Deset sočnih ili prešućivanih anegdota iz misije Apolla 11

Uz naš izbor od deset manje poznatih caka iz misije Apolla 11 donosimo i manje poznate ili gotovo nepoznate fotografije.

1. Imali su podočnjake

Program misije predviđao je petosatni drijemež u orbiti oko Mjeseca prije manevra spuštanja. Kontrola misije trebala je astronaute probuditi rano u jutro po njihovom biološkom satu. Ništa od sna. Posada nije mogla zaspati i sve se vrijeme pripremala za spuštanje.

2. Izravni prijenos bio je zapravo prijenos kamere uperene u ekran

Prvo spuštanje i izlazak astronauta za prijenos žive slike koristio je radioamaterski format "slow scan TV". To je tip televizijske slike koja se propušta kroz uski kanal rezerviran samo za zvuk. Ta slika nije bila kvalitetom zadovoljavala standarde TV slike, a i tehnički se signal nije mogao pustiti izravno u mrežu, pa je u australskom radioteleskopu Parkes, koji je primao signal spuštanja na Mjesec, standardna televizijska kamera uperena u ekran koji je prikazivao izvornu SSTV sliku. Slika koju je gledalo 600 milijuna ljudi bila je, dakako, vrlo loše kvalitete, mnogo gore od samog amaterskog signala.

3. NASA je izgubila trake originalnog TV signala s Mjeseca

Photo javno165

Iako su snimke povijesnoga prijenosa zabilježene bezbroj puta, a te jedine dostupne pojavjivale su se i u najambicioznijim dokumentarcima, snimke izvornog SSTV signala s Mjeseca u Nasi su greškom na vrpcama na kojima je materijal stajao snimljen "pregažen" drugim sadržajem. Nasa je priznala grešku o prebisanim trakama, što je još više pridonijelo mitu "oni tamo nikada nisu bili". Srećom, 2008. godine u Australiji su u stanici za praćenje Honeysuckle otkrivene vrpce s ondje načinjenom rezervnom snimkom. Tvrtka Lowry Digital je SSTV signal uspješno prebacila na moderne medije i snimke restaurirala u posljednji trenutak uoči lanjske proslave 40. obljetnice.

4. Otvor za izlaz bio je pretijesan

"Ruksak" Neala Armstronga s kompletom za održavanje života i astronautom u kabastom skafanderu bili su preveliki za otvor u Mjesečevu modulu (LEM) iz kojega je trebao izaći. I Armstrong i Edwin Buzz Aldrin morali su ga stiskati da ga protjeraju kroz otvor. Pri ulasku i izlasku iz LEM-a kroz taj otvor zabilježen je najviši puls u oba astronauta - brži od 180 otkucaja u minuti! "Ruksak" je za sljedeće misije redizajniran.

5. Sovjeti su se spustili prije

Sovjetski bespilotnii svemirski brod Luna 15 počeo se spuštati na Mjesec nekoliko sati prije posade Apolla 11. Bio je to vrhunac propagandnoga rata, njegova posljednja bitka. No on je ubrzo i završio. Rusi su Amerikancima čak najavili svoj "vozni red" da ne bi slučajno došlo do sudara. U jednome su trenutku Britanci iz radioteleskopa Jodrell Bank, koji je u tom trenutku održavao vezu s Apollom, obavijestili Nasu da Luna 15 iznenada mijenja putanju i upućuje se prema Moru spokoja, upravo ondje gdje se trebao spustiti Apollo 11! Ta je pojedinost otkrivena prilikom preslušavanja gotovo zaboravljenih britanskih audio zapisa u povodu 40 godina od spuštanja Apolla. Amerikance je osobno zvao šef radioteleskopa Benard Lovell, po kojemu je 1987. godine taj opservatorij dobio. Kriza je završila sama od sebe: Luna 15 se pri spuštanju razbila daleko od Apolla. Da su se spustili, rusi bi gledali prijenos spuštanja Apolla s kamere na Luni 15!

6. Armstrong se žurio

Kako je vrijeme istjecalo, kontrola misije je kodiranom porukom upozorila Armstronga da su mu tjelesne funkcije previsoke, da bi se morao kretati sporije i zbog toga skratiti boravak na površini Mjeseca. Unatoč tome, puls, tjelesna temperatura i znojenje bilo je na nižoj razini (osim pri izlasku i povratku kroz otvor) od vrijednosti koje su liječnici očekivali, pa su astronautima na kraju dopustili 15 dopunskih minuta boravka na Mjesecu.

7. Aldrinova improvizacija spasila živote

Photo javno165

Krećući se po kabini Edwin Buzz Aldrin je nehotično polomio sklopku kojom se pokretao glavni motor za povratak s Mjeseca. Mora da se preznojio kad je to shvatio, jer su zbog toga kvara njih dvojica mogli ostati bespomoćno nasukani na Mjesecu. Srećom, Aldrin je uspio aktivirati motor tako da je sklopku pokrenuo vrškom kemijske olovke! Nije bilo drugoga načina da se lansiraju s Mjeseca!

8. Umalo zaboravili ostaviti suvenire

Ekspedicija je na Mjesec ponijela mnogo suvenira da ih ondje ostavi. Bila je to gravirana pločica s prigodnim svečanim tekstom, izjavom dobre volje s potpisima predsjednika Eisenhowera, Kennedyja, Johnsona i Nixona, pričvršćena za nogu LEM-a. Od letećih predmeta nosili su zlatnu repliku maslinove grančice u vrećici s drugočime. Ponijeli su i poruke vođa 73 zemlje svijeta, popise vođa Kongresa SAD-a i članova četiriju odbora Kongresa i Senata koji su zaslužni što su odobrene i financirane ekspedicije na Mjesec. U vrećici su bile i memorijalne medalje koje su Sovjeti izdali u povodu pogibija Jurija Gagarina i Vladimira Komarova. Armstrong je već bio na ljestvama kad se sjetio te vrećice s memorabilijama i podsjetio je Aldrina da ih još nosi u vanjskom džepu na rukavu. Bez velikih ceremonija Aldrin je vrećicu odbacio prije penjanja uz ljestve.

9. Desetogodišnjak spasio puknutu vezu

U vrijeme povratka na Zemlju na vezi s astronautima je bila postaja za praćenje u bazi na otoku Guamu. Instrumenti su u jednom trenutku zatajili, pa je veza izgubljena. Kvar se dogodio u iznimno nezgodnom trenutku, a popraviti ga moglo se samo ako bi se dohvatilo iznimno nezgodno mjesto. Posadu je spasio desetogodišnji sin jednoga od zaposlenih na Gumamu - Greg Force - kojega je otac doveo da s njime prati povratak astronauta. Njegova ruka je bila jedina dovoljno mala da se provuče do dijela kojega je trebalo popraviti.

10. Zastava je otpuhana

Kako su u kapsuli LEM-a za povratak Eagle upalili motore, tako je mlaz iz njih otpuhao zastavu zabodenu u Mjesečevo tlo. Aldrin je vidio i gdje se zaustavila. Sve ostale misije Apolla zabijale su zastave barem 30 metara od LEM-a. Manje je poznato da su astronauti na Mjesec ponijeli i zastavu Vatikana, te su je i vratili na Zemlju, a sada se zajedno s kamenčićem s Mjeseca čuva u Vatikanskom muzeju.