VIDEO: Majka bi me se odrekla da odem u Srbiju

Popularni Ćiro spremno se proglasio najboljim trenerom na svijetu, Fergusonu je poručio da je sretan što nije rođen u Travniku...

Miroslav Ćiro Blažević u Bosni i Hercegovini proživljava novu mladost, njegova popularnost ravna je onoj kada je osvajao naslov s Dinamom 1982. ili broncu s Hrvatskom 1998. Još mu samo nedostaje kvalificirati se na Svjetsko prvenstvo 2010. i to će biti to, Ćiro će se upisati u povijest.

Iako ima 74 godine, ni najmanje mu ne smeta život na dvije lokacije. Naime, u Sarajevu provodi najmanje dva dana u tjednu, a ostatak većinom u Zagrebu. Ljudi ga vole gdje god dođe, a svojim šarmom starije gospođe vrti oko malog prsta. To ga održava živim, reći će, a brzi ritam daje mu dodatnu snagu. Zato je sa zadovoljstvom prihvatio intervju za Javno i ispričao priču o Bosni i Hercegovini, ujedinjenju triju naroda i triju vjera, usporedbi najslavnijih nogometnih generacija te prokomentirao tračeve o odlasku u Srbiju.

Jeste li očekivali da će Vas tako prihvatiti u BiH i da ćete polučiti tako sjajne rezultate?

Nisam očekivao da ćemo polučiti rezultat koji nam je u ovom trenutku otvorio vrata za odlazak na Svjetsko prvenstvo, ali sam se jako trudio da dođem do njega. Ne vjerujem da bismo uspjeli napraviti što smo uspjeli da sam do ičega došao slučajno. Ali sreća je da imam ovakvu ekipu, jer uvijek su igrači presudni hoćeš li uspjeti realizirati željeno ili ne. Skočili smo za 40 mjesta na Fifinoj ljestvici! To je dokaz da se nešto pokrenulo i da nešto imamo.

Možete li otkriti tajnu kako ste postigli sve to s reprezentacijom BiH?

Ovo je poruka za sve koji ignoriraju činjenicu da je znanje najbitnije. U toku sam unatoč dobi. Čini mi se da sam 'avangard', moji igrači igraju moderno, imam metodiku rada. A kada sam želio biti izbornik Hrvatske prije nekoliko godina, Marković je uveo starosne granice, a on je stariji od mene! Pogledajte Aragonesa, izgleda kao da mi je otac, ima godina kao ja, a bio je prvak Europe sa Španjolskom.

Kada ste odlazili, govorili su da ste 'gotovi' i kako više nema šanse da išta postignete. Zašto je takav odnos prema Vama?

Stanoviti ljudi žele moj kraj jer ja znam njihov početak! Ne ustručavam se ukazati sve ono što mi se čini anomalijom i neki bi htjeli da se maknem sa scene zbog njihova početka. A njihov je početak problematičan, za razliku od mog. Ja sam počeo u Švicarskoj, ja nisam ratni profiter. Ali ne mislim tu na nikoga konkretno, ni na kakva imena.

Pustimo njih! Trenerski posao gura me dalje jer sam uvjeren da sam najbolji trener. Nitko nije bolji! Da sam imao ovu pamet, bio bih prvak Europe i prvak svijeta. Znam da sam iskustvom došao do nekih saznanja koja mi daju za pravo da kažem kako sam najbolji trener. Koliko god ovo bilo neukusno, ja tako mislim.

Znači li to da nećete završiti trenersku karijeru ni nakon BiH?

Bilo bi to pretenciozno. Ne smije čovjek zanemariti dob u kojoj je. Bojim se i najmanjeg bola. Ako me nešto zaboli, odmah bih rekao - gotov sam. Srećom, nemam još takvih problema. Igrači to osjete i prate me, a to je ogroman uspjeh svakog trenera. Imamo odnos uz puno detalja, a jedan je od njih da oni vide da je to što radimo za njihov progres.

Što kažete na priče kako ste spojili tri naroda i tri vjere?

Ne mogu se pohvaliti da sam ih spojio, ali ja ljude mirim i to je Božja privilegija, miriti ljude. Ima jedna anegdota. Na golu sam našao Srbina Nemanju i u Zenici, gdje je većinom muslimanska publika, vikalo se 'Nemanja, Nemanja'. To je pobjeda! Međutim, imam dosta problema s jednim dijelom srpskog stanovništva i sa svojim Hercegovcima. Znali su se, kad bih prije došao, ponašati kao da je Tuđman došao, a sad mi viču 'pederu' i 'izdajico'. Ne znam kako da ih uvjerim da je to njihova reprezentacija. Nadam se da će naša mladost to shvatiti u skoro vrijeme kako bi nam bilo bolje. Ali, sve ovisi o rezultatima jer uvijek se priklanjamo pobjednicima. Ako nisi pobjednik, onda si peder.

