EU komisija: Svaka će zemlja odlučiti želi li sjeme GMO

U vjerojatno prvome pokušaju od početka europskoga ujedinjenja da se zemljama članicama Europske unije vrati dio vrhovništva koje su bile podigle na europsku razinu, Europska komisija jučer je predložila da nacionalne vlasti same odlučuju hoće li dopustiti da se na teritoriju pod njihovom upravom uzgajati genetski modificirani organizmi (GMO).

Vrata otvorio BASF

Novi europski povjerenik za zdravlje i zaštitu potrošača Maltežanin John Dally još je u ožujku razgnjevio mnoge dopustivši uzgoj BASF-ova genetski prilagođenoga krumpira Amflore za industrijsku uporabu, odnosno za proizvodnju škroba, a ne za ljudsku ili životinjsku ishranu. No, tom je odlukom de facto ukinut moratorij na odobravanje GMO-a iz 1998., od kada je EU priznavala samo GM kukuruz Mon 810 američkog biotehnološkog diva Monsanto. Zemlje članice EU toliko su, naime, podijeljene oko GMO-a da ni zagovornice niti protivnice u Vijeću EU ne mogu postići kvalificiranu većinu, iako je Bruxelles pod velikim pritiskom SAD-a i WTO-a, koji tvrde da, ne odobravajući ni GMO za koji su znanstvena istraživanja pokazala da nije štetan, EU narušava slobodnu trgovinu.

Dallijev prijedlog zadržava na europskoj razini strogu znanstvenu provjeru štetnosti GMO-a, te, ako je prođe, njegovu autorizaciju. No, odluku sijati odobreni GMO ili ne vraća zemljama članicama, pa neka se one pojedinačno spore s Washingtonom i s WTO-om.

Ova je odluka formalno uobličena i kroz novi članak (26b) u Direktivi 2001/18/EC, koji omogućuje zemljama članicama da “ograniče ili zabrane uzgoj GMO na dijelu ili na cijelome svojemu teritoriju bez pribjegavanja zaštitne klauzule”, odnosno, da to ne moraju opravdavati opasnošću da se hrana, ljudska ili životinjska, odnosno proizvodi namijenjeni izravnoj preradi zagade GMO-om iznad u EU dopuštene razine od 0,9 posto. Za svoju odluku ne moraju tražiti odobrenje EK, ali o njoj moraju obavijestiti ostale zemlje članice mjesec dana prije no što je stave na snagu. Dok se u EU čeka da promjenu Direktive odobre Vijeće EU i Europski parlament, Hrvatsku ujesen očekuje donošenje nacionalne strategije koja već u startu predviđa koegzistenciju GMO-a i komercijalnih i ekoloških usjeva.

Znanost ili predrasude?

- U Hrvatskoj nam tako najveća opasnost dolazi od nas samih - kaže Jagoda Munić, članica 17-članog hrvatskog Vijeća za GMO i voditeljica Programa biološke raznolikosti Zelene akcije.

Munić kaže kako je u nas zakon strog po pitanju GMO-a. Ne postoji striktna zabrana. No, jasno je propisano da se sijanje dopušta samo u posebnim uvjetima i uz posebne dozvole, tako da je mogućnost GMO-a u nas trenutačno svedena na minimalan rizik. Tomu, dodaje ona, u prilog ide i činjenica da su se sve hrvatske županije, osim Zagreba, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, u nas proglasile “GMO free”.

Marijan Jošt, stručnjak za genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo, kaže međutim kako to nije nikakva prepreka da upravo Vijeće za GMO, čija većina zagovara GMO-a, već za nekoliko mjeseci dopusti uzgoj bilo kakvih GM kultura u RH, iako ih kao nečlanica EU-a RH nema obvezu dopustiti.

- Zastupljenost agronomske struke u pretežito pro-GMO orijentiranom vijeću je neznatna pa se postavlja pitanje zašto hrvatski oplemenjivač bilja, kad lansira novu sortu stvorenu u našem klimatu, mora proći sustav testiranja od tri godine na šest lokacija u kojemu nova sorta mora biti bolja od standarda, a GM sorta, stvorena u potpuno drugom klimatu, može dobiti dozvolu uzgoja nakon samo nekoliko mjeseci - kaže Jošt.

