Uzbuđenja, tragedije i skandali u sportskoj 2007.

Još jedna bogata sportska godina je za nama, a 2007. bila je upravo to, ponudivši nam ono najbolje i najgore iz svijeta sporta.

Teško je nabrojati sve velike sportske događaje koje nam je ponudila 2007. godina, koja je ponudila sve ono najbolje i najgore iz svijeta sporta. Mi vam u sljedećem tekstu donosimo pregleda onih najbitnijh kojih je zaista bilo u izobilju. Od Svjetskih i Europskih prvenstava pa do legendarnih natjecanja kao što je America´s Cup.

Uzbuđenja i skandali u Formuli 1

Ovogodišnje izdanje Formule 1 bilo je sasvim sigurno jedno od najzanimljivijih u zadnjih desetak godina, ali isto tako možemo ga nazvati i jednim od najkontroverznijih. Cijela sezona očekivano je protekla u znaku McLaren Mercedesa i Ferrarija. Iako se očekivalo da će glavni favoriti za naslov prvaka biti Kimi Raikkonen i dvostruki svjetski prvak Fernando Alonso, u prvi plan, pomalo neočekivano, izbio je mladi Britanac Lewis Hamilton, vozač McLarena. Svi su znali da je Hamilton veliki talent, ali tako dominantne nastupe od njega je malo tko očekivao. Lewis je vozio bez ijedne greške, što je još impresivnije ako se uzme u obzir da mu je ovo bila prva sezona i da na većini staza nikada prije nije vozio. Ipak, sezona je počela sjajno za Kimija Raikkonena i Ferrari. Još se sezonu prije nagađalo da će upravo Finac biti nasljednik Michaela Schumachera u Ferrariju, a to se ove sezone i potvrdilo. Nakon bezbroj pehova koji su ga pratili dok je vozio za 'Srebrne strijele', Kimi je napokon došao u momčad koja ima minimalni broj kvarova na bolidu. Uz kvalitetan bolid i veliko Kimijevo umijeće, nije ni čudo da su ga mnogi prije početka vidjeli kao glavnog favorita.

Kalendar je bio malo izmijenjen i sadržavao je 17 utrka uz dva debitanta. Velike nagrade Turske i Kine našle su svoje mjesto u kalendaru, a vratila se – opet, i Velika nagrada Belgije. Prva utrka sezone bila je vožena u Australiji 18. ožujka, a prvi je ciljem prošao Kimi Raikkonen, najavljujući tako svoju sjajnu sezonu. McLarenov dvojac smjestio se na drugo i treće mjesto i tu se već moglo vidjeti da Lewis Hamilton nema namjeru biti samo promatrač i čovjek koji će eventualno pomagati Fernandu Alonsu. Veliku kvalitetu Hamilton pokazuje i na zahtjevnim ulicama Monte Carla, a prava euforija nastala je nakon Velike nagrade Kanade, na kojoj je Hamilton

ostvario prvu GP pobjedu. Još su ranije počele priče o tome kako će nam ova sezona donijeti najmlađeg svjetskog prvaka u povijesti, a sve je kulminiralo nakon pobjede u Kanadi. Formu iz Kanade prenio je i u Ameriku, gdje je pokorio Indianapolis i upisao drugu pobjedu u nizu.

Tu polako počinje i druga velika priča prošle sezone. Dolaskom u McLaren, Fernando Alonso je kao dvostruki svjetski prvak očekivao da će cijela momčad raditi za njega, uključujući i Hamiltona. Kada se to nije dogodilo, već je u prvi plan izbio mladi Britanac, kod Alonsa se počela pojavljivati velika nervoza, koja ga je u svakoj utrci tjerala na prilično mahnitu vožnju, često i na rubu regularnosti. Razvilo se veliko rivalstvo između McLarenova dvojca, a padale su i ružne riječi. Za to vrijeme, u Ferrariju nisu mogli biti zadovoljni rezultatima. Massa je osvojio više bodova od Kimija, a to nije nešto što su očekivali u redovima 'propetog konjića'. Kimi se vraća u velikom stilu, pobjedivši na dvije utrke u nizu.. Slavio je na Velikoj nagradi Francuske, a odmah nakon toga pobjeđuje i na Silverstoneu. Finac opet odustaje na Velikoj nagradi Europe, ovoga puta zbog problema s hidraulikom.

