U dvije i pol godine reprezentacija nije pobijedila u ozbiljnoj utakmici

U maksimirskim VIP ložama oronulog stadiona, gdje jedino stanuje glamur, Vlatko Marković i Zdravko Mamić, ljudi koji drmaju hrvatskim nogometom, složili su se: “Dosta je, ovako više ne ide!”

Pjevaju li to glavni nogometni ljudi Biliću “Grkinjo, znaj, svemu je kraj”? Je li Fernando Santos Bilićev krvnik ili će Slaven ipak dobiti posljednju priliku u Svetoj zemlji? Hoće li na Ramat Gan stadionu 9. listopada imati priliku za iskupljenje?

– Nisam pročitao predsjednikovu izjavu (Marković je izjavio: “Nemam što komentirati, neka govore oni koji trebaju”, nap. a.), ali jasno je da su ljudi, pa i uglednici, razočarani. I mi smo nesretni, razočarani, ovo je neuspjeh. No, mi nakon dvije utakmice nismo u minusu, to su Grci. Oni su izgubili dva boda protiv Gruzije koja nisu smjeli. Naši su izgledi i dalje jako, jako veliki – zaključio je Bilić.

Nikola Jurčević, Bilićev asistent, nikad nije bio ovako izravan:

– Nismo imali zadnji pas, jako smo slabo izvodili prekide, kojih smo imali dosta.

Robert Prosinečki je pak samo potvrdio srž našeg najvećeg problema:

– Neki naši glavni igrači nisu pravi, jedan je bio ozlijeđen, drugi se tek vraća pravom nogometu.

Nogometna bajka završila na Euru

Da, Modrić i Eduardo nisu spremni. A bez tog dvojca na najvišoj razini ovo je samo prosječna momčad. Pa to smo znali, vidjeli u proteklim kvalifikacijama.

Slaven Bilić je prije četiri godine dočekan pjenušcem, nikada ni jedan izbornik nije imao takav medijski “crveni tepih” i podršku javnosti. Sve je vratio hrabrim i ofenzivnim nogometom. Sve do Eura i onog nesretnog četvrtfinala protiv Turaka to je bila nogometna bajka. Ne znam je li Senturkov gol bio zapravo mač u srce, ali Bilić od Klagenfurta u lipnju 2008. godine nije dobio ozbiljnu utakmicu! A prošle su dvije godine. I ne samo to, od devet ozbiljnih utakmica (Engleska, Rusija, Ukrajina, Grčka) Slaven je dobio dvije.

Ukrajina i Grčka, dvije ali samo prosječne reprezentacije danas su kost na kojoj lomimo zube. Zbog toga što Bilić “nema petlju”. Ni igrači više nisu u onom zanosu, a ruku na srce, niti su karakteri da, kada je situacija “stani-pani”, mogu sami napraviti prevagu.