Za žensku vaterpolo reprezentaciju igrat će profesorica književnosti

Za hrvatsku žensku vaterpolsku reprezentaciju na Europskom prvenstvu igrat će i 23-godišnja Blaise Staničić, koja dolazi iz Marylanda u SAD-u. Upravo je vaterpolo razlog njezina dolaska u Hrvatsku, njime je zapravo obiteljski "zaražena". Otac Mladen igrao je u Jugu, a majka Mirjana, podrijetlom iz Zadra, njezina je strastvena navijačica.

Otac Mladen trener

– U SAD-u sam završila književnost, no prevagnula je ljubav prema vaterpolu. Htjela sam igrati, a u SAD-u nemamo klubove. Osim toga, ovdje imamo žensku reprezentaciju, što me još više privuklo. Živim u Zagrebu, a u Hrvatsku sam došla u rujnu 2009. i prošle sezone igrala za Mladost – kazala je Blaise Staničić.

Kaže da joj je super igrati za Hrvatsku. A vaterpolo je za nju zapravo "prirodno stanje", jer plivati je naučila sa šest godina, a već s devet počela se njime baviti.

– Moj je otac vaterpolski trener pa je to bilo logično. I on i mama uvijek su na mojim utakmicama. Brata Maru, pak, vaterpolo ne zanima. Mnogi kažu da je ovo za djevojke grub sport, ali ja ne mislim tako. Ne možemo igrati pojedinačno, mi smo tim, zajedno smo u obrani, u napadu, tu ima grubosti, ali uz ljubav prema vaterpolu ništa nije teško i sve se može podnijeti. Istina, prijateljima je malo čudno što igram vaterpolo. Pitaju se kako izdržim taj tempo, ali tu su roditelji koji me apsolutno podržavaju – kaže Blaise koja planira aktivno nastaviti s igranjem, a u budućnosti, tko zna, možda će, kaže, biti trenerica po uzoru na oca.

– Svakako ću početi tražiti posao, možda ću biti i učiteljica, tko zna – veli Blaise.

U SAD-u sam završila književnost, no prevagnula je ljubav prema vaterpolu. Htjela sam igrati, a u SAD-u nemamo klubove. Osim toga, ovdje imamo žensku reprezentaciju, što me još više privuklo. Živim u Zagrebu, a u Hrvatsku sam došla u rujnu 2009. i prošle sezone igrala za Mladost – kazala je Blaise Staničić

Svakodnevno skuplja dojmove jer je, kaže, život u SAD-u i Hrvatskoj posve različit.

Nedostaju mi dućani

– Najviše mi nedostaje obitelj, prijatelji iz SAD-a, ali ovdje sam stekla nove, osobito u klubu i reprezentaciji. Svi mi žele pomoći u igri, kada zapnem i u komunikaciji. I da, nedostaju mi dućani, koji u SAD-u rade 24 sata – kaže Blaise.

Svoju će nostalgiju "nahraniti" odmah poslije EP-a, kada planira otići u SAD, gdje nije bila, dodaje, od siječnja. Planova je mnogo, ne zna hoće li iduće sezone u potragu za poslom u Hrvatskoj ili SAD-u, ali sada je, kaže Blaise uz osmijeh, najvažniji EP.