Trenutak kada je Kimi Raikkonen prošao posljednji put ciljnu ravninu u Interlagosu i postao novi prvak.

Velika nagrada Japana bila je kobna za Fernanda Alonsa. Španjolac je bio samo jedna od žrtava kaotične kišne utrke na stazi Fiji, gdje je najviše koncentracije imao Lewis Hamilton. Britanac je pobjedom došao do velike prednosti od 13 bodova ispred drugoplasiranog Alonsa. Činilo se da Hamilton s 13 bodova prednosti i dvije utrke do kraja jednostavno ne može izgubiti, ali Kimi Raikkonen nije se slagao s tim. Finac osvaja Veliku nagradu Kine, a pravi triler nastao je nakon odustajanja Lewisa Hamiltona zbog problema s desnom stražnjom gumom. Bila je to vrlo riskantna odluka u boksu McLarena jer s tako oštećenom gumom, svaki novi krug koji je odvozio Hamilton bio je veliki rizik, i za njega i za ostale vozače. Posljednja utrka sezone, ona u Brazilu, na stazi Interlagos, obećavala je dramu i neizvjesnost do samog kraja. Tako je i bilo. Lewis Hamilton našao se u problemima već na samom početku. Problemi su nastali već na samom startu, da bi u osmom krugu njegov McLaren neobjašnjivo usporio i omogućio većini vozača da prođe ispred Britanca, koji nije mogao vjerovati što mu se događa. Hamilton počinje letjeti po stazi, ali na kraju je uspio doletjeti samo do sedmog mjesta. Kimi Raikkonen mirno je odvozio utrku i došao do svoje šeste pobjede u sezoni i što je još važnije, do naslova svjetskog prvaka.

Nakon te utrke bilo je govora da će vozači BMW-Saubera biti kažnjeni zbog prehladnog goriva u bolidima, što bi, u slučaju da je do kazne došlo, ipak omogućilo Hamiltonu da postane svjetski prvak, pošto bi on tada napredovao do petog mjesta, a to bi mu bilo dovoljno da zadrži ukupnu prednost. To se ipak nije dogodilo i Kimi je postao 29. svjetski prvak sa samo jednim bodom prednosti ispred Lewisa Hamiltona i Fernanda Alonsa. Bila je to sezona koja je opet vratila veliki interes za Formulu 1, interes koji je polagano počeo nestajati zbog, budimo iskreni, ogromne dominacije Michaela Schumachera. Osim opet probuđene neizvjesnosti u utrkama, moramo spomenuti i BMW. Nick Heidfeld i Robert Kubica odvozili su sjajnu sezonu i ne treba čuditi ako se u 2008. netko od njih, a možda i obojica, uključe u utrku za naslov prvaka. Kao najveće razočaranje možemo istaknuti Hondu.

Prava je šteta da je ovako uzbudljiva sezona imala i svoju crnu stranu. Afera 'Stepneygate' uzdrmala je svjetski automobilistički svijet i bacila veliku sramotu na Formulu 1. Naime, Ferrari je

optužio McLaren kako su koristili podatke iz spisa, koje je zaposlenik Ferrarija Nigel Stepney, otkrio svom prijatelju Mikeu Coughlinu, inače zaposleniku McLarena. Čelnici McLarena tvrdili su da nisu imali nikakvih saznanja o postojanju tih dokumenta što se na kraju nije pokazalo istinitim. Kao epilog svega, McLaren je kažnjen rekordnim iznosom od 100 milijuna dolara te oduzimanjem dotad osvojenih bodova. Pričalo se dosta i o oduzimanju bodova vozačima, ali FIA je ipak odbacila tu mogućnost. Bez obzira na tu aferu, ovogodišnje natjecanje bilo je najuzbudljivije u zadnjih nekoliko godina i ukoliko sljedeća sezona ponudi samo dio uzbuđenja iz 2007. godine, onda nas očekuje još jedno veliko izdanje 'Oktanskog cirkusa'.

