Unatoč kritikama Hrvatska je uspjela uzeti srebro

Na početku turnira rukometaši nisu bili u najsjajnijem izdanju, no stigli su do finala u kojem su izgubili od Francuske, ali i dobili srebro

Hrvatska rukometna reprezentacija na Europskom prvenstvu u Austriji nije uspjela osvojiti jedino zlato koje im nedostaje u vitrinama. Hrvatska naime ima zlato sa Svjetskog prventva i zlato s Olimpijskih igara, ali zlato s Europskog prvenstva za naše rukometaše je i dalje nedostižno. Uoči prvenstva reprezentaciji je cilj bio ulazak u polufinale prvenstva, iako su mnogi sumnjali da je to moguće, naši igrači su ih demantirali i otišli čak i korak dalje i došli do finala gdje su se s Francuskom borili za zlato, ali, eto, ipak nisu uspjeli.

U prvom krugu Hrvatska se mučila sa svim protivnicima

Prvu utakmicu na prvenstvu igrali su s Norveškom, koja je došla kao jedan od kandidata za medalju i koja se nadala da protiv Hrvatske može uzeti dva boda. S pravom su se Norvežani nadali da mogu doći do dva boda, jer su cijelu utakmicu pružali otpor našoj reprezentaciji, ali na žalost po njih, a na sreću po nas, Hrvatska je slavila s dva pogotka razlike, a najbolji u našoj reprezentaciji bio je Drago Vuković. Ta dva boda dala su Hrvatskoj pravo da se nada da može napraviti nešto veliko na ovom prvenstvu, jer ipak su Norvešku mnogi svrstali u potencijalno iznenađenje ovog prvenstva.

Sljedeći susret Hrvatska je igrala s Ukrajinom, autsajderima prvenstva. Nitko se nije nadao da Ukrajina može toliko namučiti viceprvake Svijeta, ali Ukrajinci su uspjeli. Iako su se svi nadali da će to biti 'trening utakmica' ipak se to nije dogodilo, nego smo do zadnje sekunde strepili s 'kaubojima'. Na kraju se ipak nije dogodila senzacija, nego je Hrvatska u zadnjih nekoliko minuta došla do prednosti koju do kraja nije ispuštala i uzeli smo dva boda, koja su značila da su 'kauboji' prošli u drugi krug natjecanja, ali trebalo je pobjediti u trećem susretu Rusiju zbog prenošenja bodova.

Poslije Ukrajine su svi posumnjali u našu reprezentaciju i govorili su da smo preslabi, da nemamo širinu, da ova mlada momčad ne može igrati na visokom nivou i mnogi drugi podcjenjivački komentari. Kod igrača tad kao da se probudio inat i odlučili su dokazati da mogu igrati al pari sa svim reprezentacijama svijeta.

U sljedećoj utakmici na rasporedu je bila Rusija i pokazalo se da je to, do tad, najjači protivnik s kojim se Hrvatska susrela. Neizvjesnost je trajala do posljednje sekunda, Rusija se pokazala kao veoma jaka reprezentacija, ali nedovoljno jaka da pobjedi Hrvatsku. U utakmici su se sve do zadnjih nekoliko minuta momčadi izmjenjivale u vodstvu, a onda je uslijedila odlična završnica Hrvatske, koja je na `krilima´ Ivana Balića došla do pobjede. Rusija je uvijek bila protivnik s kojom je Hrvatska igrala jako napete i teške utakmice, ali na kraju su u pravilu uvijek pobjeđivali, to se dogodilo i ovaj put, na kraju je semafor pokazivao rezultat od 30:28.

S maksimalnih šest bodova i s tri pobjede 'kauboji' su se plasirala u drugi krug, gdje su prenijeli četiri boda. U skupini M1 našu reprezentaciju su čekale momčad Islanda, Danske i domaćina Austrije.

Prvu utakmicu smo igrali s Islandom, koji je uvijek neugodan protivnik Hrvatskoj i koji je aktualni Olimpijski viceprvak. Očekivala se teška utakmica, na kraju su se slutnje i ostvarile i Island je odigrao jako dobru utakmicu u kojoj je vodio cijelo vrijeme, u pojedinim trenucima i četiri razlike, ali na kraju ipak nisu uspjeli zadržati tu prednost, a veselje im je pokvario Ivano Balić. `Rukometni Mozart´ je odigrao vrhunsku utakmicu i nije dopustio Islandu da dođe do pobjede. Zanimljivo da je i u ovoj utakmici Hrvatska pokazala da se u završnicama utakmica nikad neće predati i da je to najbolji period igre naše momčadi. Utakmica je na kraju završila neriješeno, 26:26.

