Demokrati stvaraju dug i režu poreze, republikanci rade obrnuto

Kad je posrijedi budućnost, ekonomski analitičari sada prognoziraju rast državnog duga tijekom vlasti Baracka Obame.

Približavanje parlamentarnih izbora u SAD-u nije samo političko nego i ekonomsko raskrižje; ulog su glavna gospodarska pitanja koja jako ovise o tome sjede li u vladajućim strukturama demokrati ili republikanci. Na raspolaganju je 435 mjesta u Zastupničkom domu i 34 od ukupno 100 mjesta u Senatu. Koliko je o njihovoj raspodjeli u povijesti ovisilo gospodarstvo?   

Državni dug izražen kao udio u BDP-u uglavnom se smanjivao ili stagnirao pod republikancima u Kongresu i Senatu, a rastao je pod demokratima. Iznimka su 60. i 70. godine. Također, vrhunce je imao za vladavine triju demokratskih predsjednika: Roosevelta, Clintona i Obame, no rastao je i za vladavine republikanaca Reagana i oba Busha. 

Porezi probili plafon

Kad je posrijedi budućnost, analitičari sada prognoziraju daljnji rast državnog duga tijekom Obamine vlasti, no i znatno usporavanje poslije 2012. godine. Statistike upozoravaju na suprotan trend kad je posrijedi savezni porez: on pada kad u Senatu i Kongresu vladaju demokrati i raste kad prevlast imaju republikanci. No premda Business Insider donosi studiju koja potvrđuje tu međuovisnost, situacija se može postaviti i drukčije; dok savezni porez pada u posljednjih 20 godina, ostali porezi, kao što su porez na vlasništvo, državni i lokalni porez – probili su plafon.

Za malo više od dva mjeseca isteći će smanjenje poreza izglasano 2001. i 2003. Kongres trenutačno ne poduzima ništa u vezi s tim, a prava odluka past će očito na dan izbora. Smanjenje poreza u ranim 80-im podudarilo se s ubrzanim rastom državnog duga u protekla tri desetljeća. 

Udio državnog duga u BDP-u, jednako kao i osobne porezne stope, rasli su tijekom 1. i 2. svjetskog rata i Velike depresije, a rapidno se smanjivali sljedećih 28 godina, s minimumom od 30 posto 1982. Nakon toga, više se nego udvostručio, sa 31,9 na 67,1% u 1995.

Dug određuje poreze

Sljedećih šest godina pada na 56,5 posto, a ponovni rast rezultat je više čimbenika: terorističkog napada 11. rujna, sloma u Silicijskoj dolini i ratova u Afganistanu i Iraku. Dramatično je ubrzan u financijskoj krizi, kada dolazi do najviše razine još od Velike depresije. Smanjenje državnog duga tijekom 35 godina omogućilo je i niži porez 1964. godine.

Sad se čeka hoće li ponovno državni dug biti čimbenik u određivanju budućeg smjera poreznih stopa.