Još jedna uspješna godina za Federera

Roger Federer opet je godinu završio kao svjetski broj 1. Iako je Fedex opet dominirao ATP Tourom, izazova je bilo više nego ikad prije. Tu posebno mislimo na Davida Nalbandiana, koji je cijele sezone bio u sjeni, da bi se onda vratio jači nego ikad prije te osvojio dva Masters turnira, u Madridu i Parizu. Argentinac je tijekom svoje misije pobijedio sve najbolje tenisače svijeta, a od toga čak dva puta Federera i Nadala. Postao je tako tek treći igrač u zadnjih 13 godina, koji je na jednom turniru pobijedio tri najbolja igrača na svijetu. Međutim, porazi od Nalbandiana nisu previše uzdrmali Federera, koji je postao prvi igrač s četiri US Opena, te pet Wimbledona u nizu. Jedini je igrač koji je osvojio tri od četiri Grand Slama u tri različite godine, te jedini igrač koji je došao do sva četiri Grand Slam finala dvije godine zaredom. Probio je i prag od deset milijuna dolara, koliko je ove sezone osvojio od nagrada. Ostvario je skor 68-9, a prvo mjesto tablice drži već više od 200 tjedana, u čemu je također rekorder. Posebno ga može veseliti što je napokon pobijedio Rafaela Nadala na zemlji i prekinuo njegov niz od 81. pobjede u nizu. Bilo je to u finalu Hamburga, ali mu je Španjolac uzvratio na French Openu i tako opet ostavio Federera bez sva četiri Grand Slama, što mu je bio primarni cilj.

Nadal je tako i dalje zadržao status najboljeg zemljanog igrača, ali pokazuje sve veći napredak i na ostalim podlogama. Drugu je sezonu zaredom igrao finale Wimbledona, gdje je pošteno namučio Federera, koji je slavio nakon velike borbe u pet setova. Nadal je sezonu završio na drugom mjestu, ispred sjajnog Srbina Novaka Đokovića, koji je ove sezone bio glavni hit ATP Toura. Osvojio je Nole pet turnira te ostvario skor 68-19. Ravnopravno se uključio u bitku s Federerom i Nadalom, a tek je potkraj sezone upao u malu

novak đoković srpski tenisač

igračku krizu, vjerojatno iscrpljen od duge i naporne sezone. Najveći uspjeh sigurno je bilo osvajanje Mastersa u Torontu, gdje je uspio pobijediti i Nadala i Federera i Roddicka. Odlične sezone imali su Roddick i Davidenko, a moramo spomenuti i sve bolje Španjolce, prvenstveno Davida Ferrera, kojemu je kruna uspješne sezone bilo igranje finale Masters Cupa, gdje je ipak izgubio od velikog Švicarca.

Roddick je opet sezonu završio isfrustriran svojom nemoći protiv Federera, ali osim toga, bio je vrlo kompetentan. Davidenko je igrao dva Grand Slam četvrtfinala, ali puno više prašine digao je svojim navodnim namještanjem mečeva. To se prije svega odnosi na susret protiv Marina Čilića u Sankt Peterburgu, gdje je čak i kažnjen zbog nedovoljnog zalaganja na meču. Guilhermo Canas vratio se nakon odslužene suspenzije i dva puta u nizu pobijedio Federera, u Indian Wellsu i Miamiu. Za sam kraj pregleda teniske sezone, moramo spomenuti i našeg Ivu Karlovića, koji je postao tek četvrti igrač s preko 1000 postignutih as servisa u sezoni.

WTA protekao u znaku Justine Henin

Ako je ATP tour pripao Rogeru Federeru, onda je ženski dio Toura pripao Justine Henin. Omalena Belgijka silovitog udarca osvojila je deset turnira uključujući i dva Grand Slama, Roland Garros i US Open. Na US Openu pobijedila je obje sestre Williams i tako samo dokazala da je ovo njena sezona.

Kad smo već spomenuli sestre Williams, onda da kažemo kako je Serena Williams postala treća tenisačica s najnižim rankingom koja je osvojila jedan Grand Slam. Riječ je naravno o Australian Openu, koji je američka tenisačica suvereno osvojila. Njezina sestra Venus, također je ostvarila veliki comeback, osvojivši Wimbledon po četvrti put u karijeri. Samo još jedan dokaz da su sestre itekako konkurentne, samo kada im se da igrati. Venus je u finalu svladala Marion Bartoli, tenisačicu koja je na velikom putu do finala pobijedila i Justine Henin i Jelenu Janković.

