Uz maminu kuhinju je najljepše - Tenis - Sport

Tenisač Mario Ančić u toplini obiteljskog doma gdje se oporavlja od mononukleoze slavi 23. rođendan.

Trinaestom tenisaču svijeta Mariju Ančiću radi imunološke bolesti mononukleoze liječnici KBC Split naložili su strogo mirovanje. Stoga se poznati Splićanin posljednjih mjesec i pol dana prepustio brižnoj njezi svoje majke. Otkriva da mu mama svakodnevno kuha i priprema svježe istisnute voćne sokove koji su idealni za podizanje imuniteta. Iako ga je bolest pogodila na vrhuncu karijere i najbolje forme, nakon liječničke dijagnoze o oštećenju srca što bi mu da je nastavio istim tempom trenutačno prekinulo karijeru, Mario je odučio stati na loptu i pobrinuti se za svoje zdravlje.

- S obzirom na Vaš dosadašnji tempo, dosađujete li se kod kuće?

- Mononukleoza je bolest koja zahtjeva mirovanje, bez stresa i napora. Trebam biti realan i suočiti se s tom činjenicom. Uhvatio sam se u koštac s bolešću kao što s velikim žarom ulazim u svaki teniski meč dajući sve od sebe. To je najbolji način za ozdravljenje. Osoba sam koja od sebe uvijek daje maksimum. Stoga sam slobodno vrijeme odlučio potrošiti na učenje i pripremanje posljednja dva ispita na Pravnom fakultetu. Nakon toga ću prijaviti temu diplomskog rada. Dakle, mogao bih uskoro i diplomirati. Nije mi dosadno kod kuće. Redovito mi u posjet dolaze prijatelji iz srednje škole i fakulteta.

- Nedostaje li Vam teniski teren?

- Naravno da mi nedostaje. Zato redovito pratim mečeve na televiziji.

- Kada ste osjetili prve simptome bolesti?

- U Njemačkoj na Davis Cupu osjetio sam veliku slabost. Imao sam gnojnu upalu grla i laganu temperaturu. Dva - tri dana sam jedva oka sklopio. No, nisam želio odustati od nastupa. Popio sam antibiotike i izašao na teren. Kao i uvijek dao sam sve od sebe. Vrhunski sam sportaš i nisam želio dopustiti da me jedna temperatura uništi, pogotovo što posljednjih šest godina nisam imao problema sa zdravljem. Imali smo velike ambicije za taj Davis Cup. Ljubičiću i meni je bila želja ponoviti uspjeh iz 2005. godine. Pogotovo što je Ivanu ovo zadnja igračka sezona, a i obojica smo u TOP 10 svojom igrom oduševljavali navijače. Čak sam nakon Njemačke otputovao na turnir u Marseilles, no morao sam ga otkazati. Bez obzira na veliku volju, bolest je bila jača od mene. Srećom, brzo smo reagirali. Nismo gubili vrijeme i odmah smo zatražili liječničku pomoć. Nalazi srca su bili loši, jer je ono povezano s upalom grla. Nakon što su mi sada svi nalazi srca uredu, ispalo je da je dijagnoza mononukleoze sreća u nesreći.

- Jeste li osjetili strah kada vam je liječnik kazao da Vam srce nije u potpunosti zdravo?

- Naravno da mi nije bilo svejedno kada mi je liječnik saopćio da sam mogao komotno završiti s karijerom, da sam imao samo još jedan fizički napor. Neizvjesnost je bila gora što sam baš tada bio na ogromnom uzlasku u karijeri. Nakon paklenih priprema za sezonu bio sam u najboljoj formi. Ne bi bilo lako odbaciti 15 godina napornog ulaganja u sebe.

- Znate li kada biste se otprilike mogli vratiti treninzima?

- Ne znam, jer vrhunski sport ne dopušta sportašu spremnost od samo 80 posto. Na teren ću se vratiti kada budem potpuno izliječen. Uostalom nije mi niti važno kada ću početi, jer sada znam da ću se sigurno vratiti. Ima i gorih bolesti u životu. Ne dao Bog, većeg zla.

- Je li Vam radi bolesti trenutačno zamrznut status na ATP ljestvici?

- Status se zamrzava tek ako tenisač s terena izbiva šest mjeseci od zadnjeg odigranog meča do prvog. U tom slučaju s tim statusom može igrati samo devet turnira. Dakle, nema nekih velikih povlastica. Prije bolesti sam bio deveti, sada sam pao na 13. mjesto. No, o tome još ne razmišljam. Mlad sam i mnogo sam postigao za svoje godine. Bio sam sedmi na svijetu, osvojio Davis Cup i Svjetski kup u Dusseldorfu, a okitio sam se i olimpijskom medaljom. Ispred mene je velika igračka

budućnost. Uvjeren sam da ću se vratiti još bolji i spremniji. Velik broj vrhunskih sportaša je prebolilo mononukleozu. Među njima su i naši sportaši Nika Fleis i Zdeslav Vrdoljak s kojima sam se nedavno čuo. Javio sam se i Belgijanki Justine Henin trenutačno najboljoj igračici svijeta. Ona je radi iste bolesti prije tri godine sedam mjeseci izbivala s terena.

- Pretpostavljam da ste od svojih kolega primili mnogo riječi potpore?

- Ne bih želio nikoga izdvajati, ali od kada su mediji objavili da sam bolestan, redovito mi sa svih strana stižu poruke potpore i želje za brzo ozdravljenje. Bilo bi ih sigurno i više, no isključio sam mobitel. Ta potpora mi mnogo znači na putu ka ozdravljenju, jer sam shvatio da imam odlične odnose s mnogo ljudi. Ovim putem svima od srca zahvaljujem.

- Danas ste napunili 23 godine. Kako ćete proslaviti rođendan?

- Sada jedino mogu napraviti pidžama party, ali nisam taj tip. Doći će mi uži krug prijatelja, a prava fešta čeka nas kada potpuno ozdravim. Otići ćemo negdje u grad na večericu uz dobru dalmatinsku "pismu" i "spizu". Sretan sam što mi je nakon dugo vremena cijela obitelj na okupu u našem splitskom domu. Zato će mi ovaj rođendan biti još ljepši. Mi Ančići smo uvijek prisutni. Stariji brat, sestra i ja smo bili ili jesmo članovi hrvatske teniske reprezentacije. Vesela smo mi obitelj.

- Jeste li radi bolesti smršavili poneki kilogram?

- Ma, tko bi smršavio uz izvrsnu maminu kuhinju.