Vratar talijanske reprezentacije, Volarević, kod kuće ne konkurira od 2008.

Hrvatski su vaterpolski vratari očito na cijeni. Osim Josipa Pavića na vratima naše reprezentacije, tu delikatnu ulogu imaju i Dalibor Perčinić u Makedoniji te Goran Volarević u Italiji. I dok je Perčinićeva misija starijeg datuma, ulazak 34-godišnjeg Rovinjanina Volarevića u talijansku reprezentaciju za EP u Eindhovenu bilo je svojevrsno iznenađenje.

- I za mene je to bilo iznenađenje. Ali kada me Campagna prije nekoliko mjeseci, zbog ozljede Tempestija, pitao želim li se angažirati, nisam dvojio. Normalno je da kad vas svjetski prvak pozove, taj poziv objeručke prihvatite. Pogotovu zato što sam znao da je moja misija u hrvatskoj reprezentaciji bila okončana - objašnjava Volarević, član talijanskog doprvaka Savone. 

Preduvjet za ulazak u Settebello bilo je talijansko državljanstvo. Otkad imate talijansku putovnicu i kako ste je stekli?

- Šestu sam godinu već u Italiji, a talijansku putovnicu dobio sam prije tri godine na osnovi podrijetla mog djeda po majci.

Što nakon vaterpolske karijere, iako se vas vratare to treba obazrivo pitati jer Čigir, eto, brani i u 34. godini?

- Ne razmišljam još o kraju karijere, ali ako se to i dogodi, neću biti nesretan. S jednim sam se prijateljem u Rijeci već počeo baviti gradnjom niskoenergetskih kuća. Nemam za čime žaliti, prošao sam puno toga i u Jugu i u hrvatskoj reprezentaciji. Posebno se ponosim godinama provedenim u Jugu, osvojili smo puno toga.

Da podsjetimo, Volarević je s Jugom dvaput osvojio Kup prvaka, zatim Superkup, pet naslova hrvatskog prvaka i isto toliko trofeja u kupu. S reprezentacijom se okitio europskim srebrom u Kranju 2003. Bio je i na širem Rudićevu popisu za Melbourne 2007.

- Bio sam na pripremama i otpao u posljednji tren. Poslije me Rudić zvao na još neka okupljanja, ali u principu od 2008. više nisam kandidirao za hrvatsku reprezentaciju.

Što kažete na hrvatske nastupe u Eindhovenu? Jeste li razgovarali s našim igračima o tome? Ipak ste u istom hotelu.

- Sretali smo se i pozdravljali, ali nismo baš puno razgovarali. Oni su imali jutarnje, a mi večernje termine. Inače sam sa svima dobar jer sam sa svima igrao. Na početku su igrali dobro, a poslije ih je zahvatila nervoza, ne znam čemu to. Šteta, jer je Hrvatska posljednjih godina imala i kontinuitet rezultata i igara. Dogode se tako, jedna ili dvije pogreške, nepromišljene, i uslijedi kazna, jer ovdje su vrhunske reprezentacije.