Upravo je Janković jedna od tenisačica koja je obilježila 2007. godinu. Odigrala je Srpkinja najviše mečeva i zaradila svoje mjesto u samom vrhu poretka. Njezina sunarodnjakinja Ana Ivanović imala je jednako uspješnu sezonu. Igrala je finale Roland Garrosa, gdje je ipak morala potpisati kapitulaciju pred puno boljom Henin, ali u svakom slučaju sezona za pamćenje. Maria Sharapova imala je sezonu protkanu ozljedama pa su izostali i neki veći uspjesi, ali je sve naplatila na završnom turniru sezone u Madridu, kada je osvojila Masters

tenisačica, i to na prilično impresivan način. Najlošiju sezonu od vodećih imale su Amelie Mauresmo i Elena Dementieva, dok titula tragičarke sezone ide u ruke Svetlane Kuznjecove, koja je izgubila pet od šest finala u kojima je igrala. Tenisačica koja je najviše napredovala je Agnes Szavay. Mlada je Mađarica napredovala za čak 189 mjesta i pokazala da je velika nada.

Kim Clijsters povukla se iz svijeta profesionalnog tenisa, ali je WTA zato bogatiji za povratnicu Lindsey Davenport. Amerikanka se nakon rođenja djeteta vrlo uspješno vratila tenisu te je pobijedila u 13 od 14 nastupa i osvojila dva turnira. Najveću sramotu pretrpjela je još jedna povratnica, Martina Hingis, koja je priznala da je tijekom Wimbledona konzumirala kokain i tako pobijedila u izboru za skandal godine, barem kada je o ženskom tenisu riječ. U svakom slučaju, još jedna zanimljiva sezona i uopće ne sumnjamo da nas slična uzbuđenja očekuju i u 2008.

Krah favorita na Touru

Ovogodišnji Tour de France ponudio nam je ono najbolje i najgore iz svijeta biciklizma. Pod ovim najgore, mislimo na brojne doping skandale koji su prisutni svake godine, bez obzira što svi dobro znaju koliko su učestali doping testovi. Nekoliko velikih favorita zbog optužbi da su koristili doping, nije ni došlo na Tour, pa je kontroverza počela i prije samog natjecanja. Najpoznatija svjetska

alberto contador, tour de france

biciklistička utrka počela je 5. srpnja u Londonu i obuhvaćala 21. etapu diljem Francuske. Od samog početka vidjelo se tko su favoriti. Danac Michael Rasmussen nadao se da napokon može do naslova, a odlično je vozio i Kazahstanac Alexandre Vinkourov.

No, tada je počela žetva favorita. Prvi je pao Talijan Cristian Moreni, odmah nakon njega i Vinkourov. Njegov test napravljen nakon 13. etape bio je pozitivan i za njega je Tour bio gotov. Povukla se i njegova ekipa, što je novinarima dalo povoda da počnu pisati kako je Tour izgubio kredibilitet, te kako je možda bolje da se više niti ne održava. I tada je, kao 'točka na i', kažnjen i vodeći u ukupnom poretku, Michael Rasmussen. Kod njega doduše nisu pronađena nedovoljena sredstva, ali je Danac konstantno odbijao reći gdje trenira i tako se opirao doping testovima. Za pretpostaviti je kako je kriv, makar i dan danas tvrdi kako je nedužan. Ali okrenimo se malo i ljepšoj strani ovog sporta, a to su nadljudski napori biciklista te silna želja za pobjedom, zbog koje se zaboravlja i na bol i na umor, i koja vas tjera da date svoj maksimum. Najviše snage i koncentracije na kraju je pokazao Španjolac Alberto Contador, član Discoveryja. Contador je najveći dio posla obavio tijelom brdskih dionica, voženih po Alpama, ali ključnim se ipak pokazala zadnja dionica, kada je Španjolac uspio odbiti sve napade Cadella Evansa i Levia Leipheimera te zadržao svoju prednost i postao pobjednik Toura za 2007. godinu. Discovery Channel bio je najuspješnija momčad, osvojivši na kraju prvo, treće i osmo mjesto.

Rusija pokorila košarkašku Europu

Eurobasket nam je ponudio ono što smo svi i očekivali. Možda ne tako atraktivnu košarku, ali zato veliki broj super dramatičnih utakmica, koje su nerijetko odlučivane koševima sa zvukom sirene. Mnogi su prije samog početka kao najveće favorite vidjeli Španjolce, koji su ujedno bili i domaćini turnira, te reprezentaciju Litve, koja je već odavno izgradila svoje ime poslovično dobrim igrama i učestalim osvajanjem medalja. Obje te reprezentacije turnir su započele u velikom stilu. Španjolska je pretrpjela samo jedan poraz, onaj od Hrvatske, dok je Litva do četvrtfinala stigla sa osam pobjeda i niti jednim porazom. Tada, u jednoj dramatičnoj utakmici, Litva nailazi na najtežeg protivnika, koji to nije trebao biti. Hrvatska je imala veliku priliku pobijediti Litvu i tako prirediti veliku senzaciju, ali u samom finišu utakmice, Litavci ipak dolaze do pobjede i karte za polufinale. Tamo je Litva čekala boljeg iz susreta Rusije i Francuske, gdje je Rusija bez poteškoća svladala Parkera i društvo.