Teorije zavjere

Teorije zavjere nekih protivnika GMO-a u RH idu čak dotle kako mnoge poljoprivredne površine u Slavoniji nisu očišćene od mina - a ni bez GMO-a - upravo kako bi dočekale Pioneer, Monsanto, BASF i druge kompanije s GM sjemenom. U specifičnom prostoru kao što je RH, gdje su polja mala, a usjevi i ekosustavi raznoliki, koegzistencija GMO-a i komercijalnih i ekoloških usjeva koja se predviđa, praktično je nemoguća zbog lakog “zagađenja”. No, nesporno je da će se ulaskom u EU i na zajedničko tržište ta mogućnost povećati. Multinacionalke poput BASF-a ili Monsanta i u Hrvatskoj već i te kako žestoko lobiraju među političarima i strukom kako bi si pripremile teren.

- Nedavno dopušteni GM krumpir Amflora BASF-a opasan je jer ima gene za otpornost prema nekim antibioticima, o čemu su se već oglasili i WHO i EMEA - upozorava Jošt. Međutim, zagovornici sjemena uništenja, kako ga je prije nekoliko godina nazvao kontroverzni novinar i neovisni ekonomist F. William Engdahl, drže kako protivljenje GMO-u nije utemeljeno na znanosti nego na predrasudama.

- Želio bih da Hrvatska u budućnosti više sudjeluje u razvoju GMO-tehnologija kao i u primjeni višeakumulativnih procesa koji će iz toga proisteći. Međutim, za  aktualne GM kulture (soja, kukuruz) ne postoji pretjeran komercijalni interes jer zahtijevaju i razbijanje brojnih administrativnih (i mentalnih) barijera - kaže dr. sc. Zoran Zgaga iz Zavoda za biokemijsko inženjerstvo i član Vijeća za GMO. Tvrdi da je strah od GMO proizvoda u RH neutemeljen - proizvodi na europskom tržištu prošli su najrigoroznije zdravstvene kontrole, a u RH se trenutačno mogu naći samo sporadično i u zanemarivim količinama. Ipak, uz poštivanje odgovarajućih standarda, moguća je koegzistencija GMO-a i drugih kultura, tvrdi, tim više što je riječ o tehnologiji koja nesumnjivo ima veliku budućnost i koja će u ovom ili onom obliku kad-tad doći u RH.

Smanjena proizvodnja GMO-a u EU?

Jošt pak odvraća kako je GM sjeme i tri puta skuplje od onoga koje se koristi na komercijalnim usjevima, uporaba herbicida 2-5 puta veća, a urodi su manji pa nema ni gospodarskog razloga za njihovu sjetvu. Na to upozoravaju i brojni ekonomski bankroti i samoubojstva farmera koji su podlegli obećanjima multinacionalki, tvrdi on.

Krumpir Amflora i kukuruz MON 810 jedini su GMO-i kojima je u EU dopušten uzgoj. Uvoz je dopušten jedne GM vrste šećerne repe, po triju vrsta sojina zrna i uljne repice, šest vrsta pamuka i 17 vrsta kukuruza. Zemlje EU koje se najjače protive GMO-u su Austrija, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Mađarska i Njemačka, a glavne zagovornice Nizozemska, Španjolska i Velika Britanija.

EU je od 1998. priznavala samo GM kukuruz Mon 810 biotehnološkog diva Monsanto, koji se trenutačno uzgaja u Španjolskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Portugalu i Slovačkoj. U izvješću Greenpeacea i organizacije Friends of the Earth objavljeno da se proizvodnja te GM kulture u EU u 2009. u odnosu na 2008. smanjila za 11 posto (na 94.749 ha). Odluka Njemačke da zabrani uzgoj GM kukuruza nanijela je težak udarac Monsantu, a uzgoj je zabranjen i u Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Mađarskoj i Luksemburgu. Svi se oni pozivaju na zaštitnu klauzulu europskih propisa za GM kulture. Sisačko-moslavačka i Varaždinska županija u nas su se već povezale i u mrežu GMO-slobodnih regija Europe, a uskoro će im se pridružiti još neke.