"Einstein, ludilo i rat protiv droge"

Kolumnist Reutersa, Bernd Debusmann, osvrnuo se na neuspjeh američke politike protiv lakih droga i istaknuo blagodati njihove legalizacije.

Albert Einstein definirao je ludilo kao stalno ponavljanje iste radnje i očekivanje različitih rezultata. Njegova definicija odgovara američkom ratu protiv droga, četiri desetljeća dugoj ''besplodnoj'' vježbi na koju je potrošeno više milijardi dolara.

Rat protiv droga pomogao je preokrenuti Sjedinjene Države u zemlju s najvećom zatvorskom populacijom na svijetu. (Statistika vrijedna bilješke: Sjedinjene Države čine 5 posto svjetske populacije te otprilike 25 posto svjetskih zatvorenika). Revan zahtjev za zabranom droga u Americi, svjetskom najvećem tržištu, pomogao je posijati sjeme za globalna kriminalna poduzeća koja se koriste ekstremnim nasiljem u potrazi za jednako ekstremnim zaradama.

Rat protiv droga godinama je poticao opetovane pozive socijalnih znanstvenika i ekonomista (uključujući tri dobitnika Nobelove nagrade) na ozbiljno razmatranje strategije koja ignorira zakone zaliha i potražnje.

Ispod naslova ''Propali rat protiv droga'', štovana i nepristrana washingtonska institucija Brookings u svom izvješću iz studenog otkriva da upotreba droge nije znatno pala tijekom godina i da ''pad maloprodajnih cijena droge odražava neuspjeh napora u smanjivanju zaliha droge''.

Proizvodnja kokaina u Južnoj Americi na povijesnim je visinama, zabilježeno je u izvješću.

Poput ostalih organizacija koje se bave tom tematikom, Brookings nije predložio radikalan iskorak od prošlih politika s dokazanom poviješću neuspjeha, kao što je potrošnja milijardi na iskorjenjivanje žetve u Latinskoj Americi i Aziji, dok se istovremeno za rehabilitaciju ovisnika izdvajaju zanemarivi iznosi.

Pristupi provedbi Zakona protiv prohibicije (LEAP), koji od 2002. godine provode policijski dužnosnici, suci, agenti za narkotike, čuvari zatvora i ostali s iskustvom iz prve ruke o implementaciji politika, podsjećaju na prohibiciju alkohola, iako je ta prohibicija danas široko promatrana kao nesretan i skup neuspjeh socijalnog inženjeringa.

Photo javno100

Kako to LEAP vidi, najbolji je način borbe protiv kriminala i nasilja potaknutog drogama legalizirati droge i regulirati ih na isti način na koji su sada regulirani alkohol i duhan.

- Ukinuli smo prohibiciju jednom i možemo to učiniti ponovo. Ne možemo uhićenjima raščistiti put iz ovog problema - rekao je jedan od utemeljitelja grupe, Terry Nelson, na konferenciji za novinare u Washingtonu 2. prosinca.

Od Al Caponea do kartela droge

- U 20-ima i 30-ima imali smo Al Caponea i njegove gangstere koji su se bogatili i pucali po našim ulicama. Danas imamo kriminalne bande, kartele, Talibane i Al-Qaidu, koji profitiraju od prohibicije prodaje droge i razornog pustošenja širom svijeta. Korelacija je očita - rekao je Nelson, koji je proveo 32-godišnju karijeru u Vladi ''boreći se protiv droge'' u Sjedinjenim Državama i Latinskog Americi.

Niz 'prije i poslije' toliko je očit da je američki kongres u rujnu donio rezoluciju s bilješkom da je ukidanje prohibicije alkohola 1933. zamijenilo ''dramatičan porast'' u organiziranom kriminalu ''transparentnim i odgovornim sistemom distribucije i prodaje'', koja je ostvarila milijarde dolara u prihodima od poreza i uzdigla bolesno gospodarstvo.

Upravo od tog zaključka zagovornici legalizacije droge sada žele krenuti te se neki od njih nadaju da će sličnosti današnje duboke ekonomske krize i Velike depresije rezultirati publikom koja je spremnija shvatiti njihove argumente u korist legalizacije.

Proračunski učinak legalizacije droga bio bi ogroman, prema studiji pripremljenoj kako bi se podudarala sa 75. godišnjicom kraja prohibicije, harvardskog ekonomista Jeffreyja A. Mirona. On procjenjuje da bi legalizacija droga ubrizgala 76,8 milijardi dolara godišnje u američko gospodarstvo, 44,1 milijardu dolara kroz uštedu na provođenju zakona i barem 32,7 milijardi dolara u prihodima od poreza iz regulirane prodaje.

Miron je izdao sličnu studiju 2005. godine gledajući samo učinak na proračun legalizacije marihuane, zakonom zabranjene droge najšire potrošnje u Sjedinjenim Državama. Tu je studiju podržalo više od 500 ekonomista, uključujući Nobelove laureate, Miltona Friedmana sa Stansfordskog sveučilišta, Georga Akerlofa sa Sveučilišta u Kaliforniji i Vernona Smitha sa Sveučilišta George Mason.

''Pozivamo... zemlju da započne otvorenu i iskrenu debatu o zabrani marihuane'', kazali su ekonomisti u otvorenom pismu predsjedniku Georgeu W. Bushu, kongresu, guvernerima i državnim zakonodavcima. ''Minimalno, ova će debata prisiliti pobornike tekuće politike da pokažu kako zabrana ima pogodnosti dostatne za opravdanje cijene poreznim obveznicima, kao i za opravdanje unaprijed odlučenih prihoda od poreza i brojnih popratnih posljedica koje nastaju iz zabrane marihuane.''

Pobornici tekuće politike, koju vode predsjednik na odlasku, George W. Bush, i ''car droge'', John Walters, nikada se nisu prihvatili izazova o raspravljanju o jednadžbama prihoda i troškova. Ured politike nacionalne kontrole droge usmjerio se, s ograničenom odlučnošću moralnog križara, na ponavljanje istih postupaka.

Međutim, Sjedinjene Države nisu usamljene u slijeđenju strategija o drogama koje se temelje više na željama nego na trijeznim analizama. Ako vjerujete u deklaracije Ujedinjenih naroda, ''svijet slobodan od droge'' dostižan je cilj i rat protiv droga sve je samo ne gotov.

U 1998. godini, na posebnom zasjedanju Generalne skupštine UN-a predviđeno je da će zakonom zabranjena kultivacija grmlja koke, biljke kanabisa i opijumskog maka biti eliminirana ili značajno smanjena do 2008. godine, roka koji je također primijenjen na ''značajne i mjerljive rezultate u polju smanjenja potražnje''.