Na drugoj strani, Španjolska se brzo oporavila nakon poraza od Hrvata pa su nastavili redati pobjede. U četvrtfinalu pala je Njemačka, a u polufinalu Grčka. Rusija je u drugom polufinalnom susretu deklasirala Litvu i osigurala sebi nastup u velikom finalu, koje je sadržavalo više drame i preokreta od bilo kojeg Shakespearovog komada. Pobjednik se nije znao do posljednje sekunde utakmice. Španjolska je prokockala veliku prednost, a onda im je naturalizirani Amerikanac J.R.Holden zabio dvije sekunde prije kraja i doveo Ruse do toliko očekivanog zlata, prvog nakon 1985. godine i turnira u Njemačkoj. Šut za eventualni produžetak promašio je najbolji španjolski igrač Pau Gasol i bacio u očaj sve Španjolce koji su bili uvjereni u uspjeh njihove reprezentacije. Litva je osvojila brončano odličje i direktan plasman na Olimpijske igre u Šangaju, dok je Njemačka bila bolja od Hrvatske u borbi za

četvrto mjesto.

Nedugo nakon muškog Eurobasketa, u Italiji su snage odmjerile i najbolje ženske košarkaške reprezentacije. Cijeli turnir protekao je u dominaciji Ruskinja, koje su u finalu bile bolje od Španjolki, isto kao što je slučaj bio i kod muškaraca, samo u obrnutim ulogama. Ovdje su Ruskinje imale 21 poen prednosti, ali Španjolke treću četvrtinu dobivaju rezultatom 21-9 i vraćaju se u utakmicu. Ruskinje tada opet ubacuju u brzinu više i zadržavaju svoju prednost do kraja, prije svega zahvaljujući izvrsnoj Iloni Korstin. U borbi za treće mjesto, Bjelorusija je bila bolja od Litve, ali su i one nakon prednosti od 25 poena, na kraju spašavale živu glavu. Litva je stigla na samo četiri poena zaostatka, ali ostalo je premalo vremena za veliki preokret. Najkorisnija igračica turnira bila je Španjolka Amaya Valdemoro, koja je u finalu zabila 26 poena i skupila osam skokova.

Osaka ponudila svoje junake

Svjetsko atletsko prvenstvo održano u Osaki nije ponudilo nikakva veća iznenađenja. Najbolji atletičari i atletičarke svijeta svoju su dominaciju i ulogu favorita opravdale osvajanjem zlatnih medalja, dok su neki osvojili i više od jedne medalje. Najuspješnijim atletičarom možemo proglasiti

američkog sprintera Tysona Gaya, koji je pokorio Osaku osvojivši čak tri zlatne medalje. Slavio je na 100 metara, gdje je pobijedio i novog svjetskog rekordera Asafu Powella, na 200 metara, gdje je također pokazao veliku dominaciju, te kao član američke štafete na 4 x 100 metara. Osim Gaya, s više od jedne medalje okitio se i Bernard Lagat, Kenijac koji trči pod američkom zastavom. Lagat je iskoristio povlačenje Kenenise Bekelea s utrke na 5 000 metara i osvojio zlatnu medalju, a prvi je završio i na utrci na 1500 metara. Dva zlata za njega i mirne duše ga možemo svrstati rame uz rame s Gayom. Jeremy Wariner potukao je konkurenciju na 400 metara, dok je na 110 metara s preponama najbrži bio Kinez Xiang Liu. Amerikanci su slavili u obje štafetne utrke, a, pomalo očekivano, Kenijci su osvojili skoro sve u dugoprugaškim natjecanjima, uključujući i maraton. Moramo spomenuti i Romana Sebrlea, koji je napokon došao do zlata na svjetskom prvenstvu, makar je prije početka sam izjavio kako se ne osjeća baš spremnim.