Bili ste pobjednik mnogo puta, možete li izdvojiti koji Vam je od svih uspjeha bio najdraži?

Vežu me lijepe uspomene uz 1998. godinu i treće mjesto, ali moj najveći uspjeh bila je 1982. To je bila nacionalna pobjeda. Bio sam lider, to mi je davao jednu važnost. Volim ljude i ne pravim razliku, ali ja sam Hrvat, a u to je vrijeme Dinamo bio mogućnost da se jedan hrvatski naboj manifestira malo drugačije. Znate, u to vrijeme on je bio dosta gušen. To je moja najuspješnija godina.

Nepopravljivi ste optimist, mislite li da biste mogli biti prvi u skupini s BiH?

Dok je teoretske mogućnosti, do tad se treba nadati. Postoji mogućnost da budemo prvi, ali istini za volju, ne ovisi to o nama. Belgija mora pobijediti Španjolsku da bismo dobili priliku. Sretan sam i s drugim mjestom, imamo igrače za to, ali nikoga ne bih izdvajao, svi imaju isti tretman, iako Ibišević, Džeko i Misimović imaju status zvijezde i uistinu su igrači koji su najviši nivo. Oni su moji veliki aduti.

Drugo mjesto u skupini značilo bi dodatne kvalifikacije, a tamo biste se mogli naći s Hrvatskom.

Pobožan sam čovjek i molim se Bogu. Nadam se da me neće kazniti da se nađem sa svojom reprezentacijom. Ja, koji sam vodio osam godina tu reprezentaciju, da sada budem protiv njih... Ne smijem ni pomisliti na to!

Kada pričamo o Hrvatskoj, što kažete na Dinamove titule, jesu li Vas iznenadile?

Očekivao sam da će Hajduk osvojiti titulu. Dinamovac sam od najranije mladosti, ali priželjkivao sam da Hajduk bude prvi zbog Dinamove dominacije posljednjih godina. Poznajem mentalitet Hajdukovih navijača i želio sam da se i oni napokon raduju. Ali, nedostajalo im je malo, a to malo uvijek je presudno.

Vjerujete li u priče o namještanju?

Ne vjerujem jer to mi se čini apsurdno, a mi smo skloni napraviti kombinacije. Hajduk je imao šansu, nije smio dopustiti da ga Varteks pobijedi u Splitu. Ni na kraj mi pameti nije bilo da će se to dogoditi, ali u nogometu je dovoljno malo se opustiti. Evo, i Dinamo se sa Zagrebom opustio i izgubio, ali to je nogomet, ne možeš nikada biti sasvim siguran. Kada si najsigurniji, to je najopasnije.

Govori se da biste bili popularniji od Alexa Fergusona da ste rođeni u Engleskoj.

Da se Ferguson rodio u Travniku, otišao bi do Turbeta, što je sedam kilometara od Travnika! Moj je put bio uistinu težak tako da, ako bih trebao ići ispočetka, sigurno da ne bih jer je to bio jedan trnovit put.

Da bi Vaš put bio upotpunjen, govori se da biste trebali preuzeti reprezentaciju Srbije ili klupu Crvene zvezde. Ima li istine u tome?

To je priča, nemam protiv njih ništa, ali da bih ja vodio Zvezdu ili Srbiju... to je apsurd! U svom životu imam jednu osobu koja me vodi, a to je moja majka. Moja dva brata, njena dva sina, poginula su sa 17 godina kao ustaše, gledao sam je kako umire od tuge. Pa odrekla bi me se da budem trener Zvezde ili Srbije. To su naše hrvatske podvale, neka bude sram one koji su to plasirali, više ne znaju kako da me miniraju! Nikada nije bilo ni jedan posto mogućnosti da postanem njihov trener. Protiv sam i regionalne lige, a da idem u Zvezdu - nikada!

Kada spominjete regionalnu ligu, što kažete na Ligu 16 koju je 'progurao' Igor Štimac?

Za nju sam, ma koliko god da će se moj kum Mamić ljutiti na to. Ovdje je mnogo talenata i kroz tu će se ligu oni manifestirati. To je odlična stvar za budućnost našeg nogometa.