`Labuđi pjev´ protiv Danske i Poljske

Igor Vori na kraju je izabran u idealnu sedmorku prvenstva

Nakon tog osvojenog boda nije nam preostalo ništa drugo nego pobjediti u sljedeće dvije utakmice, a prva na repertuaru bila je domaćin turnira, Austrija. Ponovno se dogodila stara boljka podcjenjivanja protivnika. Iako je do 25. minute utakmice Hrvatska igrala sjajno i vodila s 11:5, Austrija se u samo pet minuta vraća u utakmicu i izjednačava rezultat. Opet je naša momčad 'kidala živce' svim ljubiteljima sporta. Na kraju su ipak pobjedili, ali nitko nije bio oduševljen s onim kako se igralo u drugom poluvremenu i po tko zna koji put smo u završnicu utakmice ušli rezultatski poravnani i opet je Hrvatska iznjedrila pobjedu. Mora se priznati da je to odlika velikih momčadi i rođenih pobjednika, ali oscilacije u igri bile su prevelike.

U posljednjoj utakmici skupine M1, Hrvatska je s Danskom igrala za prolazak u polufinale. Našoj reprezentaciji bio je potreban jedan bod za prolazak, dok je Danska morala pobjediti. Danska je uvijek bila nezgodan protivnik Hrvatskoj zbog brzog rukometa, kojeg gaji ta reprezentacija. Protiv Danske su dečki pokazali da su najbolji kad je to najviše potrebno i nisu dopustili Dancima da uopće dođe u šansu da mogu pobjediti. Bila je to najbolja predstava naših reprezentativaca na prvenstvu i prvi put da se pobjeda nije čekala do zadnjih sekunda utakmice. Slavili su na kraju s četiri razlike, 27:23. Moramo istaknuti da je u susretu s Danskom Ivano Balić odigrao perfektnu utakmicu, poslije utakmice s Islandom na Europskom prvenstvu u Švicarskoj 2008. godine, ovo je po mnogima bila najbolja rukometna izvedba nekog rukometaša.

Pobjedom protiv Danske Hrvatska se plasirala u polufinale gdje ih je čekala Poljska, koja je u skupini M2 završila na drugom mjestu, prvoplasirana je bila Francuska. U polufinalnom susretu Hrvatska je odigrala sličnu utakmicu kao i protiv Danske. Od prve minute naša se momčad postavila kao `gazda na terenu´ i nije dopustilja Poljacima da pokuša bilo kako iznenaditi. Iako su ostvarili cilj ulaskom u polufinale vidjelo se da su Balić i društvo željeli dokazati Poljacima, koji su davali podcjenjivačke izjave uoči utakmice, da su bolji od njih. Na kraju su to i dokazali sjajnom igrom i po osmi put se plasirali u finale velikog natjecanja. Na kraju je rezultat glasio 24:21 u korist naše reprezentacije.

Prvi poraz na prvenstvu dogodio se u finalu

Onda je došlo veliko finale. Finale između dvije najbolje reprezentacije u posljednjih 15 godina. Dva velika giganta rukometa koja su ponovno pokazali da su neprikosnoveni vladari rukometnih terena, Hrvatska i Francuska. Poslije prvenstva u Hrvatskoj, gdje je Francuska slavila u finalu u Zagrebu protiv naše reprezentacije, ponovno su se ove dvije momčadi sastale u finalu. Dva najbolja igrača na svijetu, Ivano Balić i Nikola Karabatić, na dvije različite strane.

Hrvatska je sjajno otvorila susret i igra naše momčadi do 28. minute je bila kao iz rukometnih udžbenika. Francuzi nisu imali odgovora na našu obranu, a napad je bio dovoljno dobar i razigran da su Francuzi u tim trenucima izgledali izgubljeno. No, samo dvije minute 'crne rupe' Hrvatske bilo je dovoljno Francuskoj da se vrati u susret jer takve `poklone´ Francuska redovito `naplaćuje´. Iako je naša reprezentacija u 28. minuti vodila s 12:9, do kraja poluvremena Francuska je uspjela izjednačiti i rezultat je nakon 30 minuta `lavovske bitke´ bio 12:12.

Drugo poluvrijeme Hrvatska je otvorila s pogotkom, a onda je uslijedilo pet minuta u kojim se naša momčad potpuno izgubila na terenu i Francuska daje pet golova zaredom i odlazi na četiri gola prednosti. `Kauboji´ su se borili da dostignu tu prednost i imali šansu da dođu na samo minus jedan pogodak zaostatka, ipak nisu uspjeli i Francuska je ponovno otišla na plus četiri i to je bio kraj sna o zlatu. Na kraju je utakmica završila rezultatom od 25:21 u korist Francuske. S ovim porazom nastavila se neugodna tradicija gubljenja finala s Francuskom. Nakon izgubljenog finala na Islandu 1995. godine i u Hrvatskoj 2008. godine, povijest se ponovila i u Austriji.

Na kraju ipak ne možemo biti nezadovoljni rezultatom, naprotiv, on je doista respektabilan, jer kao što je rečeno, cilj ove reprezentacije bilo je polufinale, ali oni su otišli korak dalje i uzeli su srebrno odličije. Ova momčad velik je zalog za budućnost, i iako je došlo do smjene generacija, srebro je ipak osvojeno. Ovo im je, podsjetimo, bio deveti put da su stigli do polufinala u zadnjih deset velikih natjecanja.