I ženski dio natjecanja dao je svoje junakinje. Posebno nam je drago što je među njima i naša Blanka Vlašić, pobjednica u skoku u vis. Tirunesh Dibaba istrčala je jednu veliku utrku na 10 000 metara te osvojila zlatnu medalju, dok je rusko-kenijski dvoboj na 3000 metara pripao Ruskinjama, odnosno Jekaterini Volkovoj. Meseret Defar slavila je na 5000 metara, a Yusuf Jamal na 1500. Maria Mutola odustala je na 800 metara pa je pobjedu odnijela Kenijka Janeth Kepkosgei. Prava drama viđena je u utrci na 100 metara. Veronica Campbell i Lauryn Williams ciljem su prošle s identičnim vremenom, ali je nakon dugotrajnog mjerenja zlato ipak pripalo Campbell. Trećeplasirana Carmelita Jeter zaostala je samo jednu stotinku sekunde. Michele Perry bila je najbrža na 110 s preponama, a Jana Rawlinson na 400 metara.

Svjetska rekorderka Jelena Isinbajeva nije dopustila nikakva iznenađenja u skoku s motkom, a

malo iznenađenje priredila je Betty Heidler, koja je u bacanju kladiva slavila ispred Yipsi Moreno i ostalih velikih favoritkinja. Ivana Brkljačić zauzela je 11. poziciju. Karolina Kluft još jednom je dokazala da je najbolja sedmobojka svijeta i osvojila zlato, te tako nastavila svoj nepobjedivi niz koji traje još od 2002. godine. S dvije medalje okitila se Tatiana Lebedeva. Zlato je osvojila u skoku u dalj, a u troskoku se okitila srebrnom medaljom. Amerikanke su pobijedile u obje štafetne utrke.

Rukometaši su sudjelovali na 20. Svjetskom prvenstvu, ovoga puta održanom u Njemačkoj. Opet smo mogli uživati u sjajnom rukometu, koji je u svakoj jačoj utakmici nudio veliku neizvjesnost i obilje atraktivnih pogodaka i poteza. Najuspješnijima ipak su se pokazali domaćini, koji su na najbolji način iskoristili prednost domaćeg terena i kvalitetu svoje reprezentacije te osvojili svoje šesto zlatno odličje. U finalu su Nijemci bili uspješniji od otkrića turnira, reprezentacije Poljske, koja je do tog finala došla nakon pobjeda protiv Rusa i Danaca, u četvrtfinalu, odnosno polufinalu. Njemačka je bez većih poteškoća pobijedila umorne Poljake koji nisu ni sanjali da mogu do finala. Danska je nadjačala Francusku i osvojila brončano odličje, dok je Hrvatska osvojila peto mjesto.

Dominantne Austrijanke

Skijaška sezona po prvi je puta nakon 1987. godine dala pobjednika i pobjednicu mlađe od 25 godina. Axel Lund Svindal i Nicole Hosp osvojili su velike Kristalne globuse, Hosp nešto uvjerljivije od Svindala, ali to sada nije ni bitno.

Nicole Hosp na pobjedničkom se postolju našla 12 puta, isključivo kao prva ili druga skijašica na utrci, i to u četiri od pet disciplina. Svindal je svoj Kristalni globus osigurao tek u posljednjoj utrci, kada je na slalomu u Lenzerheideu za samo sedam stotinki sekunde izbjegao 16. poziciju koja bi ga ostavila bez konačnog trofeja. Norvežanin je odvozio najviše utrka od svih skijaša, njih čak 36, a samo tri utrke nije uspio završiti.

Samo da još spomenemo kako je ženski Skijaški kup u potpunosti pripao Austrijankama, koje su od mogućih 35 pobjeda odnijele njih čak 23.

Alinghi potukao konkurenciju

Održan je ove godine i legendarni America's Cup, najstariji sportski trofej, koji je po prvi puta održan u Europi. Poprište ovog velikog događaja, koji se održava svake četiri godine, bila je španjolska Valencia koja je u to doba godine bila u središtu pažnje svih sportskih medija. Impresivno zvuči brojka od pet i pol milijuna ljudi, koliko je pohodilo Valenciu kako bi sudjelovali na ovom velikom spektaklu. Akreditirano je bio 1800 novinara iz cijeloga svijeta, a spominje se promet od deset milijardi dolara. 

