. Hrvatska je igrala ponajbolji nogomet na ovom planetu. A onda je svratio taj prokleti Martyn Taylor. I sva "kockasta" sreća odletjela je u nebo iznad Birminghama. Te noći u Beču, samo te noći u Beču da smo imali Dudua. Možda bismo danas imali veliki trofej u Rusanovoj. Mogao bih se okladiti da bismo ga imali. No izgubili smo Eduarda, kojeg Bilić nikada nije mogao nadoknaditi. Imao je velike napadače, ali nije u presudnim trenucima imao Dudua.

Veselio sam se ovoj suboti, novom početku dečka koji je u Zagreb sletio u japankama na snijeg, koji je u Dinamovoj omladinskoj školi samo razvio sve što je urođeno imao. I želio sam da u debitantskom nastupu za Šahtar postigne gol iz dva razloga: da nam udahne nadu uoči početka kvalifikacija te da taj pogodak posveti Arsenu Wengeru, treneru koji mu, ipak, nikada do kraja nije vjerovao. Eduardo je naravno postigao gol, svi su u Šahtaru bili sretni i veseli jer su dobili igrača zbog kojeg rastu euroambicije. No, malo opet zabrinjava spoznaja da je Dudu igrao samo jedno poluvrijeme, da još uvijek nije tjelesno potpuno spreman. I to je zapravo jedini upitnik koji nažalost i dalje stoji. Hoće li se i kada Eduardo da Silva potpuno vratiti nogometu te igrati utakmice u serijama...

Često razgovaramo s hrvatskim liječnicima, fizioterapeutima, no očito je da odgovor na to pitanje zna samo Svevišnji. Moramo biti strpljivi, vjerovati da će Eduardo ponovno biti Eduardo iz 2006. i 2007. Ako se to dogodi, naša nogometna reprezentacija može opet dominirati.

No za takav uspjeh treba nam i izbornik Slaven Bilić iz onog vremena. Nadamo se da se osvježio, dobro odmorio u prvih sedam mjeseci 2010., da se neće opterećivati pitanjima koga i zbog čega mora pozvati. Treba nam Slaven Bilić koji će imati čvrst stav i autoritet kakav je pokazao u slučaju Fontana, koji s igračima ipak neće biti ležeran i opušten kao pri kraju onog nesretnog i neuspješnog ciklusa. Hrvatska ima klasu, izbornik je jednom pokazao da zna voditi ovu momčad. Bilić i Dudu iz 2007. za Euro 2012.!