VIDEO: Dan kad je stadion u Maksimiru gorio

Politička situacija u Jugoslaviji ocrtala se 13. svibnja 1990. bolje nego ikada prije, a svemu svoj je povijesni pečat dao Zvonimir Boban.

Navijački neredi nailaze na osudu kompletne javnosti, medija, sportskih i političkih institucija kad god da se dogode jer narušavaju idilu, sigurnost i sportsko ozračje. No, jedan navijački eksces na ovim prostorima ima drugačiju dimenziju i neće se lako naći osoba koja bi ga kritizirala. 

Razlozi su politički, naravno. Naime, utakmica Dinama i Crvene Zvezde, koja je 13. svibnja 1990. godine trebala biti odigrana, ali nikada nije, prikazala je na jednom mjestu političko stanje Jugoslavije u raspadu, odnosno problema zbog kojih su napetosti dosegle toliku razinu da je sve eskaliralo u ratni sukob.

VIDEO: Stravične scene tučnjave na Maksimiru

Gostovanje u Zagrebu bilo je omiljeno za navijače Zvezde, Delije, jer su u glavni grad Hrvatske dolazili pod posebnom zaštitom, što im je omogućavalo činiti praktički sve što su željeli. Ali, krajem 80-ih i na samom početku 90-ih situacija se promijenila, revolt diljem Hrvatske bio je nikad izraženiji, politika je krojila novu povijest, ljudi su osjećali kako nešto dolazi. I kako to već biva, prvo se sve prenijelo na sport.

Već od ranog jutra kobnog 13. svibnja Delije, predvođene Željkom Ražnatovićem - Arkanom, su razbijale gradom, a tadašnja milicija pratila ih je u stopu i tolerirala svaki njihov potez. Maltretirali su građane, sukobljavali se s navijačima Dinama, ali i Hajduka i Rijeke, diljem Zagreba. Mnogi svjedoci tih događaja tvrde da je sve bilo koordinirano iz vrha politike jer smatrali su da ako se dopuste neredi većeg intenziteta, milicija sve umiri silom, narod će se smiriti. Ali, ''balon'' je puknuo.

Popuštanje Delijama otišlo je predaleko i na maksimirskom jugu trgali su reklame, stolce, tukli omanji broj navijača Dinama, a milicija, koju je vodio šef osiguranja Miloš Dupalo, sve je mirno promatrala, iako su Zvonimir Boban, Josip Kuže i mnogi drugi igrači i djelatnici na terenu molili miliciju da nešto učini.

No, Zdenko Lugonjić, odgovoran za jugoistočni dio tribina odlučio je sve mirno promatrati, što je bio jasan znak kako je politika uplela u sve svoje prste jer nikada prije se toliki broj gostujućih navijača nije pustio na tribinu bez ikakva osiguranja, posebno u utakmicama visokog rizika kao što je bio taj.

Vladimir Faber dobio nagrade za batinanje Hrvata

Naravno, isprovocirani svim događajima grupa navijača (vjeruje se Armada) s istoka utrčala je na teren i počela trgati transparente navijača Zvezde. I tada je na scenu stupio mladić željan dokazivanja - Vladimir Faber, današnji ravnatelj hrvatske policije, koji se nikada nije jasno izjasnio o poprilično upitnim djelima tog kobnog dana.

Iako nije dobio naredbe nadređenih dao je svojim ljudima odriješene ruke, dopustio im da djeluju po volji, što su oni i učinili. Počelo je iživljavanje na svima koji su utrčavali na teren jer, kako su naveli tadašnji organi reda, htjeli su spriječiti sukobe većeg intenziteta. Pendreci, šake i noge bile su oružje milicije, a kamenje i razno improvizirano oružje bilo je u rukama navijača.

Među napadnutima bio je i Bobanov rođak Domagoj Majić kojega su milicajci brutalno pretukli palicama i nogama, od čega je mladić trajno obolio i danas je, koliko je poznato, invalid. Faber je pak dobio nagrade za hrabrost, zato što je u teškim uvjetima uspio spriječiti veći sukob.

Svjesni kakva je bila tadašnja milicija nisu se sukobili na način koji bi se sukobili da su znali kako je premalo osiguranja na terenu. U suprotnom bi kordon ispred južne tribine bio probijen i neredi bi bili mnogo većeg intenziteta. Zvonimir Boban bio je posebno iziritiran događajima.

VIDEO: Zvone Boban šokirao javnost udaranjem milicajca

Krenuo je braniti navijače, a kada ga je jedan od tadašnjih milicajaca udario pendrekom, Zvone mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh. Zbog toga je Boban kažnjen s devet mjeseci neigranja, a izbornik Ivica Osim nije ga vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiji.

Neredi navijača na utakmici Dinamo - Crvena Zvezda 13.05.1990. Photo Pixsell

Nije to bio nacionalistički čin, kako mnogo pokušavaju prikazati, već jednostavno čin na koji se mladi nogometaš odlučio zbog nepravde koja mu se događala pred očima. Što je jedan od najboljih hrvatskih igrača i ponovio nebrojeno puta. Tadašnji milicajac Refik Ahmetović koji je udario Bobana u razgovoru za Hrvatski radio otkrio je kako su ga kolege nagovarale da ubije Bobana.

- Kad sam se digao, tad su me moje kolege koje su bile blizu mene nagovarale da mu pucam u leđa. Da ga ubijem. Ja to nisam učinio. Nagovarali su me cijelo vrijeme dok je on tu bio na stazi. Njega je Kuže odveo prema svlačionici. Ja sam rekao ''Ako vi hoćete pucati, imate svoj pištolj i pucajte. Ja neću pucati'' - kazao je Ahmetović čiju je tonsku izjavu objavio Hrvatski radio.

Neredi na stadionu trajali su nešto manje od jednog sata, a potom su se prenijeli na ulice Zagreba i trajale do dugo u noć. Mediji su dan kasnije bili podijeljeni. Hrvatski su ustali protiv navijača Zvezde i milicije, prozivali su šefa osiguranja i njegove najbliže ljude, dok je ''srpska strana'' prozvala Hrvate za nacionalizam i izazivanje nereda kojima se ruši Jugoslavija.

Reklo bi se, standardna priča za ono vrijeme, bez obzira što su činjenice bile očite, čak i snimljene kamerom. No, iskrivljivanje stvarnosti više se nije moglo izvesti, situacija je otišla predaleko, a ubrzo počeo je i rat, u kojem su mnogi sudionici događaja s Maksimirskog stadiona i sami završili, ali se nisu nikada više vratili.