Nakon osvajanja America's Cupa 2003. godine u Aucklandu, švicarska momčad Alinghi i njezin vlasnik Ernesto Bertarelli odlučili su da će 32. izdanje trofeja starog 156 godina biti održano u

Valenciji. Bertarelli nije štedio novca ni vremena kako bi dodatno pojačao svoju posadu i obranio naslov. Dovedena su šestorica članova posade s Kiwia, ekipe s Novog Zelanda koja je 2000. godine obranila naslov, uključujući i skippera Brada Butterwortha, trostrukog osvajača ovog prestižnog trofeja. Alinghi je tako bio spreman za obranu naslova iz Aucklanda.

Na samom startu našlo se 12 skupocjenih jedrilica, u čijoj su izgradnji sudjelovali najveći nautički stručnjaci na svijetu, te najbolji svjetski dizajneri i proizvođači jedara i jarbola. Alinghi je pobijedio u prva tri plova, inače. America's Cup sastoji se od devet jedrenja. Preostalih 11 brodova kroz kvalifikacije je dalo jednog izazivača koji tada ima priliku izazvati Alinghi u borbi za America's Cup trofej. Tu čast imala je novozelandska posada Emirates. Alinghi pokazuje da sav utučeni novac nije bio uzaludan, te brani pobijedivši u pet od prvih sedam jedrenja. Najuzbudljiviji bio je sedmi plov, kada je Alinghi do potrebne pete pobjede došao samo sa sekundom prednosti. S obzirom da pobjednik America's Cupa osim časti stječe i pravo domaćinstva sljedećeg izdanja, Ernesto Bertarelli najavio je da će i 33. izdanje ovog velikog natjecanja biti održano u Valenciji, koja je ispunila sva njegova očekivanja.

Južna Afrika srušila engleski san

Svjetsko prvenstvo u ragbiju počelo je velikim iznenađenjem. Argentina je u prvoj utakmici pobijedila domaćine Francuze i tako najavila odličan turnir. Prvenstvo nije dobro počelo niti za

Engleze. Južna Afrika nanijela im je težak poraz u prvoj utakmici skupine, ali Englezi ipak pronalaze snage i vraćaju se pobjedom nad ozljedama desetkovanom reprezentacijom Samoe. Novi Zeland dominirao je skupinom C, čak i uz ozljedu najboljeg igrača Dana Cartera, za kojega se nije znalo hoće li biti spreman za četvrtfinale. Francuska je također uspjela izboriti četvrtfinale, isto kao i Argentina. U najboljoj utakmici turnira, Fiji je svladao Wales i tako osigurao prvo četvrtfinale u 20 godina. Škotska je pobijedila Italiju i osvojila skupinu D.

Četvrtfinala su nastavila nuditi iznenađenja. Engleska je teškom mukom svladala Australiju, dok je Francuska pobijedila favorizirani Novi Zeland. Argentina je nastavila s dobrim igrama pa su polufinale izborili pobjedom nad Škotskom. Južna Afika očekivano je bila bolja od Fijia. Englezi opet nude dramu. U jednoj neizvjesnoj utakmici pobjeđuju Francuze i pomalo neočekivano dolaze do finala, gdje ih je već čekala Južna Afrika, koja je bez problema riješila 'ubojice velikih', Argentinu. U finalu je izostalo drame, pošto su Južnoafrikanci bili prejaki za Engleze, koji su tako pretrpjeli drugi poraz na turniru i ostali bez toliko priželjkivanog zlata. Južnoj Africi ovo je bilo drugo zlato na Svjetskim prvenstvima.

Casey Stoner - novi kralj GP-a

Sve je više ljudi koji prepoznaju kvalitetu i napetost i u onim slabijim klasama Moto GP natjecanja. Tamo možda nema Rossija, Stonera ili Capirosija, ali zato ti dečki garantiraju pravi show program, i

tako iz tjedna u tjedan, iz utrke u utrku. Ne smijemo zaboraviti niti da su i najpoznatiji svjetski vozači prve korake napravili upravo u klasi do 125 kubika. Niti ova sezona nije razočarala. Dapače, bila je možda i najzanimljivija u zadnjih nekoliko godina. Veliku bitku vodili su momčadski kolege Gabor Talmacsi i Hector Faubel. Veći dio sezone s njima je priključak držao i Mattia Pasini, ali što je sezona više odmicala to je i Pasini ostvarivao sve lošije rezultate. Talmacsi je ipak postao svjetski prvak, sa samo pet bodova prednosti ispred Faubela. Japanac Koyoma završio je kao treći, dok je Pasini na kraju završio kao peti.

