BiH baza Al-Qaide, a Alija prijatelj Osame

Međunarodni islamski militanti htjeli su iz BiH kao baze širiti džihad, no ona je, prema nekima, postala samo privremeno okupljalište.

Malo se zna o akcijama islamističkih ekstremista u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata protiv srpskog agresora. Al-Qaida je, naime, pomagala u transportu bosanskohercegovačkih snaga, te su se mudžahedini sabrani diljem islamskog svijeta borili uz muslimane iz BiH od 1992. do 1995. godine.

Kako navode neki autori, Vlada BiH je također bila usko povezana s Al-Qaidom, a Alija Izetbegović, nagađa se, bio je osobni prijatelj i saveznik Osame bin Ladena, s kojim je dijelio i ideologiju.

Također, oni koji su pisali literaturu o događanjima u BiH za vrijeme rata, nagađali su i o ulozi Bosne i Hercegovine kao prijelazne točke islamističkih ekstremista, preko koje je džihad prenesen u Europu. Neki pretpostavljaju kako je i planiranje napada na Svjetski trgovački centar 11. rujna 2001. većinom obavljeno u BiH.

Jedan od istaknutijih autora koji su se osvrnuli na tematiku prisutnosti islamista u BiH Evan Kohlmann, također i savjetnik američke vlade i FBI-a, nije se toliko obazirao na političku situaciju za vrijeme rata u Bosni u svom djelu "Al-Qaidin džihad u Europi", već je rat gledao kao instrument uključenja Al-Qaide u europsku sigurnosnu jednadžbu. Kohlmann ističe kako je glavna namjera Al-Qaide u Bosni bilo to da pomaganjem u ratu steknu dovoljno podrške za upotrebu zemlje kao baze za šire djelovanje u sklopu džihada.

BiH mudžahedine željela samo za borbe, ne zauvijek

Tvrdi i kako SAD ipak nije pomagao u transportu muslimanskih boraca u BiH, kako bi pomogli u suzbijanju agresora, jer su bosanki muslimani ionako, možda malo nelogično, na Ameriku gledali kao na prijatelja Srbije. To je spriječilo da BiH zaživi kao baza za daljnja djelovanja, tvrdi Kohlmann. Dapače, tome su pomogli i, što je rat više odmicao, zaoštreni odnosi između Vlade i mudžahedina, kako su se njihovi ciljevi počeli pri kraju rata razilaziti.

Bosanskohercegovačke su vlasti navodno islamiste željele samo zbog njihovog iskustva u borbama, a ne kako bi se pridružili međunarodnom džihadu.

Unatoč tomu, Kohlmann navodi kako je BiH ipak poslužila kao ključno mjesto sastanka za islamiste iz svih dijelova svijeta. Tu su se mogli naći na relativno nezaštićenom i neutralnom teritoriju te planirati daljnje akcije, ako već zemlja nije postala trajna baza za militantne muslimane.

O navodima koje je iznio Kohlmann ekstenzivno je pisao i bosanskohercegovački stručnjak za terorizam Dževad Galijašević. No kako je riječ o lokalnom stručnjaku, puno više uronjenom u život BiH, Galijašević u svojim djelima navodi čak i imena i prezimena osoba odgovornih za "pretvaranje BiH u bazu terorista".

Prvu su jedinicu mudžahedina u BiH, tvrdi Galijašević, formirali Haris Silajdžić i Irfan Ljevaković. Nadalje, stručnjak tvrdi da su za dolazak mudžahedina u BiH postojala dva razloga. Prvi je bio ''uništenje multietničkog karaktera Armije Republike BiH'', koja se borila za cjelovitu Bosnu, a drugi je bio predočenje rata u BiH kao rata nacija, odnosno rata između religija, što bi se znatno odrazilo na preustroj države nakon rata.