VIDEO: Eduardo: Oči su mi suzile kod oba pogotka - Nogomet - Sport

Kad sam zabio prvi gol nisam znao što radim, oduševljenje je bilo preveliko. Poljubio sam prsten i pao na koljena, rekao je Eduardo.

Eduardo da Silva učinio je nešto čudesno, u svom povratku na nogometne travnjake pokazao je kako ga ozljeda nije sputala mentalno. U Bukureštu je asistirao za pobjedu, a za Arsenal je postigao dva pogotka i stvorio niz prilika suigračima i sebi.

VIDEO: Eduardo: Oči su mi suzile kod oba pogotka

Utakmica protiv Cardiffa

Eduardo je otpočetka prijetio i pokazivao želju, a sve je oplemenio pogocima u 21. i 60. minuti susreta. Od ushićenja nije znao gdje bi, bila je to noć za pamćenje.

- Osjećaj je super, sretan sam i ovo mi je sigurno najbolji dan u životu. Nadam se kako ću nastaviti igrati na ovoj razini i pomoći klubu - rekao je za Arsenal TV naš reprezentativac i povratnik u dres topnika poslije utakmice.

Kod pogodaka imao je dva različita slavlja, ali u oba se primijetilo koliko je oduševljen i izvan sebe zbog uspjeha koji je ostvario. Čak se mogla vidjeti i suza u njegovu oku.

- Kad sam zabio prvi gol nisam znao što radim, oduševljenje je bilo preveliko, sve to je bilo iznenađenje koje nisam u potpunosti očekivao. Poljubio sam prsten i pao na koljena. To je bilo za moju obitelj, zato su mi i bile suzne oči - opisao je s oduševljenjem prvi pogodak Dudu.

Onaj sljedeći, iz jedanaesterca koji je sam iznudio, posvetio je kondicijskom treneru Tonyju Colbertu, čovjeku koji je bio uz njega cijelo vrijeme dok se oporavljao i dok je prolazio kroz najgore krize.

VIDEO/FOTO: Eduardo zabio dva u noći za pamćenje

Zahvalan sam navijačima, činili su me jačim u teškim trenucima, kako Arsenalovi tako i hrvatski.

Eduardo da Silva

- Tony mi je u ovih godinu dana bio poput drugog oca, cijelo vrijeme mog oporavka bio je uz mene i pružio mi je veliku i značajnu podršku. Njemu je, kao i svima uostalom u klubu, ovo bila posebna večer - izjavio je Eduardo.

Mentalna snaga koju posjeduje zadivila je svijet, 51 tjedan se oporavljao od strašne ozljede i vratio kao da ničega nije bilo. No, skroman kao i uvijek, svjestan je da ne bi uspio bez podrške obitelji, kluba i prijatelja, ali i navijača.

- Zahvalan sam navijačima, činili su me jačim u teškim trenucima, kako Arsenalovi tako i hrvatski. Pisma podrške stizala su svakodnevno i hvala im svima na tomu - napomenuo je hrvatski reprezentativac i naglasio kako mu je sada želja pomoći topnicima u osvajanju trofeja.