U klasi do 250 kubika, drugu je godinu zaredom naslov svjetskog prvaka osvojio Španjolac Jorge Lorenzo, pobijedivši pritom najvećeg rivala, Talijana Andrea Doviziosa.

Što se tiče kraljevske klase, nekad znane kao 500 kubika, a sada poznate pod imenom Moto GP, ona je u potpunosti protekla u znaku Caseyja Stonera, mladog Australca koji je pomeo zvučnu konkurenciju. Stoner je pobijedio u deset od 18 utrka i osvojio naslov prvaka sa 125 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Dania Pedrose i 126 bodova ispred velikog Valentina Rossia. Mladi Australac niti jednu utrku nije završio lošiji od šestog mjesta i njegov naslov ove je sezone i više nego zaslužen. Rukavica je bačena, a na Rossijevu društvu je da odgovore na izazov ili potpišu kapitulaciju pred novim kraljem Moto GP utrka.

Novi i stari prvaci

Moramo se osvrnuti i na sportske događaje preko bare. Počinjemo s Indianapolis Coltsima, koji su napokon opravdali ulogu favorita i osvojili Super Bowl. Put do velikog finala nije im bio nimalo lagan. Pali su Baltimore Ravensi i New England Patriotsi, ali obje utakmice bile su neizvjesne do samoga kraja. Finale AFC konferencije donijelo je veliki okršaj s New England Patriotsima. Iako se činilo da će Patriotsi opet onemogućiti Coltsima igranje u Super Bowlu, s tim se nije slagao najbolji

quarterback lige Payton Manning. Preuzeo je svu odgovornost na sebe i sjajnim posljednjim driveom doveo Coltse do velikog finala, gdje su ih već čekali Chicago Bearsi, koji su pokorili NFC konferenciju i nadali se da mogu i do samog kraja. Payton Manning i Coltsi nisu dopustili nikakva iznenađenja i napokon su došli do toliko priželjkivanog naslova.

San Antonio Spursi još su jednom pokazali da ipak imaju najbolju organizaciju i igru koja možda ne oduševljava gledatelje, ali itekako donosi rezultate. U velikom NBA finalu isprašili su Cleveland Cavalierse predvođene LeBronom Jamesom. Cavsi su sjajno igrali do finala, ali tamo su Spursi fantastičnom obranom zaustavili 'Kralja' Jamesa i osvojili svoj četvrti naslov od 1999. godine.

Anahaim Ducks osvojili su Stanley Cup pobjedom u finalu protiv Ottawa Senatorsa. Bila je to dominantna pobjeda Ducksa koji su tako došli do svog prvog Stanley Cupa. Možda su i izgubili riječ 'mighty' iz svog imena, ali igra nije izgubila na moći. Najkorisniji igrač finala bio je legendarni Scott Niedermayer.

Boston Red Soxi potvrdili su status najbolje momčadi MLB lige uvjerljivom pobjedom u World Seriesu nad najvećim iznenađenjem sezone Colorado Rockiesima. Iako su Rockiesi briljirali u doigravanju, Red Soxi nisu dopustili nikakva iznenađenja te su s laganih 4-0 u pobjedama došli do svog drugog naslova u tri godine. Uspjeh je još veći ako uzmemo u obzir da je Boston na onaj naslov iz 2005. morao čekati punih 87 godina, a sada im je to uspjelo dva puta u tri godine.

Tužan kraj prekrasne godine

Na samom kraju pregleda, sportom bogate, i uzbudljive 2007. godine, moramo spomenuti i veliku tragediju koja je pogodila svijet sporta. Bivši svjetski prvak u rallyju, Škot Colin McRae, poginuo je u padu helikoptera blizu obiteljske kuće u Lanarku. U padu je smrtno stradao i njegov petogodišnji sin te dvojica bliskih prijatelja. Koliko je McRae bio popularan, najbolje govori podatak da se na ulicama Lanarka okupilo 25000 ljudi, kako bi odali počast jednom od najvećih vozača rallyja u povijesti. Svijet je ostao bez velikog sportaša, ali njegovo ime nikad neće biti zaboravljeno.

Ostaje nam samo da poželimo podjednako uspješnu sportsku 2008. godinu, te da izrazimo želju za što manjim brojem skandala i tragedija, mada svi znamo da je to nemoguće, jer, to je sastavni dio sporta, i jedno bez drugoga ne ide.