Europski političari posvađali se zbog tuniskog predsjednika

Tekst

Bijeg tuniskoga predsjednika Zina Al-Abidina Bin-Alija iz zemlje razotkrio je nedosljednosti, neznanje pa i nemar u susjedskoj politici Europske unije. Iako Tunis od Europe dijeli tek uzak morski prolaz prema Siciliji, u EU, izgleda, pojma nisu imali što se u toj zemlji događalo pa se sada međusobno za to optužuju.

Prvo su pučani (EPP) napali socijaliste (S&D) da u tridesetak godina, koliko je Bin-Alijev Ustavni demokratski zbor (RCD) bio član Socijalističke internacionale, nisu na tuniski režim imali primjedaba. Socijalisti su na to izbacili RCD iz svojih redova, a predsjednik S&D-a Martin Schultz ispričao se za “previd”.

No, ubrzo se otkrilo da Bin-Ali nije držao sva jaja u jednoj košari: RCD je istodobno bio i član EPP-a! Francuski predsjednik, EPP-ovac, Nicolas Sarkozy, koji je sada odbio primiti Bin-Alija u francuski egzil, bio je donedavna njegov najveći prijatelj, a francuska ministrica vanjskih poslova Michelle Alliot-Marie čak mu je bila ponudila pomoć francuskih specijalaca da uguši nemire! Pa se potom opravdavala da se nije dobro izrazila jer je bila umorna od dugoga leta.

A RCD-ova gospodarska politika, čije je učinke Bin-Ali trpao u vlastiti džep, bila je zapravo liberalna – europski liberali mogu odahnuti jer RCD, izgleda, ipak nije bio i njihov član – pa ju je predsjednik Međunarodnoga monetarnog fonda, francuski socijalist Dominique Strauss Kahn isticao kao “uzornu”.

Iako još nema vijesti da je i EPP isključio RCD iz svojih redova, pučani su krenuli u novi napad – socijaliste sada pitaju kada će izbaciti Narodnu demokratsku stranku egipatskoga despota Hosnija Mubaraka. Nije na to lako odgovoriti: Mubarak je ipak još na vlasti…